To je sada in, a ja tako živim otkad znam za sebeNositeljica oznake kvalitete Eco Domus je i kuća za odmor "Una", kamena, usamljena kuća na kraju sela Kranjčići. Iza nje još samo željeznička stanica Savičenta na jedinoj preživjeloj pruzi u Istri (Pula - Lupoglav) i u nastavku kružna pješačko-biciklistička staza koja vodi i do čudnovate crkvice sv. Petra na visokom kamenom podestu usred šume. Vlasnica Biserka Vranić kuću je uredila prije 20-ak godina, zajedno s pokojnim suprugom, poznatim pulskim dizajnerom Predragom Spasojevićem. Po čitavoj Istri skupljali su staru građu, kamen, drvene grede, erte, kupe i kanalice, tavelice i saliže, sve do kamenih lavandina i antiknog namještaja. Tada se u nas tek počelo pričati o ruralnom turizmu i seoskim turističkim domaćinstvima.

Sićevi sa žarom

Kuća Una obnovljena je u zatečenim gabaritima i prirodnim materijalima. Suvremeni komfor je osiguran, ali nema novotarija i luksuza koji strše, sačuvana je toplina tradicionalnog seoskog domaćinstva. "Renovirali smo tu kuću za sebe, ne za turiste", reći će Biserka. Čitavo prizemlje kuhinja je s blagovaonicom, s boka prostrana spavaća soba koja se lako pretvori u dnevni boravak. Na katu je soba s kupaonicom, a na otvorenom potkrovlju ispod greda raj za djecu. Svugdje samo drvo, kamen, keramika, uz detalje iz prošlosti: stari špaher, ručno tesani kreveti s početka prošlog stoljeća, sklopiv metalni vojni krevet iz doba Austro-Ugarske, dječji krevetić iz još ranijeg razdoblja koji je sada mala sofa, i sve još u funkciji.

Kako gosti dolaze sve ranije - prve ovogodišnje očekuju 23. ožujka - nalože im i staru i modernu peć na drva, a otkriju i tajnu toplih sićeva napunjenih žarom. Od početka rade s istom agencijom, I. D. Rivom, legendarnog Selimira Ognjenovića koji je i pokrenuo agroturizam u Istri. Ovdje sezona počinje s Uskrsom, a potraje i do početka studenog. Nije sve puno, naravno. Najlakše je i ovdje popuniti srpanj, kolovoz i rujan, praznike i blagdane, ali sezona traje duže nego u kućama na obali.

- Gosti su nam Nijemci, Nizozemci, Austrijanci, Slovenci, Belgijanci. To su pouzdani gosti, vraćaju se i u 20 godina nisam imala apsolutno nikakvih problema, osim razbijenih čaša što se i meni događa. I brinu o ovoj kući možda i više od nas. Kuća je i "pet friendly", svi su dobrodošli, nema predrasuda. Eco Domus logičan je slijed. Kuću smo i uređivali prema ekološkim principima, iako nesvjesni sadašnjih deklaracija. Volimo prirodu i prirodne materijale i gdje god smo mogli u kući i čitavom okolišu sačuvali smo tu prirodnost. Nagovarali su nas na PVC stolariju, nismo popustili, ipak smo zbog autentičnosti odabrali puno drvo. Sada plaćam danak tomu, svaku godinu-dvije škure i prozore trebam lakirati, ali to mi dođe kao dobar razlog da ovdje provedem vikend i uživam radeći oko kuće, kaže Biserka.

Štedne mlaznice

Popis kriterija za dobivanje oznake Eco Domus počinje od prirodnih materijala u kući do selektivnog odvajanja otpada. Kada je prije godinu dana čula za ovaj program, u njenom selu nije bilo kontejnera za razvrstavanje otpada, ali Općina Svetvinčenat je i to riješila. Sljedeći je zahtjev racionalno korištenje energenata, a Biserka već dugo prelazi na štedne žarulje, lampe u dvorištu nisu usmjerene k nebu. Trebalo je nabaviti samo štedne mlaznice za špine i u vodokotlićima smanjiti dotok vode. Iz kuće je morala maknuti ono malo plastike što je ostalo u uporabi, nešto plastičnih zdjela i nabaviti drvene pikerine. Jedina plastika u kući su kadice za pranje robe koje nemaju alternativu. Naravno, tu su i eko sredstva za održavanje čistoće i higijene i to s određenim certifikatima, uz proizvode izrađene na prirodnoj bazi, od toalet papira i ubrusa, do sapuna i deterdženata. Kao dokaz pohranjuju se računi i deklaracije.

- Posteljina i sav kućni tekstil trebaju biti od pamučnog ili drugog prirodnog materijala. Od bijelih pamučnih plahti dobivenih od rodbine sašila sam svu posteljinu, navlake, zavjese, stolnjake. To je sada in, a ja tako živim otkad znam za sebe. Sve više za održavanje higijene koristim ocat, limunov sok, sodu bikarbonu, kako su radili naši stari. Poželjno je da kućanski aparati budu energetskog A razreda, na što treba paziti kada se nabavljaju novi, ali ne očekuje se da kupujemo sve nanovo. Bitno je da se ponovno koriste stari ili darovani predmeti, što smo mi napravili restauracijom ili prenamjenom starog namještaja, kazuje Biserka.

Certifikati i deklaracije

Nadalje, proizvodi se kupuju u većim pakiranjima, klimatizacija i rasvjeta trebaju biti automatizirani. Neki imaju i obnovljive izvore energije, ali to su manje-više nove kuće sa solarnim panelima. Našoj domaćici najveći je problem za drvenu stolariju naći eko boje i lakove na bazi vode, uspjela je pronaći ekološki drvocid, a tko ima vrt i tu treba koristiti zaštitna sredstva na prirodnoj bazi. Sve novo što se kupi mora imati certifikat i deklaraciju: sav kućni tekstil, recimo, i namještaj koji treba imati najmanje 50 posto udjela drva.

Ki će vam tu dojti

- Kad smo pronašli ovu kuću staru više od 130 godina, moji su se čudili "da ća će to vama, ća ni bolje da kupite apartman u Medulinu jer - ki će vam tu dojti". Teško je tada bilo predvidjeti kako će se turizam razvijati. Moram reći da su nas seljani od samog početka prihvatili kao svoje. Ovo meni nije drugi, već prvi dom. Dođu mi susjedi, pričamo, družimo se, učiš od njih kako se okopava, obrezuje. Prvi turisti bili su iznenađenje za seljane, ali se vremenom čitavo selo probudilo, počele su se adaptirati kuće, uređivati okućnice. Sada je ovdje šest kuća za odmor. Selo sada živi drugim životom, ali nije naraslo, ostalo je kompaktno, valjda zato što je na kraju puta i zadržalo je svoj mir: nekoliko puta dnevno čuje se vlak, po tome znam koliko je sati, priča Biserka Vranić kojoj kćeri, studentice u Rijeci, na vikend u Kranjčiće dolaze vlakom.

Karta s ucrtanim proizvođačima sira, vina, lavande

- Često me pitaju zašto nemam bazen. Odgovor je jednostavan: ne uklapa se u prirodni ambijent, iziskuje kemikalije za održavanje, a čisto more je udaljeno 20-ak kilometara od kuće. Željela sam staru istarsku kuću po uzoru na kuću moje babe u Ližnjanu i do toga sam došla, tumači Biserka Vranić koja svoje goste daruje tkanicama koje sama izrađuje. Planira, vezano uz Eco Domus, napraviti kartu sela s okolicom, s ucrtanim mjestima na kojima turisti mogu kupiti domaći sir i mlijeko, vino, lavandu, pronaći put do drvenog srednjovjekovnog dvorca Ch. Michael ili pješačku stazu po Savičenštini. Od Eco Domusa, naravno, ne očekuje nikakav financijski efekt. Bitan joj je kao potvrda dosadašnjeg načina života, što cijene i gosti koji odabiru kuću Una za svoj odmor. (Duška PALIBRK)

Povezane vijesti

• Nit simo, nit tamo...
• Objavljen Javni poziv za dodjelu potpora temeljem Programa poticanja diversifikacije privatnog smještaja
• Program županijskog Odjela za turizam: NOVI KRUG CERTIFICIRANJA EKO SMJEŠTAJA U ISTRI