ODLAZAK NA ROĐENDAN
MANI GOTOVAC (1939. - 2019.) Najpoznatija hrvatska teatrologinja, kazališna kritičarka i prva intendantica u povijesti hrvatskog glumišta VOLJELA JE ISTRU. STRASNO! I NEIZMJERNO
Znala je reći: "Hajde, nađite mi jednu malu, sasvim malu kućicu pored mora." Sanjala je o maloj kućici u koju dopire šum valova upravo ovdje, u Istri, kako bi, kako je rekla, uživala u svojim mirnim danima…", prisjetila se Irides Zović, ravnateljica Gradske knjižnice Poreč, čiju je nagradu BOOKtiga za najčitaniju knjigu u istarskim knjižnicama Mani Gotovac dobila 2017. godine za knjigu "Snebivaš me"
Mani Gotovac, najpoznatija hrvatska teatrologinja, kazališna kritičarka i prva intendantica u povijesti hrvatskog glumišta preminula je nakon bolesti u 80. godini. Proslavljena kritičarka, spisateljica i kazalištarka napustila nas je na isti datum kada se i rodila. U bolnici ju je, nekoliko sati prije smrti, posjetio njezin prijatelj Velimir Visković, čestitajući joj rođendan.
Vijest o smrti Mani Gotovac iskreno je potresla hrvatsku javnost, njene prijatelje, suradnike, ali i brojne poštovatelje njezinog umjetničkog stvaralaštva - kazališta i književnosti. Koliko je omiljena bila među čitateljima u Istri svjedoči i činjenica da je Mani Gotovac nagrađena Nagradom BOOKtiga Gradske knjižnice Poreč za najčitaniju knjigu u istarskim knjižnicama 2017. godine za knjigu "Snebivaš me", a veliki trag ostavila je i u kazališnom životu Istre, posebice '90-ih godina. Kolege, suradnici i prijatelji prisjećaju se Mani Gotovac, njene ogromne životne i umjetničke energije, strasti i velikog značaja za kulturu.
Irides Zović, ravnateljica Gradske knjižnice Poreč:
"Imala sam prigodu biti u društvu s Mani Gotovac više puta na raznim događajima koji okupljaju ljude koji vole knjigu. Putovale smo zajedno po Istri; od Pule, Poreča do Pazina, a tijekom tih susreta znale smo pričati o svemu, a ponajviše o životu, kao dobre stare prijateljice. Jer, Mani je bila i u privatnom životu kao i u svojim knjigama otvorena prema ljudima i čitateljima, ogolila je do kraja svoje vlastito biće otkrivajući nam najdublje strahove i sitne životne radosti. Mani je pisala, a to je uvijek govorila, prvenstveno za sebe. Pišući, gradila je sebe. Do visina. Nikad nije pisala ni za kritičare ni za akademike, ona je tražila samo put do čitatelja. Onakvu radost koju je iskazala kad sam joj prenijela vijest da je upravo ona dobila Nagradu BOOKtiga teško je opisati, a ni zaboraviti. Voljela je Istru. Strasno! I neizmjerno. Znala je reći: "Hajde, nađite mi jednu malu, sasvim malu kućicu pored mora." Sanjala je o maloj kućici u koju dopire šum valova upravo ovdje, u Istri, kako bi, kako je rekla, uživala u svojim mirnim danima…"
Robert Raponja, kazališni redatelj i dramski pedagog:
"S Mani sam počeo surađivati dok je vodila Teatar ITD. Za njenog mandata u ITD-u režirao sam : "Francescu da Rimini" Mislava Brumeca, "Olgu i Linu" Pavla Pavličića, "Deložaciju" Mire Gavrana i "Cabaret ITD" Borisa Senkera. Sve su to bile nagrađivane i puno igrane predstave, o kojima se Mani kao ravnateljica i producentica brinula, promovirala ih je, i u sebi svojstvenom stilu zagovarala. Mani je bila pokretačica, motivatorica, izazivačica, svesrdno se borila protiv kolotečine, dosade, predrasuda i tabua. U bitnome je odredila zadnja dva desetljeća hrvatskog teatra, upravo kad je odlučila posvetiti se promišljanju kazališne produkcije i preuzela dužnosti ravnateljice kazališta ITD, potom direktorice Drame Kazališta "Marin Držić" u Dubrovniku, te intendaturu Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, a zatim i HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci. Kao vrsna kazališna kritičarka i teatrologinja zagovarala je živo, angažirano, provokativno kazalište, kazalište koje propituje smisao ljudskog djelovanja kroz umjetnost i kulturu. Mani Gotovac je poticala mlade redatelje, dramaturge, glumce da budu otvoreni, direktni, izazovni, te da se nametnu sredini svojim talentom. Na mnogima od nas se ubilježila i s njom je bilo zanimljivo surađivati i razgovarati. Mani Gotovac bila je teatralna, lijeporiječiva, pronicljiva i nepredvidiva osoba, iznenađivala je svojom spremnošću za bespoštednim zalaganjem za uzbudljivim i pametnim kazalištem, kako na sceni, tako i iza i ispred scene.
Vladimir Stojsavljević - Vaki, kazališni kritičar i književnik: "Mani Gotovac je bila osoba čudesne energije. Naprosto nevjerojatne. Nije samo radila zanimljive predstave nego je i kao prijatelj bila nevjerojatna i čarobna. Kao žena koja se bavi kazalištem pokazala je neprocjenjiv iskorak, inovativan i hrabar teatar. Naprosto, Mani ostaje nezaboravna osobnost."
Vlatka Kolarović, urednica Trećeg programa HTV-a: "Pratila sam Mani još dok sam kao studentica odlazila u zagrebački Teatar ITD u kojem se, baš kao i na svim svojim kasnijim funkcijama, uz puno kreativnosti i medijske buke razračunavala s problemima svijeta oko nas. Gostovala mi je u emisiji Drugi format, insistirala je da joj predstavljam knjigu "Ćutim te" i s velikom smo radošću uvijek razgovarale o kazalištu, djeci i smislu života. Bila je strastvena, obrazovana, duhovita, karizmatična, putevi su nam se često ispresijecali. Oduvijek me fasciniralo kako je u njezin život stalo mnogo života, kako je imala nevjerojatnu karijeru i kako je posljednjih godina, u dobi kada mnogi odlaze u mirovinu i završavaju karijere, postala gotovo pop kulturna ikona, influencerica, zvijezda. Žao mi je što se nisam s njom oprostila, ali stigla sam joj u životu ipak mnogo puta reći: "Mani, kad odrastem, želim biti poput Vas!" Ona bi se tome uvijek glasno smijala.
MANI GOTOVAC: "Ja ne znam tko je Mani Gotovac. Kad bih to znala, ne bi me uopće zanimala"
Mani Gotovac svojim je djelom i radom, strašću i predanošću prave hrvatske heroine emocije ostavila neizbrisiv trag na hrvatskoj kazališnoj i književnoj sceni.
- Ja ne znam tko je Mani Gotovac. Kad bih to znala, ne bi me uopće zanimala. I danas sam, međutim, znatiželjna kad razmišljam o njenim postupcima, demonima, aferama; i danas mi je zanimljivo zašto ovako a ne onako; i danas mi je zanimljivo istraživati njene postupke. Kad bi mi sve bilo jasno, ne bih ni pisala, kazala je Mani Gotovac u intervjuu Hini u listopadu ove godine, a to je bio jedan od njezinih posljednjih intervjua.
Unatoč životu koji je nije mazio, uvijek je pronalazila snage za daljnji rad, za stvaralaštvo te za neposredan odnos i kontakt s publikom, koja ju je silno voljela. Ni jedna nevolja, a bilo ih je puno, nije je spriječila da nastavi dalje. Izgubila je kćer Anu koja je 1984. umrla o teške bolesti u dobi od svega pet godina. Smrt djeteta, najveća tragedija koja može zadesiti jednog roditelja, i tragične ljubavi, uvelike su obilježile ne samo njezin život, nego i njezino stvaralaštvo. Kako je bila istaknula više puta, misao koja ju je tjerala naprijed bila je "život, živjeti, preživjeti, izdržati".
Rastanci
Mani Gotovac (1939.) diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na Radio Zagrebu je kao kazališna kritičarka i urednica emisija o kazalištu radila od 1961. do 1990. Uređivala je emisiju "Jer meni treba odgovor" u Dramskom programu od 1990. do 1992. Bila je osnivačica i urednica emisija "Scena" na Trećem programu, "Govorimo o kazalištu" na Prvom programu te "Kako volim kazalište" na Drugom programu.
Također, bila je glavna urednica časopisa "Prolog" (1987.–1993.), ravnateljica kazališta &TD (1992.–1998.), splitskoga HNK-a i Splitskoga ljeta (1998.–2002.) te riječkoga HNK-a (2003.–2007.) Bila je prva izbornica Sterijina pozorja i prva intendantica u povijesti hrvatskoga kazališta. Objavila je knjige "Tako prolazi Glorija" i "Dubrovačke mišolovke", autobiografske romane "Fališ mi" (1–2), "Ma koji život, ma koji teatar", "Snebivaš me" i "Ćutim te".
Dijelom je riječ o romansiranim autobiografskim djelima, a dijelom o obiteljskim romanima. Njena posljednja knjiga "Rastanci" ugledala je svjetlo dana prije dva mjeseca, a posvetila ju je svom bivšem, preminulom suprugu i životnom prijatelju, scenografu, dizajneru, scenaristu i slikaru Željku Senečiću. Mani je sa Senečićem bila 25 godina u braku, prijateljevali su do samog kraja, no ipak, kako sama priznaje, nije mu sve uspjela kazati i zato je napisala ovaj roman.
Rođena je u Splitu kao kći odvjetnika Zdravka Birimiše i glumice Marije Danire. Završila je Klasičnu gimnaziju u Splitu koju su u isto doba pohađali Petar Brečić, Igor Mandić, Tonko Maroević, Zvonimir Mrkonjić, Igor Zidić i drugi.
Diplomirala je komparativnu književnost i teatrologiju kod pro. Ive Hergešića na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prezime Gotovac uzela je udajom za kompozitora Peru Gotovca, te ga je zadržala i nakon razvoda. Kršteno ime joj je Julija, jer svećenik nije htio prihvatiti želju njezinih roditelja da je nazovu Mani budući da tog imena nema u katoličkom kalendaru. Ime Mani uzima kasnije kao punoljetna, a prijatelji je od milja zovu Mande. Prvu kritiku objavljuje u Studentskom listu. Zabranjen joj je rad u visokotiražnim novinama i medijima (1973.–1980.) zbog političkih razloga. Istodobno tiska kazališne eseje u časopisima "Prolog", "Scena" te u talijanskom "Sipariu".
Sajam knjiga
Mani Gotovac često je dolazila u Istru. Prije osam godina gostovala je na pulskom Sa(n)jmu knjiga, gdje se na Doručku s autorom dotaknula raznih tema.
- Za doručkom se osjećam nikako, nisam ja jutarnji tip. Kazalište se stvara noću, ljubav se vodi noću, drugi put me vodite na večeru, kazala je Mani Gotovac 2011. godine u Puli voditelju Doručka Voji Šiljku. Istaknula je da joj je kazalište u genima te da joj se kosa ježi kad čuje da netko napiše ili kaže da su političari napravili teatar kada učine nešto loše.
- Onda zbilja ne znaju što je teatar. Teatar je nešto posve drugo od onoga na političkoj sceni, teatar je zamjena za život, ali teatar ima svoj život. Smatram da se ništa ne može raditi bez žudnje, kazala je.
- U komunizmu sam bila proglašena nacionalisticom, a 2001. nisam bila dovoljno Hrvatica, kazala je prisjećajući se i kako je u vlaku iz prošlog stoljeća napustila Split koji je, po njezinim riječima, nekada bio grad, a sada izgleda kao Mrduša Donja. Mani Gotovac bila je mišljenja da je Rijeka uspjela sačuvati elemente grada te da joj se tamo nisu petljali u posao. Teatar su najviše pratili studenti te ribari, koji bi je nakon predstava dočekali sa škarpinama. "Inače, ne volim publiku s elementima malograđanštine", istaknula je tada.
Bilo je tom prilikom dakako i govora o ljubavi. Napomenula je da se ljubav može osjetiti tijelom, a bez da se pritom govori o seksu jer su važni dodir, dah, miris… Šiljka je zanimalo i tko je Gorki iz njezine knjige "Fališ mi", na što je ona odgovorila da je to ljubav njezina života, da se u pravom životu ne zove Gorki. Također, smatrala je da se žene i u nekim godinama mogu zaljubiti u mlađe muškarce, a ne samo obrnuto.
BOOKtiga
Dobitnica je Nagrade BOOKtiga 2017. koju je tada Gradska knjižnica Poreč dodijelila po osmi put najčitanijem domaćem autoru u svim istarskim narodnim knjižnicama, i to za roman "Snebivaš me".
- Ne pišem za kritičare ni za akademike, nego najprije za sebe, a onda i za sve one koji me žele čitati. Ovo mi je najdraža nagrada jer je daju upravo čitatelji koji to niti ne znaju. Oni su svojim izborom knjige koju će čitati - odabrali upravo moj roman. Ovo je velika ideja koja pisca oslobađa od bilo kakvih naloga koji dolaze izvan tebe same. A pisati možeš samo iz sebe, kazala je iskreno ganuta i zadovoljna Mani Gotovac prilikom dodjele nagrade.
Prilikom gostovanja u Pazinu iste godine istaknula je: "Niste svjesni koliko u ovom vašem gradiću imate divan zrak, stabla i boje. Te noći kad sam došla u Pazin isključila sam mobitel i radila na romanu u kome se radi o ljubavnom paru koji živi u Savičenti. Mislila sam da ću svoj boravak ovdje iskoristiti za rješavanje jednog velikog problema: govora glavne junakinje. Namjeravala sam osluškivati i proučiti lokalni govor da bih ga mogla iskoristiti u romanu, ali ovdje u svakom mjestu govorite drugačije! Nije bilo šanse da na taj način savladam govor glavne junakinje, pa sam zato krenula putem Drage Orlića, meni vrlo dragog pjesnika, i koristit ću njegove riječi, ispričala je Mani Gotovac Pazinjanima.
"Ovaj vaš predivan zrak protutnjao mi je kroz mozak i shvatila sam da rukopis ne valja, pa sam izbacila 25 stranica i otišla spavati. To je najveći poklon kojeg mi je Pazin mogao dati, i zato će knjiga biti bolja", kazala je.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
