Međunarodni kazališni festival
Druge večeri PUF-a održane dvije predstave i jedna izložba
(Foto Igor Dražić/PUF)
Drugi dan 30. PUF-a, međunarodnog kazališnog festivala, protekao je u znaku dvije izvedbe i jednog emotivnog otvaranja izložbe.
Slobodni stilovi
Na Maloj sceni Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula predstavila se plesna trupa Gobi, odnosno Gobi Dance Company iz Mađarske s "Freestyle". Slobodni stil očit je u razigranosti dvije plesačice, dvije plivačice na suhom u bazenu sa starim plivačkim kostimima i kapicama koje se natječu jedna protiv druge, no čini se da se istovremeno natječu i sa samim sobom.
Njihove geste i grimase čine da sve to djeluje komično, iako je jasno da baš i nije toliko smiješno koliko se čini. One ulažu napore i ne mare za cijenu koju će platiti da bi ostvarile cilj pa makar uništile i međusobne odnose. Ili pak uništile same sebe, na kraju iz vida izgubivši krajnji cilj.
Druga izvedba održana je Rojcu, u sjedištu Kazališta Dr. Inat gdje se predstavila Macarena Recuerda s "The Watching Machine". Mlada Španjolka poželjela se poigrati s osjetilima publike, prije svega onim vidnim i nešto manje onim slušnim stvarajući iluzije koje su na trenutke vrlo efektne i jako dobre, znalački osmišljene, poput one igre s ogledalima. Ovo je, u svakom slučaju bilo nešto drukčije i vrlo zanimljivo za pogledati.
No, usprkos svoj toj efektnosti i vještini korištenja elaboriranih efekata sve to djeluje više kao priprema za neki spot iz 1980-ih, scenografija na kojoj samo nedostaju Duran Duran ili Depeche Mode te neki hit iz zlatnog doba synth popa. Sve je spremno za party. Uz to, nije mi jasno zašto scena, odnosni oni stalci i vrata nacrtana ljepljivom trakom nisu postavljeni prije početka?
Kao svojevrsni intermezzo između dva nastupa u Dnevnom boravku Rojca otvorena je izložba plakata "30 godina kazališnih metamorfoza" na kojoj se može vidjeti upravo to, svi plakati dosadašnjih PUF-ova. Oni koji su živjeli i rastali s PUF-om ova tri desetljeća taj će pogled unatrag itekako cijeniti.
Prisutnima su se obratile voditeljica Dnevnog boravka Afrodita Bulajić i producentica PUF-a Ivana-Nataša Turković, te umjetnički ravnatelj festivala Branko Sušac i dizajnerica Feodora Gubaš Štifanić, koja je od 2011. zadužena za vizualni identitet. Sušac se prisjetio prethodnog dizajnera PUF-a, Predraga Spasojevića, koji je uz festival bio od njegovih početaka pa do smrti 2010. godine.
To je bio Predrag
- Malo su mi proradile emocije. On je bio jedan nevjerojatno topao i pametan čovjek. Znao sam doći do njega i satima smo raspravljali o plakatu. S njim sam stvarno dugo i divno surađivao, međutim on je bio jako bolestan. Teško je govorio i teško se kretao, a da bih mu podigao moral pitao sam ga hoće li napraviti idejno rješenje za sljedeći plakat. Na dan kada je njegov pepeo bačen u more igrali smo kao Inat u Francuskoj u jednom dvorcu i predstavu posvetili Predragu.
Nakon dva, tri mjeseca ili više, došla je Biba (njegova supruga) i kaže "Evo, Predrag ti je napravio idejno rješenje plakata i svega ostalog". To je bio Predrag, ispričao je Sušac. Gubaš Štifanić rekla je da je bilo teško izmisliti novu priču o mački, no drago joj da su imali povjerenja u nju i dali joj odriješene ruke te su se složili.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
