"Do ciacole con Viktor Zahtila"
Zanimljiv govornik s nesvakidašnjim temama: "Seks je lijepa ljudska aktivnost i kao takav treba biti prikazan"
(Snimio Mihael Stojanović / Glas Istre)
U sklopu programa »Treći Proces«, Caffe bar Circolo ugostio je Viktora Zahtilu u razgovoru naziva »Do ciacole con Viktor Zahtila«. Sugovornik rodom iz Pule, danas živi i radi u Zagrebu, u kojem je diplomirao filmsku režiju na Akademiji dramske umjetnosti, a magistrirao na Nizozemskoj Filmskoj Akademiji u Amsterdamu. Razgovor, koji su moderirali Boris Pein i Ana Bačić, odlikovao se argumentiranim stavovima Zahtile, a publika je pozitivno reagirala na originalan pristup temama.
Oslobođenje
Zahtila je govor započeo o queer temama, te rekao kako piše o stvarima koje su njemu osobno važne i aktualne u životu.
- To su teme koje bih volio da sam mogao čitati kad sam bio mlađi. O nekim stvarima, poput seksa, nisam imao priliku pročitati kao dijete, što mi je prouzročilo patnju, a pet rečenica da sam čuo tad bi mi pomoglo, opisao je Zahtila koji kaže da se zato trudi pisati iz tih motiva. Na pitanje govornice Ane Bačić o tome je li naše konzervativno društvo spremno za njegove članke, Zahtila je odgovorio:
»Baka mi je jednom rekla da ne koristim riječ "jebanje". Ipak, dobivam mnogo poruka, pogotovo od mladića i muškaraca, koji traže seksualne savjete. Postoji ogromna potreba i glad za tim temama, a seks mi je fascinantan. Iako sam bio izuzetno zatvorena osoba, autao sam se (izjasnio se kao gay, op.a.) vrlo rano, s 15 godina, a sa 17 na razini nacije i mislio sam da je to kraj priče, ali, zapravo, nije, objašnjava te govori zašto piše u prvom licu: smatram da ljudi trebaju govoriti o svom životu kada pričaju o seksu, to je intimno i trudim se uvijek staviti svoje karte na stol. Tekstovi su bolje čitani kada su osobni, Zahtila navodi. »Iskreno, dosta mi je teoretsko-medicinskih pristupa, volim tekstove koji idu izravno do poante.
U svojim tekstovima pokazujem žudnje svog tijela, psihe i emocija, jer to smatram najvažnijom informacijom koju možeš dati. Zbog toga pišem na intiman način, a priznajem da imam i ekshibicionističke crte«, govori pulski aktivist sa zagrebačkom adresom.
Istaknuo je i pojam srama koji je osjećao dok je prvotno pisao tekstove: »Nerijetko me preplavi val srama, pitam se zašto sam se toliko izložio. S vremenom sam shvatio da ne moram reći baš sve, ali osjećao sam pritisak jer me taj ‘ormar’ gušio. Kad sam jednom izašao, bilo je kao da je raketa poletjela. Iako se uvijek osjećam ranjivo kada objavim svoje tekstove, to je imalo pozitivan učinak – oslobodio sam se srama. Ono za što bi mi možda trebalo pet godina terapije, riješio sam kroz nekoliko mjeseci pisanja. Danas više ne nosim ni trunku seksualnog srama« govori Zahtila.
Seks se često spominje u kontekstu nasilja, a Zahtila navodi primjer Dalibora Maranića, ističući da je seks sam po sebi jedna lijepa ljudska aktivnost i tako bi trebao biti prikazan. Osvrnuo se i na tekstove koje piše i kaže kako nije želio pisati o »chem seksu« (seks uz konzumaciju droge, op.a.) s fokusom na opasnosti, već o tome kako netko može pronaći određenu vrstu oslobođenja kroz to iskustvo.
- Na primjer, sugovornik o kojem sam pisao pronašao je oslobođenje u takvoj vrsti seksa iako mnogi ljudi na kraju završe u ovisnosti ili se ozlijede. »Chem sex« partyji postaju oblik socijalizacije, no ljudi koji su još »u ormaru« rijetko dolaze na takva događanja ili na gay partyje. Na tim zabavama često se čuju priče o financijskim problemima, sukobima s roditeljima i sličnim životnim situacijama, nešto što se ne bi očekivalo istaknuo je.
Zahtila se osvrnuo i na usamljenost, posebno u romantičnom smislu, koja ga je dugo mučila. To me psihički iscrpljivalo, nosio sam se s vlastitim problemima koji su me pogađali. Važno je racionalno sagledati što uzrokuje takvo stanje i koji faktori na to utječu. Kao gejevi često nosimo traume, čak i oni koji nisu doživjeli nasilje u djetinjstvu naučili su da moraju skrivati dio sebe, što je traumatično za tu dob. Psihološko stanje gej zajednice u Zagrebu nije isto kao u Madridu ili Londonu, jer kod nas nema dovoljno mjesta gdje se ljudi mogu redovito upoznavati. Ljudi koji nisu prirodno društveni često završavaju na društvenim mrežama, koje su pune toksičnih obrazaca poput ‘ghostanja’ (ne javljanja na telefon, ne odgovaranja na poruke, op.a.). Te platforme potiču takvo ponašanje, ostavljajući ljude još usamljenijima, i emocionalno i seksualno, dok traže ljubav i seks.«
- Ljudi se često oslanjaju na heteronormativne ideje o upoznavanju partnera, što ne funkcionira u gej zajednici istakao je Zahtila i kazao je kako postoji otpor prema eksperimentiranju i pokušaju drugačijih pristupa.
Rekao je da ideja da je trajnost veze jedina kvaliteta nije istinita i ističe kako je to heteronormativni koncept; iz svake veze sam nešto naučio i primijenio u sljedećoj.
Jedna aplikacija koju je naveo kaže kako nije dizajniran da povezuje ljude kvalitetno, već da povećava angažman; provođenje vremena na istoj i oglasi koje servira. To je poput pornografije; ljudi se napaljuju i međusobno iskorištavaju na toj platformi koja je u vlasništvu jednog konzervativnog američkog biznismena, navodi. Umjesto da se posvete stvarnim odnosima, korisnici čekaju ‘idealnog partnera’, što je problem karakterističan za gej zajednicu. Nadalje je govorio i o fenomenu ‘bottom shame-a’ ili na hrvatskom bi se isti termin mogao prevesti kao sram zbog pasivne uloge.
- Činjenica da neki muškarci osjećaju sram zbog takve uloge u seksu, a ističe da je razlog jer se muškarce koji preuzimaju »žensku« ulogu, stigmatizira. To nije specifično samo za Balkan, već i za druga društva sa slojevitom homofobijom argumentira.
Seljaci, pederi i studenti
Osvrnuo se na aktivizam udruga za promicanje prava seksualnih manjina.
- Nekada je bilo puno zabavnije baviti se aktivizmom, bilo je dinamično jer su homofobi često prosvjedovali. Imali ste osjećaj da radite nešto značajno, da mijenjate svijet. Sjećam se žestokih svađa s drugim aktivistima, svi smo nosili svoje traume, što je dovodilo do napetosti. U udrugama su često izbijali ideološki sukobi oko toga kojim smjerom bi trebali ići« objašnjava Zahtila.
Istaknuo je anegdotu da tijekom ulaska u EU, HDZ je bio pod pritiskom da unaprijedi zakone, a premijer Sanader ih je precijenio kaže te nadodaje: »da se bojao da bi se seljaci, pederi i studenti mogli udružiti, vidio je potencijal u našem savezu.« Zahtila ističe da je tada bilo više nasilja, a mačohizam je bio izraženiji; I ja sam, kao mladi gay muškarac, imao svoje mačističke momente i osjećao potrebu braniti svoju muškost. Danas je situacija bolja, ali mislim da ljudima nedostaje jasan politički cilj – kakav život žele? Je li dovoljno samo ne biti diskriminiran, ili želimo nešto više? Ja sam gladan toga da queer ljudi budu samopouzdaniji, da se ne boje isticati. Uvijek trebamo gurati liniju fronta dalje nego što mislimo da možemo, jer samo tako možemo dobiti ono što zaista želimo.«
U nekim temama, Zahtila je istaknuo problem muškaraca koji postaju servilni, zahvalni što su prihvaćeni među heteroseksualnim prijateljima, umjesto da traže istinske prijatelje koji ih prihvaćaju bez uvjetovanja. Osvrnuo se i na asimilaciju
- Ne volim asimilaciju jer se pitam – u što se trebamo asimilirati? Ne želim da me ljudi prihvaćaju pod uvjetom da moram živjeti prema njihovim pravilima.« Također je naglasio da je najvažniji zakon za njega onaj o zločinima iz mržnje, jer mu je pomogao na sudu.
Zahtila je iznio jasno i dobro argumentirane stavove, govoreći tečno i bez zastajkivanja, što je dodatno zadržalo pažnju publike. Reakcije slušatelja sugerirale su da im je njegovo izlaganje bilo iznimno zanimljivo. Dotaknuo se tema o kojima većina ljudi rijetko ili nikad uopće ne bi pomislila, relevantnim u nekim zajednicama, a intrigantne za poslušati.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
