PAPIR NAŠ VSAKDANJI
Papir može podnijeti sve, a mogu li to podnijeti i naša srca?
(Snimio Duško Marušić Čiči)
U galeriji HDLU-a Istre u Puli otvorena je izložba pod nazivom "Papir naš vsakdanji" (Papir naš svagdašnji) na kojoj se predstavljaju članovi Likovnog društva Kranj iz Slovenije.
Na izložbi su izloženi radovi 25 umjetnika. To su: Mitja Bokun, Jaka Bonča, Brut Carniollus, Boge Dimovski, Domen Dimovski, Irena Jeras Dimovska, Irena Gayatri Horvat, Lara Ješe, Lojze Kalinšek, Biserka Komac, Martina Marenčič, Goran Medjugorac, Miha Perčič, Zmago Puhar, Dragoljub Rakinič, Jur Samec, Tomaž Šebrek, Meta Šolar, Iztok Šmajs Muni, Lučka Šparovec, Maruša Štibelj, Veronika Vesel Potočnik, Ladijana Vijay, Maja Zaplotnik i Cveto Zlate.
Tradicionalna izložba
- To je izložba koju mi tradicionalno održavamo u sklopu razmjena s Hrvatskim društvom likovnih umjetnika Istre i Likovnim društvom Kranj tako da HDLU Istre izlaže kod nas, a mi kod njih. Ove godine pripremili smo kao temu papir, za što ne postoji neki posebni razlog, ali uvijek treba "nešto da ne bude sve", da bude nešto specijalno. Papir može biti nosilac slike, a može biti i neko sredstvo da se njime nešto izrazi. Papir može podnijeti sve, sve gluposti koje se na njemu pišu tako da ima više značenja. Kada je 25 autora na jednom mjestu može se svašta izložiti i treba uzeti malo više vremena da se to prouči i vidi što svaki od njih želi reći s tim papirom, kazao je Lojze Kalinšek, član Likovnog društva Kranj.
"Društvo likovnih umjetnika Kranj predstavlja se široj javnosti kroz odabranu temu papira. Bilo da crtaju, slikaju ili stvaraju vlastita umjetnička djela na papiru, autori stvaraju svoja razmišljanja i spoznaje te jačaju temelje nacionalnog kulturnog identiteta. Papir je dao mogućnost širenja znanja, a umjetnici, kao nositelji likovno-simboličkog jezika, glasno komentiraju kolektivnu misao, ističu odnos prema vlastitoj tradiciji, prema društvu, čovječanstvu... do samoga sebe.
I dok papir može podnijeti sva naša 'sranja', mogu li to podnijeti i naša srca? piše u predgovoru kataloga izložbe mag. art. Irena Gayatri Horvat.
Simbolika i ljepota
- Bijela marama, izblijedjela u krajoliku prošlosti (Brute), ostavlja korijene čovječanstva da trunu u urbanim koritima (Samec). Bijeli konj bez naslova luta ulicama sudokua (Bonča) u potrazi za najljepšom slikom Louvrea (Rakinič). Ili postoji neka najljepša slika, ili je to samo kultura koja se fragmentira i nestaje u labirintskom crtežu iscrtanom flomasterima u boji (Šmajs-Muni). Dama praznih očiju (Scholar) vidi se negdje u daljini, kršeći ruke grli prolazno vrijeme (Brut), nošena zupčanicima na horizontu prolaznosti. Papirnati brodovi (Perčič) plove u nadolazećoj oluji (Šparovec), a ostaci u prozoru (Komac) oblikuju pitome krajolike naših snova. A kad čovjek želi izgraditi sretnu obitelj (Marenčič), krhotine (Potočnik) se s ne baš puno ljepote stapaju u prazne prostore bez imena (Dimovski).
Kamo (Dimovska), pitaju se očajnici razapeti žutim tiskom (Puhar), koji vlada našim mislima, dok sanjamo o kraljevskom konju okićenom zlatom (Jere). Više smo kao ratnici koji padaju s konja (Šebrek), jer ne znamo jahati na valovima uzburkane moderne kulture koju oblikuju divlji gadovi (Međugorac). Njihova oštra dlijeta upozoravaju na njihovu nepovredivost, a oni za nekog drugog pišu zakone o kulturi.
Postoji li još pjesnikov san (Kalinšek) koji vidi modro nebo i oblake iz kojih se slijevaju kapi kiše (Horvat) da oplode zemlju. Prekasno je za istine i unutarnje uzdahe (Vijay) uz realistične portrete važnih tabloidnih ličnosti (Bokun) i pitanja što bi bilo kad bi zavladao sklad (Zaplotnik). Tako ponosni sin svoje majke stavi krunu od kestena na glavu da mu isisa crve iz mozga (Zlate).
Nanovo i još jednom, bez naziva ljutnja je pastelne boje (Štibelj) na papiru našem svakidašnjem, piše mag. art. Irena Gayatri Horvat.
Izložbu koja se može razgledati do 25. svibnja je preksinoć u ime HDLU-a Istre otvorila Sanja Simeunović Bajec.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
