Kolaži i poezija u Balama
Mladen Machiedo: Sasvim posebni i osebujni tragovi i sličnosti
(Snimila Vanesa Begić)
Iznimno zanimljiva književno-umjetnička večer upriličena je u Balama, pored Kaštela Bembo gdje je otvorena izložba "Tragovi, sličnosti... – Tracce, somiglianze..." akademika Mladena Machieda, o čemu je govorio autor koncepta izložbe Milan Bešlić.
Kolaži sadrže portrete, fotografije, nadgrobne spomenike, naslovnice književnih i drugih djela, svjedodžbe, diplome i simbolične predmete, a odnose se na obitelji Machiedo, Macedo, Obradich-Bevila(c)qua, Pinkawa, Mikulić, Jakovčić, uz pedagoško-prijateljske referencije na osobe iz obitelji Cornaro Piscopia i Tresić-Pavičić.
- Machiedo je najrespektabilniji talijanist u nas, uspostavio je brojne kontakte s talijanskim pjesnicima, ostvario je izvrsne uspjehe i kao sveučilišni profesor, radeći uvijek na visokoj razini, puno je doprinio predstavljanju hrvatske kulture u Italiji i obrnuto. Osim u književnom i u likovnom je jeziku ostvario vrlo važna djela. Ova izložba predstavlja obiteljsku priču, ali i puno više od toga. Obitelj Machiedo ostavila je duboki trag na Hvaru. Naglašeni interes za likovnim izražavanjem nedvojbeno je dobivao inicijalni impuls iz prirode samoga bića mladoga likovnjaka, koji, međutim, nije bio jedini poticaj u tom smjeru.
Drugi je, čini se da se može tako ustvrditi, dolazio iz njegova obiteljskoga ozračja, naime, mladom je crtaču majka, Erika (Rika) Machiedo (Beč, 1914. – Zagreb, 1992.) bila poticaj kao likovna umjetnica kultiviranog slikarskog umijeća koja je svoje znanje usavršavala slušajući predavanja Ljube Babića na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a svoje slikarsko umijeće stjecala na slikarskim podukama u atelijerima Dušana Kokotovića i Ede Murtića. Na ovoj izložbi jedno je djelo Mladen posvetio svojoj majci. Radoznala duha Machiedo je usredotočen na likovne medije u kojima se počeo izražavati intenzivno, važno je kazati, i kontinuirano, pa je stoga pred upis na studij, može se tako kazati - upao u veliki dvojbeni problem.
Kuda dalje? Na Akademiju likovnih umjetnost ili Filozofski fakultet? Ishod je opće poznat pa ga ne treba elaborirati, ali, ni zaboraviti kazati da se kroz cijelu svoju dinamičnu i iznimno uspješnu sveučilišnu karijeru na hrvatskim i europskim sveučilištima, s naglaskom na talijanskim, izražavao u likovnom jeziku u različitim medijima, likovnim bilješkama u manjim skicama i čvrsto koncipiranim formama u crtežu, zamjetna je dionica u fotografiji koja je velika tema u Machiedovu stvaralaštvu, zatim, u pisanju/oblikovanju crteža na pisaćem stroju i – kolažu, navodi Bešlić koji je naglasio da Machiedo obiteljsku sagu kazuje likovnim jezikom lirske izražajnosti.
Valter Milovan, Machiedov student na doktorskom studiju, gdje mu je Machiedo bio mentor, ovoga se puta predstavio kao kantautor u pjesmama s vrlo zanimljivim spletom jezika, govora, povijesnih činjenica, lokalne historiografije, zavičajnosti i raznih prožimanja, tako da su njegovi stihovi "putovali" od Lastova do Čabrunića i Jurićevog Kala.
Sam Machiedo osvrnuo se na činjenicu da ga je Bešlić proglasio likovnim umjetnikom te da mu je majka, profesorica klavira, bila naglašene slikarske duše. Govorio je i o tome da mu je Milovan bio učenik, kako mu je bio mentor i zajedno su radili na Pasolinijevim djelima, ali da nije zaslužan za njegovu glazbu.
- Ova izložba, donekle reducirana zbog prostornih mogućnosti, je i moj hommage Casanovi na ovome mjestu. Inače, autor sam 70 knjiga, od toga 50 na hrvatskom i 20 na talijanskom jeziku, a da mi je netko to u mladosti rekao, pomislio bih da je lud. U Italiji sam proveo ukupno sedam do osam godina od čega dvije u Pisi u prestižnoj Scuola Normale Superiore što bi bilo, da se izrazim nogometnom usporedbom, poput Lige prvaka. Kao mali trenirao sam i puno igrao nogomet, toliko da je moja majka mislila da ću biti nogometaš. Što se tiče mog odnosa s jezicima, s prabakom sam počeo njemački, zatim sam u gimnaziji učio ruski, a sada se ne bih znao snaći u trgovini, no znam recitirati Puškinove stihove u originalu. Talijanski sam, osim u tečajevima tijekom srednje škole, ljeti, učio i zahvaljujući malom radio-prijemniku koji je "hvatao" talijansku stanicu i slušao pjesme sa Sanrema koje su se stalno vrtile, od Claudia Ville, Nille Pizzi, Domenica Modugna i drugih, kazao je Machiedo govoreći potom o raznim fazama, ukupno četiri, pjesništva i isto tako raznim utjecajima.
Bilo je tu govora o prevođenju poezije, o utjecajima raznih ne samo pjesnika, od Nazora do Leonarda da Vincija, o obrani doktorata, o tome kako je tijekom predavanja na sarajevskom sveučilištu razumio mentalitet Balkana, o izrazito emotivnoj lirskoj fazi života udvoje i kada, nažalost, netko nas zauvijek napusti, o malim kratkim fragmentima, aforizmima...
- Što se tiče forme pjesme, uglavnom su to slobodne forme, nisam baš pisao sonete, a kada prevodim poeziju, volim prevesti i stihove, stilove različite od svojih jer je to vrlo poticajno i zanimljivo, kazao je pročitavši potom svoje prijevode Cesarićeve pjesme "Oblak", Ivaniševićeve "Balade" te ističući da bi mu za predstaviti poeziju Nikole Šopa ovom prilikom trebalo više vremena. Potom se osvrnuo i na neke jezične odabire, igre riječima, u svom vrlo zanimljivom predavanju.
Baljanski načelnik Edi Pastrovicchio kazao je da je cijeli program trebao biti održan u prostorima Kaštela Bembo, no zbog nevremena od dana ranije i tehničkih kvarova sve je upriličeno vani. Izrazio je veliko zadovoljstvo što je ovaj izniman susret održan u sastavu vrlo raznovrsnog i bogatog baljanskog kulturnog ljeta.
Machiedo je, kao što je naglasio, autor šest autorskih zbirki poezije na talijanskom: "Aeroliti" (Campanotto, Udine), "Senza risposta" (Talijanski institut za kulturu, Zagreb), "Poesie" (autoantologija, Book, Bologna), "Sintesi" (La petite plaisance, Pistoia), "Linea sottile – lancetta d'ombra" (Edizione del Laboratorio, Modena) i "Poesia nei pensieri" (separat časopisa "Steve"), u rasponu od 1989. do 2022. godine.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
}
