Najnovija izložba akademskog slikara Tomislava Buntaka (Zagreb, 1971.) otvara se u četvrtak, 12. rujna, u 20 sati, u galeriji Palače Zuccato. Izložba naslovljena „Balade Mediterana“, koju kustoski potpisuje povjesničarka umjetnosti Leila Topić, obuhvaća nekoliko ciklusa nastalih u grafičkoj tehnici te uljenim odnosno akrilnim bojama na platnu, a koje povezuje provodni motiv Mediterana, no ne Sredozemlja tek kao geopolitičkog pojma nego radije priziva u misli antički naziv „unutrašnje more“, Mare Internum.

Naime, izložba započinje grafičkom mapom naslovljenom „Miracle Grecque“ (Grčko čudo) koja sadrži dvadeset i pet grafičkih listova otisnutih u tehnici bakropisa s autorovim potpisom i numeriranim arapskim brojkama. Riječ je o bibliofilskom izdanju kojim se proslavila pedeseta obljetnica grafičkih i bibliofilskih izdanja Zbirke Biškupić (1972.-2022.), dragocjenoj hvalevrijednoj aktivnosti kojom kolekcionar i mecena Božo Biškupić promovira grafičku umjetnost. Predgovor mapi napisao je Luko Paljetak povezujući protagoniste starogrčke mitologije poput Pana, Bahantica ili Menada sa suvremenim stripovskim junakom Cortom Malteseom jer svi oni ravnopravno zauzimaju listove Buntakove grafičke mape tvoreći zajedno svojevrsnu privatnu, sasvim osobnu slikarevu Arkadiju. Naime, iako naziv ciklusa priziva antičku mitologiju, Buntak ne teži opisivanju ili ilustriranju mitova nego stvara osobni univerzum temeljen na vlastitoj viziji helenskog svijeta.

Na drugom i trećem katu izložbenog prostora izložena su slikarska platna iz različitih slikarskih ciklusa nastalih unazad posljednjih pet godina. Osobitu pažnju privlače djela koja obrađuju religiozne motive poput Raspeća, Muke Svetog Sebastijana ili Svetog Andrije. Riječ je o temama karakterističnima za kršćansku tradiciju Zapadnog kruga, međutim Buntak se odmiče od tradicionalnog ikonografskog programa u rasporedu likova kao i u izvanredno ekspresivnom tretiranju središnjih figura slikarske kompozicije. Zasebnu tematsku cjelinu čine djela što prikazuju prizore sretne i ispunjene dokolice, bliskost arhaičnih ili utopijskih okupljana ljudi i životinja, koji se sunčaju, plivaju ili igraju u moru. Buntakov autorski rukopis u ovim ciklusima meandrira od davanja prvenstva crtačkom umijeću s tipskim likovima kakve prepoznajemo iz njegovih prethodnih ciklusa, platnima u kojima dominira linija pa sve do postimpresionistički obrađenih čistih ploha boja s individualiziranim prikazima ljudskih lica.

Ono što je zajedničko i grafičkoj mapi i slikama jest da se dvije ili više različitih priča preklapaju te ne postoji utvrđeni redoslijed među različitim pripovjednim događajima. Izravan naklon umjetnosti pripovijedanja crtača i ilustratora Huga Pratta i njegovom prvom crtanom romanu iz 1967. Balada o slanome moru očita je u motivskim elementima u ulju na platnu u kojima opažamo prizore kupačica, veslača, konjanika, jedrilica ili velikih riba koja iskaču iz mora. Pritom, Buntak uporabom simultanog pripovijedanja karakterističnog za stripovsku odnosno filmsku umjetnost, podcrtava i priziva mitološko vrijeme ili vrijeme sna gdje se radnje iz prošlosti ponovno ponavljaju kroz rituale moguće sadašnjosti. Buntak je uvijek isticao svoju odanost grafičkim pripovijestima ističući djela Hala Fostera, Willa Eisnera ili Jana Girauda. Međutim, u izloženim slikama a napose u pojedinim grafikama bjelodan je i utjecaj Guida Crepaxa osobito u senzualnoj putenosti nagih protagonistica. Buntak preuzima botticellijevske piramidalne kompozicije u grupiranju ženskih likova ili ideju nebeskih plesača s Botticellijevog Mističnog rođenja .

U pojedinim profilno prikazanim likovima i minuciozno prikazanim lovorovim lišćem prepoznajemo profil te aureolu arhanđela Gabrijela utemeljitelja sienske slikarske škole Simonea Martinija s Navještenja naručenog za sijensku katedralu 1333. ili pak „velike kupačice“ Paula Cézannea u kompozicijama posjednutih ženskih likova što se javljaju u prvim planovima pojedinih kompozicija. Iako brojni kritičari spominju prvenstveno kršćansku tradiciju Zapadnog kruga, u Buntakovim recentnim ciklusima prepoznajemo, primjerice, utjecaj budističke ili egipatske umjetnost ili, pak, utjecaj tradicionalne indijske minijature. Iz svega navedenog očito je umjetnikovo izvrsno poznavanje povijesti umjetnost ali svojevrsna odlučnost da se ne povinuje isključivo tek jednoj prikazivačkoj tradiciji nego da slobodno uzima od svake – bez obzira je li posrijedi filmska, stripovska ili slikarska umjetnost.

Stoga izložba bjelodano pokazuje da je Tomislav Buntak interkulturni autor, što podrazumijeva prelijevanje, međusobno gotovo bešavno prepletanje i fluidan tijek brojnih žanrovskih, stilskih i medijskih utjecaja koji uključuju mnogobrojne elemente ne samo antike ili renesanse nego šire shvaćene povijesti umjetnosti ali i popularne kulture.

Povezane vijesti

• "S one strane sadržaja" u Galeriji Zuccato
• Izložba Zdravka Milića: LUNADROM POZNATOG LABINSKOG UMJETNIKA
• ONE DOLLAR BILL Bojan Šumonja, Marko Jakše i Pierre Tol u porečkoj Galeriji Zuccato: "Tre gridi" kao multimedijalna galerijska stvarnost