U Galeriji Cvajner u petak navečer otvorena je izložba likovnih radova pulsko-milanskog autora Simonea Mocennija Becka naslovljena "Pamćenje iz jednog dalekog rujna". O autoru, pulsko-milanskom slikaru, kiparu, književniku i glazbeniku govorila je povjesničarka umjetnosti Gorka Ostojić Cvajner.

- Simone je već u svojim ranim dvadesetim godinama donio odluku koja mu je oblikovala život: odlučio se baviti umjetnošću i biti slobodan umjetnik. Naravno, imao je umjetničke gene, učio je i amaterski, kao samouki umjetnik, a i školovao se, no većinu znanja pokupio je iz bogatog fundusa obitelji što se tiče umjetničkog znanja. Njegov umjetnički rad mu je bilo nadahnuće i za istraživanje, a volio je, kreirajući svoje radove i orati i kopati po svom dubokom sjećanju. Treća je to njegova izložba u Galeriji Cvajner, a u njemu žive tri umjetnika koja su i tri istraživača - slikar/kipar, književnik i glazbenik. Ovdje je predstavljeno 50 njegovih radova, bez okvira, bez uljepšavanja, dio njegovog bogatog rukopisa, prisutna je i memorija, naglasci pejzažistike, istarski motivi. Slikar je to s više načina istraživanja. Često su otac i sin Mocenni dvoručno, odnosno četveroručno radili razne skulpture, kazala je povjesničarka umjetnosti Gorka Ostojić Cvajner, ističući, uz prisustvo gradonačelnika Filipa Zoričića "nema nas puno, Puljani ne vole valjda hodati".

Simone Mocenni Beck rekao je da su ovi crteži nastali u rujnu 2022. godine, u posebnoj situaciji, noću, s terase gledajući divlju šljivu, palmu i uz imaginaran dijalog s pradjedom, koji je umro daleke 1944. godine i zvao se također Simone.

- Razgovarao sam s pradjedom, nisam ga nikada upoznao, ali sve me to nadahnulo. Inače stvaram radove od 9 do 12 i od 15 do 19 otprilike, nikada nisam radio noću, no bila je tu jedna posebna situacija, mjesec rujan, kraj ljeta, novi početak, priroda se mijenja, tu je Istra, puna simbola, intimnosti, kazao je Mocenni koji je koristio akvarel, razrjeđenu kavu i druge tehnike za ove uratke.

Simone Mocenni Beck je vrlo svestran u svom umjetničkom izražavanju, a Pula i Milano gradovi su koji su ga najviše formirali. Dugo je provodio po nekoliko mjeseci godišnje u Puli i nekoliko u Milanu, gdje se školovao i studirao kontrabas pri konzervatoriju "Giuseppe Verdi".

Sada, od pandemijskih godina naovamo, živi pretežito u Puli. Iako sin poznatog kipara Gualtiera Mocennija, karijeru je počeo s glazbom, kada je imao 19 godina, jedna je njegova kompozicija izvedena u madridskoj glazbenoj akademiji.

Nakon brojnih radnih iskustava, kao radnik, fotografski tiskar i drugo, radio je na kruzerima kao fotograf. Od 2001. godine je slobodan umjetnik, posvećuje se u cijelosti umjetnosti te slika, izrađuje skulpture, sklada glazbu, a počinje se baviti i pisanjem, objavljujući pjesničke zbirke, romane te zbirke pripovijedaka. Objavio je više od 20 književnih djela, a neka su inspirirana Stojom, gdje provodi dobar dio godine i posebice ljeta, što mu je nepresušno vrelo inspiracije za stvaralaštvo.

Povezane vijesti

• Izložba u povodu Dana slovenske kulture u Istri: "STO GODINA PULSKIH VIZURA" FRANCA BRANKA ANCELJA
• Poetika prostora: Autori dočaravaju skrovit duh prostora
• Mladi kreativci predstavili svoje uratke