Za očuvanje tradicionalnog ca i ča

Održana 9. Ćakuloda na Torjone: Susret pjesnika na zavičajnom dijalektu

| Autor: Branko Biočić
(Snimio Branko Biočić)

(Snimio Branko Biočić)


Ovogodišnja 9. Ćakuloda na Torjone, pjesnička večer zavičajne dijalektalne poezije na labinjonskoj cakavici i drugim srodnim čakavskim narječjima, nije ipak održana kao prijašnjih godina na Torjonu, labinskoj kuli u starom gradu nego zbog lošeg vremena u dvorani Gradske knjižnice. Sudjelovalo je više od 20 pjesnikinja, pjesnika i autora zavičajne poezije i proze s cijele labinštine ali i šire.

Emotivni trenutak

Iz Buzeta su stigli Marija Ribarić, sa Barbanštine Denis Kontošić i Drago Draguzet koji je u emotivnom trenutku pustio i stihove svoje nedavno preminule supruge Aveline, sudionice svih osam ćakuloda, iz Punta na Krku gdje živi labinski »Amerikanac« Mario Višković, iz Brajkovići Gracijela Putina.

(Snimio Branko Biočić)(Snimio Branko Biočić)

Nakon pozdrava zamjenice labinskog gradonačelnika Federike Mohorović Čekada predavanje o korištenju tradicionalnog lokalnog dijalekta u umjetničkom izričaju održao je Josip Pino Knapić, dobitnik ovogodišnje nagrade za životno djelo Grada Labina.

Knapić je govoreći o ulozi labinskog »ca« u istarskoj glazbi istaknuo kako se ona prvi puta mogla čuti u zabavnoj glazbi n MIK-u 1969 u pjesmi »Labinski kovari« za koju je stihove napisao bivši novinar Večernjeg lista, Puljanin Armando Černjul, podrijetlom s Labinštine, glazbu legendarni Nelo Miloti a pjesmu je izveo tada popularni ansambl Dalmacija. Prvu dramu na labinskoj cakavici osamdesetih godina napisao je također Armando Černjul, a režirao Lojze Štandeker, koji je tada vodio dramsku sekciju RKUD-a Rudar te radio u kazalištima u Puli i Rijeci.

(Snimio Branko Biočić)(Snimio Branko Biočić)

Knapić se osvrnuo se na svoj 60-godišnji staž u RKUD-u Raša u koji je ušao sa 14 godina a i danas je tamo aktivan kao tajnik. Društvo koje ove godine slavi 75. obljetnicu njegovalo je istarski folkor i cakavicu, ranije nije bilo u svim školama prihvatljivo govoriti, a kamoli pisati »po domoće«. Knapić je na temu urušavanja starog grada zbog podzemnih rudarskih hodnika napisao i pjesmu, koja je osvojila nagrade, a situacija u Starom gradu naposljetku se smirila, pa je svoje izlaganje i zaključio pjesmom o Starom Labinu, za kojeg je rekao da je neprestani izvor ljepote.

Prisjetio se i labinske pjesnikinje s pulskom adresom Zdenke Višković Vukić koja je govorila da je »blagdan onda kad su Labinske konti« jer se karavana domaće glazbe i riječi održavala svake subote i nedjelje u nekom drugom selu. Knapić je spomenuo i brojne suvremene glazbene autore koji pjevaju na cakavici, ali i iseljenike, koji su se pokazali kao veliki podupiratelji njegove emisije posvećene folkloru na Radio Labinu. Kako je ova pjesnička večer bila spoj mladosti i iskustva, starih i novih pjesnika učenica Katarina Pavlović i sama pjesnikinja na labinskom dijalektu rekla je da u njenom razredu neka djeca govore »po domoće«.

Glazba

Bilo je i glazbe pa je Lari Višković iz RKUD-a Raša svirao na mehu pjesmu »Speljivanje neveste«, Franko Kalac na harmonici izveo je svoju pjesmu »Moj kampanil« a refren je s njim pjevala cijela dvorana. Program je, uz Loredanu Ružić Modrušan, vodile i labinske pjesnikinje Ornela Gergorić, Bruna Gobo i Zdenka Načinović.

(Snimio Branko Biočić)(Snimio Branko Biočić)

Svoju su poeziju čitali Knapić, Elis Gobo, prvi puta Lorena Farkaš, Ornela Gergorić, Katarina Pavlović, Bruna Gobo, Josip Pino Klarić, Gracijela Putina, Mladen Bastijanić, Mario Viscovich, Robertino Rajković, Marijano Širol, Teodor Gobo, Drago Draguzet, Zdenka Načinović, Orijana Jurčević, Alfredo Vojić, Franko Kalac, Marija Ribarić i Denis Kontošić, čitala se poezija i Bepija Viškovića Jacona te Orijane Jurčević.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter