U četvrtak, 12. rujna u 18 sati u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula održat će se predstavljanje nove trojezične zbirke haiku pjesama »Linije života/life lines« pulskog haiku pjesnika Dejana Pavlinovića u izdanju Tondaka. Uz autora, zbirku će predstaviti haiku pjesnikinja i recenzentica knjige Nina Kovačić te suurednica Sanela Pliško. Tim smo povodom razgovarali s ovim autorom.

»Navučen« na haiku

Dok čitamo Vašu drugu samostalnu, iznimno zrelu i kvalitetnu haiku zbirku, možete li nam reći nešto o Vašim početcima bavljenja haikuom? Kako se rodio taj interes?

- Uvijek me zanimala orijentalna i istočna kultura, a s haikuom sam se izravnije upoznao tijekom jedne haiku radionice 2007. godine u pulskoj Gimnaziji, kad je cijenjeni japanski haiku majstor Tadashi Kondo zajedno s Višnjom McMaster, tada predsjednicom Hrvatskog haiku društva, održao haiku radionicu kojoj sam prisustvovao sa svojim učenicima. Ubrzo sam počeo proučavati pa i pisati haiku, krenuo objavljivati pjesme na blogu, učio sam i napredovao stilski i sadržajno te sam se tako vrlo brzo »navukao« na haiku, i još uvijek sam ovisan.

U novoj se zbirci osjećaju snažne emocije, posebice u stihovima posvećenim obitelji. Koliko je ova knjiga različita od Vaše prve samostalne zbirke ‘’Mliječnom stazom’’?

- ‘’Mliječnom stazom’’ je izašla 2016. godine i sadrži dosta pjesama koje su pratile rođenje i odrastanje moja dva sina, tu su i pjesme vezane za roditeljstvo i općenito neke druge, recimo, vedrije trenutke. ‘’Linije života’’ sadrži uglavnom pjesme nastale nakon prve zbirke. U međuvremenu smo brat, ja i naše obitelji proživljavali jedno teško razdoblje, bolest pa smrt oba naša roditelja, tako da su roditelji, smrt i prolaznost protkani diskretno kroz ovu knjigu, no s druge strane je u knjizi izraženo ponavljanje ciklusa života te slavljenje istoga i svega lijepoga što nam on donosi.

Zanimljiv je koncept knjige, kao i same korice. Možete li pojasniti?

- Koncept i raspored pjesama i poglavlja je nekako cirkularan, prisutno je kruženje stvari. Početak, pa kraj pa opet početak, i tako dalje. Pokušao sam asocijativno posložiti pjesme u četiri poglavlja koja nekako prate životne cikluse - od nekakvog početka, mladenaštava, zrelosti pa do mudrosti, pomirenja i odlaska. Važan element u svakom poglavlju su po tri pjesme vezane izravno za smrt mojih roditelja koje iz vedra neba paraju te uredne krugove, i podsjećaju nas kako je sve krhko i prolazno.

A sjajan dizajn korica i prijelom stranica djelo je Matka Plovanića. Matkova ideja bila je preslikati moje linije na dlanu u obliku grančica koje tek pupaju, i to je odlično ispalo. Ničega nema previše niti premalo. Jako nam je važna bila i tekstura korica te odabir papira. Odlično smo surađivali, Matko je sjajan momak i umjetnik. Kao i Mauricio Ferlin koji je radio prijelom i dizajn moje prve knjige. Naš pulsko-barcelonski Francuz Thierry Dubois nacrtao je kaligrafske ilustracije inspiriran naslovom i sadržajem svakog poglavlja.

Zbirka je trojezična, a japanskom inačicom vratili ste se u domovinu haikua.

- Tako je. Htio sam knjigu učiniti dostupnim i samim Japancima te se bar na taj način odužiti domovini haikua, pa su japanski prijevodi djelo japanske pjesnikinje Ikuyo Yoshimura, a također i vizualno oplemenjuju samu zbirku.

Je li je bilo zahtjevno (samo)prevoditi se na engleski?

- Nije, jer pišem jednako na oba jezika, hrvatskom i engleskom. Često svjesno biram pisati na jednom ili drugom jeziku, to ovisi o mojem raspoloženju i trenutnom ritmu riječi, pa imam luksuz odabrati si izvorni jezik. U procesu prevođenja se uvijek događaju zanimljive stvari gdje prijevod bude bolji od originala pa se onda on izmjeni. U svakom slučaju, u kreaciji je to simbioza oba jezika.

Koliko Vas strogo zadane forme ograničavaju, a koliko Vam nude mogućnost kreativnosti?

- Haiku nije strog kako se akademski i površno čini. Danas nije bitna 5-7-5 slogovna forma preuzeta iz japanskog jezika, važniji je sadržaj. Jedino je izražajni prostor ograničen na trostih, no upravo zbog toga je to poetski izazov obzirom da haiku nije umjetnost ukrašavanja poput klasične lirske poezije, nego je umjetnost oduzimanja suvišnih epiteta i svega ostalog što odvlači pažnju od suštine.

U ovakvoj izravnoj poetskoj formi i zgusnutom prostoru sadržana je sva esencija autorove istine, gdje on sugerira i pokazuje, a ne objašnjava ili ukrašava viđeno i doživljeno. Samim time se i čitatelj kroz svoje vlastito iskustvo i unutarnje stanje može poistovjetiti sa sadržajem na svoj način, a ne tako da mu se govori što i kako. I to je ono što me privlači kod haiku izraza i to ga čini iznimnim i lijepim. Samo treba malo više strpljenja, čitati sporije te uzeti si malo više vremena i pažnje da se to lijepo ‘prožvače’.

Kako dobivate inspiraciju za stihove?

- Svakako. Izoštrim osjetila, nastojim promatrati i osjećati svijet oko sebe u svakom trenutku, i kad se, svjesno ili nesvjesno, uđe u taj ‘mod’ tada se zbilja može doživjeti sva ljepota i punina ovog svijeta. Bilježim detalje, situacije, ponekad fotografiram pa me to kasnije vrati u doživljeno stanje. Ponekad haiku i nastanu iz prve, ali češće se to mora tesati i oštriti dok to ne bude to. Bez kompromisa. Znaju radne verzije pjesama i odstajati poduže prije nego što dobiju konačno ruho i sadržaj.

Jedno lijepo druženje

Kao srednjoškolski profesor, s učenicima vodite haiku skupinu. Ima li zainteresiranih mladih?

- Sa svim razredima kojima predajem prođem 2-3 sata radionicu haiku poezije, gdje nakon teoretskog uvoda o haikuu i japanskoj kulturi učenici trebaju posložiti haiku pjesme izrezane po stihovima nazad u gotove i postojeće pjesme poznatih haiku pjesnika. Nakon toga idemo vani u šetnju te oni bilježe sve što im je zanimljivo i što može poslužiti za buduću pjesmu.

Na kraju u razredu pišu svoje vlastite pjesme na osnovi doživljenog. I to im bude uvijek vrlo zanimljivo, osvijeste si da ne bi trebali samo gledati u ekran dok hodaju, nego da postoji čitav jedan svijet čim pogledaju malo oko sebe. U tom smislu haiku ima jednu izuzetnu pedagošku notu. Uvijek se nađe pojedinaca koji to haiku iskustvo žele produbiti pa stoga imamo gimnazijski Haiku klub gdje razgovaramo, pišemo, učimo te na kraju izdajemo godišnji zbornik radova. Sve u svemu, jedno lijepo druženje uz haiku stihove.

Povezane vijesti

• Nagrade Mariji Maretić, Dejanu Pavlinoviću i Đermanu Vitasoviću
• Radionice haiku poezije Dejana Pavlinovića
• Predstavljena nova haiku zbirka Dejana Pavlinovića