"Žive slike Austro-ugarske Pule", trodnevna manifestacija koja na nekoliko pulskih lokacija revalorizira bogatu baštinu Austrougarske uz glazbu, storytelling, gastronomiju te sadržaje za sve generacije, započela je u četvrtak navečer projekcijom filma "Moje pjesme, moji snovi" (eng. The Sound of Music).

Američki je to mjuzikl iz 1965. koji se temelji na istinitoj priči o Mariji Von Trapp i grupi koja je u Americi djelovala pod nazivom Trapp Family Singers. Film je zaradio 158,7 milijuna dolara u američkim kinima te je bio najkomercijalniji film 1960-ih.       Dobitnik je pet Oscara uključujući i onog za najbolji film i režiju, dva Zlatna globusa, uključujući onaj za najbolji film komediju/mjuzikl.

(Snimio Duško Marušić Čiči)

Julie Andrews, Christopher Plummer, Richard Haydn, Eleanor Parker glavni su glumci u ovome filmu, a koja je poveznica između ovog poznatog ostvarenja iz sedme umjetnosti i Pule, mogla je čuti publika u četvrtak navečer. Naime, program je inauguriran u Villi Trapp, gdje je trebao biti i prikazan film, ispred vile, no ubrzani dolazak jeseni uz kišu i znatno niže temperature zraka premjestio je projekciju u kinu Valli. U Villi Trapp - u biti pulskom polazištu za ovu ne samo filmsku priču, inaugurirana je manifestacija uz predavanja o pulskoj povijesti povezano s austrougarskim razdobljem.

Društvo Viribus Unitis iz Pule, koje na poseban način skrbi o ovom razdoblju, zahvaljujući i Liviju Nefatu i ovom je prigodom dalo osvrt o nestanku vrijednih mornaričkih starina u našem gradu u posljednjih stotinjak godina.

(Snimio Duško Marušić Čiči)

Drugi je dan nastavljen na Danteovom trgu sadržajima za najmlađe pod naslovom "Kako su se mališani igrali početkom 20. stoljeća: mali Puljani i veliki grad". U baletno-plesnom dijelu predstavio se Plesni studio Art Dance iz Pule pod vodstvom Tatjane Samuele Ban - dakako preslatke balerine bile su prigodno odjevene, a Sedina Cerovac izvela je igrokaz "Mara, Pula i tramvaj", gdje se ponovno aktualizirala želja za uspostavljanjem tramvaja u Puli.

Mnogobrojni su prolaznici potom htjeli kušati delicije koje je pripremio Robert Perić u svom cooking showu sljubljivanjem okusa Alpa i Mediterana. Lokali u samome središtu grada nudit će ove delicije i tijekom subote po promotivnim cijenama. Tako se od Perića moglo saznati da su omiljene torte iz onoga doba bile neizostavna sacherica, linzer torta, ali i torta od sira, a od hrane bili su tu rostbif, s pire krumpirom i aromom od naranče.

(Snimio Duško Marušić Čiči)

- Oni imućniji jeli su tada dobra jela. Carica Sissi bila je malo teška za jesti, nije puno jela, ali su joj zato nastojali izbalansirati prehranu tijekom cijelog dana. Ona je voljela sladoled od ljubičica, onaj od vanilije, sacher tortu, onu linzer, ali i carske mrvice uz džem od šljiva. Car Franjo je pak volio jela od mesa, dok je vojska jela kuhanu govedinu, fažol i krumpir. Tijekom vikenda stanovnici Pule išli bi do Kaiserwalda koji je bio omiljeno šetalište, uzeli košaricu s hranom za piknik, a unutra su se nalazili domaći proizvodi. U to doba su u Puli bile tri javne kuhinje za beskućnike i za one koji si nisu mogli priuštiti hranu, a istovremeno je u gradu bilo devet javnih kuća, za vojsku. Naranča je u to doba bila jedan od najljepših poklona koje se moglo napraviti za Božić, kazao je Perić.

Potom se povorka preselila do Mornaričke knjižnice u Domu hrvatskih branitelja gdje je knjižničarka Nives Franić održala kratko, ali vrlo zanimljivo predavanje.

(Snimio Duško Marušić Čiči)

-Mornarička knjižnica (Marine-Bibliothek) osnovana je u Veneciji 1802. Ta je knjižnica od svoga početaka bila namijenjena potrebama mornarice, odnosno bilo je to središnje sabiralište knjiga i periodike prvenstveno iz područja pomorstva, ali ne samo, kazala je Franić. Nakon raznih povijesnih promjena 1850. u Trst je iz Venecije preseljen vjerojatno cijeli fond ove knjižnice.

- Šezdesetih godina 19. stoljeća Pula biva sve važnija kao glavna ratna luka austrijske Ratne mornarice te je ovdje preseljena i ova knjižnica. Nakon kapitulacije Italije fond knjižnice preseljen je na područje današnje Češke, zatim put Beča, a veći dio sačuvanog fonda Austrija je 1975. poklonila Puli, gdje je dodijeljen Sveučilišnoj knjižnici, kazala je Franić, ističući da je 1992. godine registrirana kao spomenik kulture Republike Hrvatske te četiri godine kasnije premještena je u ove prostore u Domu hrvatskih branitelja. Broji oko 20 tisuća svezaka na njemačkom, francuskom, engleskom, španjolskom, švedskom, danskom, portugalskom, ruskom i drugim jezicima.

Prvi dio programa priveden je kraju u petak uz "Storytelling o Joyceu" uz glazbu.

(Snimio Duško Marušić Čiči)

(Snimio Duško Marušić Čiči)

(Snimio Duško Marušić Čiči)

(Snimio Duško Marušić Čiči)

(Snimio Duško Marušić Čiči)

Povezane vijesti

• Ivna Bevanda Strah i Saša Petrović: "Želja nam je (re)valorizirati bogatu baštinu iz doba Austrougarske"