Naši su sladoledi poput vegete. Receptura je naša obiteljska tajna. Uvijek su jednako ukusni i kremasti. Mogu vam samo kazati te savjetovati mnoge da se sladoled i kolači moraju raditi sa puno ljubavi i pažnje, i u tome se krije formula uspjeha, kaže Feti Iljjazi koji slastičarnicu "Kairo" vodi s bratom Dilaverom
Ljeto je najseksi godišnje doba. I dok užareni u kapljicama znoja promatramo preplanula i razgolićena nauljena tijelesa što provokativno šeću našim turističkim središtima, topimo se pomišljajući na lizanje. Lizanje radi užitka i ispunjenja malih ljetnih strasti…Možda vas je zagolicao početak ovog teksta i probudio perverzne misli, ali žao mi je, pišem tek o strastvenom lizanju sladoleda. Je li uopće moguće pomisliti na ljeto i njegove slatke osvježavajuće čari bez dobrog lizanja sladoleda?! A gdje se može kušati dobar sladoled? Pravi slado(ledo)kusci, istančani ljubitelji sladoleda uputili su me u Kairo.
Kairo?! Zar nigdje bliže, pitam, pa dodajem da bih ga danas kušala. Igra riječi dobiva uskoro pravo značenje. Ne moram na avion i letjeti do Egipta, slastičarnica Kairo smještena je na živopisnoj obali novigradskog Mandrača. Znači, iz susjednog Umaga mogu autom do Kaira.
Informacija plus, da je slastičarnica ove godine proslavila svoj 50. rođendan, dovoljan je motiv da krenem i uvjerim se u kvalitetu njezinih konditorskih proizvoda i šarenih sladoleda te inim "sladoledostrastima" koje izazivaju.
Sunce je konačno odlučilo rastjerati svibanjske oblake i zavladati nebom u punom sjaju. Sjedim na novigradskoj rivi u Kairu sa braćom Fetijem i Dilaverom Iljjazijem, suvlasnicima slastičarnice. Fetijevi sinovi Berat i Bejan ljubazno dočekuju goste. Ispred nas, nasuprot prostranoj terasi Kaira, odvija se pravi mediteranski dokumentarac.
Šetnja i vožnja biciklom prvih postcovid gostiju na rivi, usidrene ribarice novigradskih ribara s kojih se iskrcava izlovljena riba, novigradske mačke lutalice u prošnji ribe, vrišteći galebovi u niskom letu pripravni na krađu, kupci s najlonskim vrećicama koji se pogađaju za cijenu ribe ispred barki… Pravi kasnoproljetni šušur. Posebna je čar sjediti na takvoj lokaciji i promatrati istinski život ovoga gradića u malom dok Feti prepričava njihovu obiteljsku ledenu bajku.
Kako se kroz sve te godine razvijao i rastao obrt Kairo. Dijelove ispovijesti zapažamo iz svekolike ponude slastica/ kolača (baklava i krempite nº1) tj. sladoleda, čiji je broj vrsta i okusa s godinama višestruko narastao.
S tehnološkim napretkom razvile su se u Kairu umjetničke majstorije raznih ledenih pripravaka, kremastih i aromatiziranih, ali uvijek rađenih po isprobanim starim receptima.
- Naši su sladoledi poput vegete. Receptura je naša obiteljska tajna. Uvijek su jednako ukusni i kremasti. Mogu vam samo kazati te savjetovati mnoge da se sladoled i kolači moraju raditi sa puno ljubavi i pažnje, veli Feti i dodaje da se u tome krije formula uspjeha.
U slastičarnici je u ponudi 28 vrsta sladoleda neodoljivih okusa i boja, te 20 sladoleda u kupovima. Divim se dekorativnim sladoledima na fotografijama u ponudi na karti menija. Gutam ih očima i rastu mi zazubice. Čitam: Pizza cup, Coconut cup, Cherry cup, Venezia cup, Kiwi cup, Fruit cup, Strawberry cup, Walnut cup, Spaghetti cup, Banana split, Yogurt cup, Tropicana cup, Orange cup, Mexicana cup. Hazelnut cup, Bluberry cup, Fragolina cup, Pineaplecup, Pinocchio cup, Chocolate cup.
Fascinantno! Razne vrste ukusnih i neobičnih sladoleda ukrašenih sezonskim voćem, preljevima od čokolade ili voćnih okusa, brdom šlaga, hruskavim rolicama, crocantima od čokolade, mrvicama oraha, zrncima kave… u miksu boja predstavljaju prava remek-djela u posudicama različitih oblika i atraktivnih naziva. Iz bogate ponude teško mi se odlučiti izričito za jednu vrstu, jedan od kupova iz tog razigranog asortimana. Izgubljena u "prijevodu" najradije bi ih potamanila sve odredom. No prepuštam se Fetijevom prijedlogu da kušam Yogurt cup.
Dilaver se daje na posao i uskoro pobjedonosno iznosi svoj slatki ledeni trofej.
- Sladoled okusa jogurta, sa šlagom, a ispunjen je obiljem jagoda, kivija, ananasa, trešanja, višanja, pa preljevom od višanja te opet ukrašen istim sastojcima voća, opisuje ga Feti i objašnjava kako s ovim dosta neutralnim okusom jogurta, izmiješanim s komadićima voća daje ledenoj smjesi pomalo kiselkast okus što u cijeloj kompoziciji sastojaka stvara osvježavajući okus. Odličan izbor za današnji, iznimno vrući dan, zaključujem dok ga slasno ližem i jedem, topim ga na okusnim pupoljcima, pa kao prohladna rijeka ponire niz grlo. I tako, dok se sladoled i ja istodobno topimo, zanimam se što gosti najviše preferiraju iz ponude. Višegodišnjim praćenjem situacije, Feti je gotovo statistički ustvrdio.
- Pa Talijani najradije naručuju kavu (stretto), te nešto rjeđe, Ice coffe. Nijemci i Austrijanci uz kavu naručuju i sladoled. Uglavnom Ice cream (cup). Ili Ice coffe. Slovenci i Nizozemci vole sve kupove i obilato se časte, a najviše izabiru voćne kupove sladoleda od jagoda, trešanja, kivija, tropicane, borovnice…, niže Feti. U razgovoru doznajemo da se mnogi gosti rado vraćaju u Novigrad pa obavezno navraćaju u Kairo. Nedavno su mu neki vjerni slovenski gosti donijeli fotografiju nastalu, ovdje u Kairu, pred 40 godina na kojoj su slikani s njegovim ocem. Dirljivo, izjavljuje Feti.
Dok lagano prebiremo po uspomenama moj kup se topi u kupić, a pred sam kraj – postaje rastopljen flan. Vruće je, a kad ovca bleji zalogaj gubi, pa i ja gubim svoju santicu leda. Pri kraju uživancije u slastičarnicu dolazi grupa roditelja i njihovi kikići.
- Djeca najčešće naručuju sladoled Facebook, odnosno kako smo ga nekad zvali, Plavo nebo. Okusa je chewing gume, kazuje Feti, dok sama svjedočim njegovim riječima kako djeca, upirući prstićem ispred vitrine naručuju ledeno brdašce - Facebook. Srećom, ovaj facebook koriste samo ljeti pa neće postati ovisnici. Ližući ga, podsjećaju me na moje djetinjstvo i oduševljenje kad bi mi mama kupila kornet i jednu kuglicu sladoleda. Od čokolade ili vanilije. Osjetim tihu radost što se i danas klinci tome jednako vesele, pa makar se taj sladoled zvao i Facebook.
U zanimljivom razgovoru se moja čaša sladoleda ispraznila ili bolje reći, sladoled se rastopio u meni. A mislila sam da je nemoguća misija skončati ovu obilatu porciju. Nakon svega, izbjegavam razmišljati o toj energetskoj bombi, pa se tješim da mi je to bio, ustvari, ručak. Sita sam i zadovoljna u Kairu. Pogled hipnotički usmjerim na morsku površinu, a ovaj lahoreći povjetarac čini cijeli ugođaj još nestvarnijim. Zamišljam- razmišljam što li sve na ovom slatkom mjestu ćute gosti koji stižu iz svih krajeva Europe?!
- Položaj lokala je od iznimne važnosti za svaku vrstu usluge, pa tako i naše slastičarske. Ovo je moj mali raj na zemlji. Iako sam rođen u Gostivaru i zime provodim u Makedoniji, ovdje se osjećam kao svoj na svome. Novigrađani su iznimno tolerantni i gostoprimljivi, topli mediteranski Istrani, ne prave razlike među ljudima. Došljacima i domaćima. Rado navrate na našu kavu sa šlagom kao i na naš gelato. Vjerujem da svojim kvalitetnim delicijama, Kairo obogaćuje turističku ponudu grada. Mnogi gosti, koji se gradu rado vraćaju, prozvali su Novigrad malim biserom Jadrana. Ja bih rekao da je on prava ogrlica od perli, a naša je slastičarnica tek jedan u nizu brojnih bisera. Da budem konkretniji, naša ledena bajka koja traje već punih pet desetljeća, ponosno je izjavio za kraj osvježavajućeg druženja Feti iz novigradskog Kaira.
Prvi vlasnik slastičarnice Mesut Iljjazi (djed sugovornika) stiže u Novigrad 1961. i otvara slastičarnicu s kolegom iz Gostivara u neposrednoj blizini Velikog trga. Nakon toga se razdvajaju i početkom svibnja, 1971., otvara svoj samostalni biznis, vlastitu slastičarnicu nazvanu "Kairo". Ime je dobila u čast njegova brata Muhameda koji je studirao u Kairu. Mesut postepeno uvodi u poslove svoje sinove Fevzija, Faruka i Fikrija koji nasljeđuju obrt te preuzimaju objekt, uhodavajući u poslove sinove Fetija, Dilavera, Tarika i Fejsala te im 2017. prepuštaju biznis i suvlasništvo u objektu. Danas su oni vlasnici "Kaira", a glavni majstor -slastičar, Feti. U slastičarnici su, nakon završene srednje škole odmah zasnovali radni odnos Fetijevi sinovi, Berat i Bejan, te Fejsulov sin Mesud.…Ukratko, la storia continua. Četvrta generacija se priprema za preuzimanje obrta. Pravi obiteljski biznis! Turci su kroz povijest poznati kao proizvođači slastica, a turske slastičarnice/ konditorei su cijenjene u svijetu. Pa tako i u Novigradu.