Glumica Anđelka Stević Žugić, jedna je od najomiljenijih glumica regije poznata iz serije "Andrija i Anđelka", ima novu humorističnu monodramu "Šta me OPET snađe" o vječno aktualnoj temi razvoda. Glavna junakinja Jovanka Joka Jakovljević, u svojim kasnim 30-im, kreće u nezaustavljivu vožnju kroz svoj emocionalni kaos u koji je upala nakon razvoda. Iako je očekivala romantičnu komediju do kraja života, brak joj se završio kao loš film, a život odjednom pretvorio u ring.

Anđelka će se predstaviti na turneji po Hrvatskoj u sklopu koje će u utorak nastupiti u Kazališnoj dvorani "Antonio Coslovich u Umagu, 17. travnja je u Rijeci u HKD-u, a 8. svibnja nastupa u pazinskom Spomen domu, što je bila prilika da malo popričamo s njom.

Fantastično iskustvo

Pa, što vas je to opet snašlo da morate podijeliti s publikom?

- Želja za smijehom, za radošću kada vidim da sam uspjela nasmijati ih iz sveg glasa. Toga sam se uželjela i odlučila da se ponovo odvažim i napravim novu predstavu. Prateći lik Jovanke Joke Jakovljević koju je publika širom regije već upoznala, napravili smo nastavak prve monodrame i u "Šta me opet snađe" pratimo njen ljubavni život od trenutka kada se stvari krenu raspadati i provjeravamo ima li života poslije razvoda za ženu u kasnim tridesetim godinama.

Koliko su likovi koje tumačite u predstavi stvarni, a koliko fiktivni?

- Likovi su uvijek fikcija nastala iz pera scenarista. Ja se trudim dok ih oživljavam da uvijek imam nekog tko mi je iz stvarnog, mog života, uzor odnosno inspiracija.

Tako dolazimo do autentičnosti i istine koja je, rekla bih, ključ u komediji. Publika prepoznaje također te likove iz svog okruženja jer ja kao i oni živim iste prilike i neprilike.

Predstava govori o razvodu. Kako uspijevate jednu tako zapravo ozbiljnu temu pretvoriti u komediju?

- Većinu životnih situacija možemo promatrati iz oba kuta - kao da je smak svijeta ili kao vic. Nije lako uvijek šaliti se na vlastiti račun, ali kada neka situacija sazri u vama i nakon dovoljne vremenske distance prigrlite sve to što vas nije ubilo i krenete biti autoironični. Ljudima pomaže kada vide da se gotovo iste situacije događaju svakom od nas i da nisu usamljeni u nekim iskustvima.

Postoji li nešto što se danas ne može pretvoriti u komediju, barem s neke sarkastične ili ironične distance?

- Nažalost može. Ali nećemo prizivati te situacije.

Često ste u Istri u zadnje vrijeme. Je li to vi tražite da dođete ovdje?

- Želja uvijek nađe priliku. Ljudi iz Istre su blage naravi, srdačni i dobri domaćini bilo da ljetujem, igram predstavu ili samo u prolazu sjednem na ručak.

Kako podnosite taj tempo prilično zgusnutog rasporeda turneje? Je li naporno, tim više što ste sami na pozornici?

- Pred početak predstave često poželim da nisam sama i da s nekim podijelim i tremu i energetski se dopunim. Ali čim izađem na scenu, nisam sama. Publika mi je partner i nekako zajedno idemo kroz tu priču.

To je posebna čar koja se teško opisuje riječima. Ima dana kada se to povjerenje dogodi od prve izgovorene riječi a nekada nam treba koja minuta da se pronađemo. I te različitosti su fantastično iskustvo, jer jako liče na običan život.

Je li vam se događalo da se ponekad da se za vrijeme izvedbe malo previše uživite u neki od likova pa da ste ostali tako i nakon predstave?

- Srećom imam u kući divnu obitelj koja me uvijek vrati na tvornička podešavanja i u ulogu koju ipak najviše volim, a to je biti mama i supruga.

Iako niste samo komičarka, zadnjih godina idete za tim da nasmijavate druge. Zašto?

- Kao glumica se radujem svakakvim izazovima profesionalnim. Volim zadatak koji do sada nisam dobila, volim oprobati sebe i svoje kapacitete. Kao gledalac i čovjek iz naroda, osjećam da nam je potrebno smijeha, razbibrige, nekog "laganog" štiva koje će isto kao i drama ukazati na probleme, postaviti pitanja, ali i dati katarzu.

Jeste li uspjeli, da tako kažem, "prevladati" popularnost "Andrije i Anđelke" ili vas ljudi i dalje pamte po toj seriji?

- Kako gdje… Ima i dalje ljubitelja "Anđelke", za gledatelje u Srbiji sam posljednjih mjeseci "frizerka Jeca" iz humoristične serije "Radio Mileva", ali se i dalje jako često događa da mi se ljudi na ulici ili na tržnici javljaju misleći da se znamo iz susjedstva. To mi je zapravo najveći kompliment jer se čini da likove koje igram doživljavaju kao svoju realnu okolinu.

Gdje je Andrija

Kako ljudi reagiraju kada vas sretnu na ulici? Što vam kažu?

- Najčešće me pitaju gdje je Andrija… Dogodilo mi se baš u Rijeci da me je jedan divan gospodin pitao "Oprostite, koliko vam je trebalo vremena da se naviknete da vas svi zovu Anđelka?"

Postoji li razlika u reakciji publike na vašim predstavama u Srbiji i Hrvatskoj?

- Gotovo da ne postoji. Bude razlike u slobodi, odnosno nekoj stidljivosti, ali je to rekla bih stvar pojedine osobe, a ne stvar mentaliteta. Mi smo jedan narod, s bogatom gastronomskom ponudom (smijeh).