Podrijetlo golubice kao tipičnog uskršnjeg deserta, simbola mira i ponovnog rođenja, izgubljeno je u magli vremena.

Legenda kaže da je 572. godine nakon duge opsade langobardski kralj Alboin osvojio grad Paviju.

U znak mira građani su mu ponudili slatki kruh u obliku golubice, simbola nade i ponovnog rođenja.

Druga legenda kaže da je oko 40 godina kasnije irskog redovnika pozvala na dvor kraljica Teodelinda.

Imajući na umu post od mesa koji je nametnula korizma i kako ne bi uvrijedio kraljicu koja ga je ugostila, meso na stolu čudesno je pretvorio u slatke kruhove u obliku golubice.

No, reklamiranje golubice kakvu danas poznajemo dogodilo se tek 1930. godine. Ideja je došla od Dina Villanija, tadašnjeg oglašivača tvrtke Motta.

Želio je stvoriti uskršnji desert sličan panettoneu, koji bi slastičarskoj industriji omogućio da iskorištava iste strojeve i isto tijesto kao božićni desert koji je već bio vrlo cijenjen na tržištu.

Uskršnja je golubica u samo nekoliko godina postigla golem uspjeh i etablirala se kao kulinarski simbol Uskrsa, proširivši se zahvaljujući industrijskoj proizvodnji, ali i zanatskom radu slastičara i pekara.