Biti svoj sa svojima na svome
Tone Peruško - Pedagog, znanstvenik i pisac uz 120. obljetnicu rođenja
Prosvjetni, kulturni, društveno-politički djelatnik, znanstvenik i pisac Tone Peruško rođen je u Premanturi, 27. veljače 1905., a preminuo u Puli, 27. srpnja 1967. Njegova je obitelj podrijetlom iz Proštine (istočna Puljština). Kao pučkoškolac tijekom Prvoga svjetskog rata evakuiran je s obitelji u unutrašnjost Monarhije, a konac rata dočekat će u Gmündu. Kad je Istru odmah nakon rata okupirala Kraljevina Italija i dolaskom ondje fašizma na vlast, započinje Peruškov težak i izazovan emigrantski put. Pohađao je učiteljske škole u Zadru i Šibeniku, a nakon toga bio je učiteljem u Dugopolju u splitskome zaleđu. Studirao je na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu, gdje je potom diplomirao pedagogiju s metodikom na Filozofskome fakultetu. Vrlo je aktivan unutar istarske hrvatske međuratne emigracije. U razdoblju 1936-39. jedan je od vodećih suradnika i neko vrijeme glavni urednik zagrebačkoga tjednika Istra (prije njega uređivali su je Ernest Radetić i Ive Mihovilović) i, 1940., urednik mladenački radikalnijega zagrebačkog Istarskoga glasa ("glasilo istarskih emigrantskih društava u Hrvatskoj"). Uz Peruška, kao suradnici tu su još, primjerice, tada već afirmirani i utjecajni Mijo Mirković – Mate Balota, još mladi Drago Gervais, vrlo mladi Ivan/Zvane Črnja i dr. Predavao je Peruško na Srednjoj poljoprivrednoj školi u Križevcima. Aktivirao se u Narodnooslobodilačkome odboru za Istru, a po svršetku Drugoga svjetskog rata dolazi u Rijeku gdje neko vrijeme urednikuje u novinarstvu (Glas Istre, Novi list) te predaje hrvatski jezik u tamošnjim hrvatskim i talijanskim srednjim školama. Od 1949. opet je u Zagrebu, najprije kao gimnazijski ravnatelj, pa inspektor Ministarstva prosvjete Narodne Republike Hrvatske te predavač metodike na Višoj učiteljskoj školi.
