Obilježavanje 120. godišnjice rođenja Tone Peruška održano je u Premanturi, a počelo je polaganjem cvijeća na njegovom grobnom mjestu. Potom je u prostoru Kuće prirode, u upravnoj zgradi Javne ustanove Kamenjak, održan prigodni skup. U programu su sudjelovali folklorna skupina Osnovne škole Dr. Mate Demarina, uz recitacije polaznika Dječjeg vrtića Medulin. Među uzvanicima koji su govorili o životu i radu ovog velikana istarske i hrvatske pedagogije bila je i njegova unuka prof. dr. sc. Zrinjka Peruško, profesorica na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.

(Snimio Zoran Oljača)

- Ako mislite da vam mogu govoriti puno o mome djedu Toni, odnosno mome didu Toni, kako ga ja zovem, onda ćete se razočarati. Ja sam bila mala, mala curica kad je on umro i iz svog djetinjstva imam tek nekoliko slika iz tadašnje Togliattijeve ulice, gdje su najprije stanovali baba i dida. Tamo su bile stepenice na kojima smo se igrali lutkicama. Drugi stan je bio u tadašnjoj Beogradskoj ulici. Od tuda također imam neke slike u sjećanju. Puno su mi pričali o tome kakav je bio dida Tone. Učio me dugačke riječi poput Popocatepetl ili enciklopedija. Tu se vidi njegova metoda rada, da od malih nogu uči malu unučicu razvijati razmišljanje. Jako smo se voljeli, a mogu reći da se najbolje od svega sjećam dana njegove smrti. Već ujutro mu nije bilo dobro. Te noći je bio u Premanturi u kojoj nije bilo telefona, u kojoj nitko nije imao automobil, u kojoj nije postojao nitko tko je mogao pomoći da dođe doktor ili da se njega odvede doktoru. Znači 1967. godine Premantura je bila, kao što smo čuli i iz njegovog opisa, njegovog rada i njegovih nastojanja u razvijanju pedagoške struke, mjesto na kraju svijeta. Moram reći da sam, u pripremi za ovaj skup, čitala o mome djedu i neke stvari sam naučila, a naučila sam puno i danas. Osjećam veliki ponos i zahvalnost da je toliko godina nakon njegove smrti i danas živo prisutan među vama, da cijenite njegov rad, da se na njegovim idejama dalje razvija obrazovanje i znanost u našoj Istri, da se nekoga, koji je nešto lijepo napravio, cijeni i da se o njemu govori, ali znamo i sami da je to u ovoj našoj zemlji izuzetak. Prema tome, hvala još jednom i žao mi je što nemam puno detalja o mome djedu koje bih s vama podijelila. Možda vam je dovoljno da smo ga svi jako voljeli i da je cijela obitelj žalila kada je otišao. Hvala što ste mi dali ovu priliku da se zahvalim svima koji rade na tome da njegovu ideju i rad promiču i poštuju, rekla je unuka, prof. dr. sc. Zrinjka Peruško.

Povezane vijesti

• Slikom, pjesmom, instrumentima i folklorom o zavičaju
• OŠ Tone Peruška uvodi zavičajnu nastavu 
• Program uz 115. godišnjicu rođenja Tone Peruška: MEDULINCI U ČAST SVOG ZNAMENITOG PEDAGOGA