IN MEMORIAM: DRAGAN JANKOVIĆ (SENTA, 1936. – PULA, 2023.)
Dragan je bio od onih ljudi koji se nije znao ljutiti, niti povisiti glas. Bio je dobri duh redakcije Glasa Istre
Nije riječ o nostalgiji. Svako vrijeme koje nas vraća unazad, u mladost, u početke, u napor stvaralaštva ili penjanja po ljestvama neizvjesnosti nostalgično je, emotivno i, nažalost, neponovljivo. No, vrijeme koje danas mjerimo u razmaku od četiri desetljeća, bar kada je u pitanju novinarstvo, svakako se može nazvati zlatno doba novinara i tiska. U tom vremenu svoj doprinos novini Glas Istre, a nešto ranije i Radio Puli, dao je i Dragan Janković. Samozatajan gospodin, nenametljiv, tih i drag – baš kako mu i ime pristaje – bio je dobri duh redakcije. Mentor koji nije tumačio već kolega koji je pomagao. Dragan se rodio u Senti ali je već kao klinac 1947. došao u Pulu i ostao joj vjeran do smrti. Ovo prisjećanje na kolegu, a mogao mi je biti, pa i bio je u neku ruku, otac neizostavno će imati osobni dojam i pečat. Ono nešto što ponesete sa sobom i kada radni vijek prestane a započeo je baš s Draganovim ponovnim vraćanjem u Glas Istre početkom osamdesetih.
