Ansambl Responsorium (Snimio Igor Gržetić / Novi list)
Bogati program Dvigrad festivala – međunarodnog festivala rane glazbe u svojem dvadesetprvom izdanju ponudio je zaljubljenicima u ranu glazbu niz sjajnih koncerata u povijesnim prostorima Istre. Nakon izvrsnog talijanskog ansambla Lucidarium, orguljašice i pjevačice Elene Roce te trija zagrebačkih glazbenika Marija Penzara, Silvija Richtera i Darka Soltera, na svečanom zatvaranju ovogodišnjeg izdanja Dvigrad festivala u pulskoj će crkvi svetoga Franje 29. rujna 2023. u 21 sat nastupiti renomirani ansambl Responsorium.
Taj zagrebački ansambl dvostruki je laureat nagrade „Ivan Lukačić“ žirija Varaždinskih baroknih večeri i dobro je poznat poznavateljima rane glazbe. Nastavljajući s predanim muzikološkim i izvedbenim radom na rehabilitaciji nacionalne glazbene baštine Responsorium će se ove godine pulskoj publici predstaviti izborom skladbi iz „Prve knjige moteta za pet i šest glasova“ Šibenčanina Julija Skjavetića (Giulio Schiavetto ili Schiavetti) te njegovih suvremenika. Ta je zbirka tiskana u poznatoj nakladničkoj radionici Girolama Scotta u Veneciji 1564. godine i jedina je sačuvana zbirka renesansne sakralne polifonije na istočnoj obali Jadrana. O životu i djelovanju njezina autora nije poznato gotovo ništa. Iz dostupnih popratnih crtica u izdanjima Skjavetićevih muzikalija razaznaje se da je bio u službi šibenskog biskupa Girolama Savorgnana no nije poznato je li i u kojoj mjeri Skjavetić sudjelovao u glazbenom životu renesansnog Šibenika niti jesu li njegova djela uistinu izvođena u tome gradu za njegova života. Renesansna katedrala svetoga Jakova u Šibeniku, koja je danas ponosni nacionalni spomenik pod zaštitom UNESCO-a, posvećena je 1555. nakon gotovo stotinu i pedeset godina izgradnje. Ipak, unatoč ambicioznom poduhvatu tada malene šibenske komune na periferiji mletačkog posjeda nemamo dostupnih podataka o mogućem ustroju katedralne glazbene kapele niti bilo kojeg drugog oblika trajne glazbene aktivnosti u katedrali. Ipak, povijesne i financijske okolnosti toga doba, stalna izloženost otomanskoj prijetnji u zaleđu i vojna uloga Šibenika koji je uzdržavao trajnu mletačku posadu mogu nam poslužiti kao jasna nit vodilja u zaključku o prioritetima šibenskih gradskih vlasti u 16. stoljeću.
Navedenu Skjavetićevu zbirku moteta možemo vremenski i prostorno precizno locirati u Trento, 28. prosinca 1563. kako stoji u posveti Presvijetlom Gospodinu i meceni biskupu Savorgnanu u uvodu zbirke. Iako nas skladateljev boravak u društvu tog uglednika iz cijenjene friulanske patricijske obitelji na crkvenom saboru u Trentu može na prvu začuditi, zapravo je riječ o uobičajenoj praksi toga vremena. Mnogi su onodobni glazbenici pratili svoje pokrovitelje na službenim zbivanjima ili čak ratnim pohodima s ciljem javnog iskazivanja financijske, političke i staleške moći. Zabilježeno je tako na primjer da je i čuveni Claudio Monteverdi 1595. pratio mantovanskog kneza Vincenza I. Gonzagu na neuspješnoj i gotovo tragikomičnoj vojnoj kampanji protiv Turaka u Mađarskoj. U kojoj je mjeri boravak u okružju Tridentskog koncila utjecao na Skjavetićev skladateljski opus danas možemo samo pretpostaviti.
Skladateljskim stilom Skjavetić pripada Rimskoj školi koja jasno zrcali franko-flamanske glazbene utjecaje u Italiji. Upravo stoga članovi Ansambla Responsorium i umjetnički ravanatelj projekta trombonist Tin Cugelj naglašavaju kako su Skjavetićeve skladbe kontekstualizirali s onima njegovih suvremenika: Cipriana de Rorea, Andree Gabrielija, Marcantonija Ingegnerija, Tomasa Luisa da Victorije, Claudija Merula i Giovannija Bassana. Upravo takav kontekstualni odnos prema baštini sustavno se ogleda u svim projektima ansambla Responsorium, u kojima se muzikološko istraživanje sjedinjuje s afektom povijesnoga trenutka i donosi slušatelju jedinstveni, a opet živi dokument koji je moguće proživjeti u sinergiji s izvođačima.
Posebnu pozornost na ovom projektu treba pridati novom glazbalu, prijenosnim procesijskim pozitivnim orguljama talijanskog graditelja Giovannija Pradelle. Taj je instrument osmišljen i u cijelosti izgrađen prema idejama i graditeljskim naputcima čuvenog talijanskog orguljaša i orguljara Costanza Antegnatija („L'Arte organica“, 1608.), a kao predložak za izradu tog glazbala korištene su njegove sjajno očuvane povijesne orgulje u talijanskom gradiću Pegliou na jezeru Como.