Igor je jedan od trojice zaposlenih u Istri koji obilaze i prazne kontejnere (Snimila Duška Palibrk)
Da smo ipak ekološki sve svjesniji i savjesniji, pokazao nam je neki dan otvoreni spremnik za rabljenu robu na Vidikovcu. A u njem - roba uredno odložena u vrećicama, cipele čak i u kutijama za cipele, uz još, naravno, ubačene pojedinačne komade (iz)nošene odjeće, razdvojenih parova obuće, remenja, pa i posteljine, prekrivača…
Skuplja to, prebacuje u svoje velike vreće i slaže u kombi Igor, djelatnik tvrtke S.F.T. Recycling čiji su ovo spremnici. Slaže se s nama da smo, u odnosu na prve mjesece i godine kada su se (i) na pulskim ulicama pojavili ovi spremnici, jako napredovali.
- Da, u prvo vrijeme nalazili smo često razbijene lokote, razvaljena vrata, čak bi nam i zapalili robu unutra. Sad je to već puno bolje. Ljudi su se navikli i naučili reciklirati, sve manje nam ostavljaju neupotrebljivu, raspadnutu robu, ali još tu i tamo nađemo neko smeće, pa i čitave vreće komunalnog otpada. Umjesto u kontejner, bace kućno smeće u naš spremnik, ali odlično surađujemo s Herculaneom pa to brzo riješimo. Neupotrebljive stvari završe u reciklažnom dvorištu u Valmadama, a ostalo se iz našeg skladišta u Istri vozi za Veliku Goricu, kaže nam Igor.
Pet je godina otkad su na našim ulicama ovi zeleni spremnici za prikupljanje odjeće i obuće, posteljine, remenja, torbi i druge upotrebljive robe od prirodnih materijala. Prvo smo ih gledali u čudu, ispitivali kako to funkcionira, sjećam se da su se građani žalili da se neki dovezu autom i samo istovare vreće i vreće smeća pored spremnika. Nisu to bile lijepe slike. Ali, profunkcioniralo je.
Danas je u tim spremnicima možda deset posto otpada, a sve ostalo se selektira i ide u izvoz, potvrđuje nam Nedin Čopra, vlasnik i direktor tvrtke S.F.T. Recycling. Ističe da su jedini u Hrvatskoj sa svih sedam potrebnih dozvola za gospodarenje neopasnim otpadom.
- Trgovci smo, posrednici, izvoznici rabljene robe, čime se smanjuju količine otpada u Hrvatskoj. Zapošljavamo 15 radnika, u Istri imamo tri vozača i koordinatoricu. Lani smo preko riječke luke izvezli oko 580 tona robe, 90 posto toga ide u Afriku, a desetak posto u Pakistan gdje su pogoni za recikliranje. Bitno je da se u spremnike odlaže čista roba, da nisu cipele otpadnutih đonova pa se to ljepilo rastopi po svemu, da nisu krvavi jastuci ili prekrivači, upotrijebljene pelene, što smo također nalazili. Jer, naši zaposlenici to ručno sortiraju, prema kvaliteti i godišnjem dobu, u našem pogonu u Velikoj Gorici, kaže direktor Čopra.
Moli ljude i da ne bacaju crknute mačke i ljuske od krumpira u njihove spremnike - dakle, i toga ima! - ali ipak tvrdi da smo u Hrvatskoj definitivno ekološki osviješteni, a u Istri, kaže, imaju najbolje rezultate. Za dobru suradnju s pulskom Herculaneom dobili su i pismenu zahvalnicu, dodaje direktor.