Kut koji zatvaraju štap i zategnuta struna mora biti oko 75 stupnjeva, što je nekakav optimum
U trenutku kada riba proguta ponuđeni mamac s udicom počinje najosjetljiviji dio ribolova. Kontriranje radi kačenja se obavlja rutinski, snagom koja odgovara ribljem zatezanju, očekivanoj lovini i priboru koji se koristi, i taj je dio kod većine ribolovaca manje-više jednak.
No onda ide privlačenje, dio u kojem se najviše riba izgubi.
Premda razloga može biti jako puno, najčešći je nepravilan položaj štapa.
Bez obzira na finalnu izvedbu i namjenu, svi štapovi svoj posao odrađuju na gotovo isti način, naravno, ako se koriste kako treba.
Kut koji zatvaraju štap i zategnuta struna mora biti oko 75 stupnjeva, što je nekakav optimum. Pri takvom držanju štap može dati maksimum svoje snage, zadržavajući dovoljno rezerve za iznenadne riblje bjegove i nenadane trzaje pri čemu elastične sile samog blanka ribu zamaraju na najučinkovitiji i najnježniji način.
Smanjenje tog kuta podizanjem štapa vrhom prema gore izlaže vršne segmente znatno većem opterećenju i u konačnici, ako se pretjera, prijeti lomom štapa, najčešće u vršnom segmentu.
Nasuprot tome, svako obaranje štapa prema dolje i povećanje kuta između osi štapa i strune izlaže strunu većim naprezanjima.
Čak i s optimalno podešenom kočnicom role i najmekšom monofilnom strunom takav kontakt sa ribom postaje krut i rizičan. Svaki trzaj ribe dovodi do grubog istezanja strune i širenja mjesta uboda udice u ribljim ustima.
Daljnje obaranje štapa dovodi do pucanja ili strune ili ribljih usta te u konačnici i do gubitka lovine.
Držanjem štapa pod kutem od 75 stupnjeva, uz dobro podešenu kočnicu role, osigurava se optimum mogućnosti koji ribolovni pribor može dati, a što bi u ribolovu trebala biti rutinska radnja.