Umjesto orade i brancina, u posljednja dva mjeseca sve češće ribari prijavljuju ulov atlantskog lososa (Salmo salar), vrste koja inače nije prisutna u Jadranskom moru. Nerijetko na društvenim mrežama osvanu i fotografije ulova ove ribe izduženog tijela koja potječe iz hladnih mora. I to nakon što se proširila vijest da je iz jednog uzgajališta u Velebitskom kanalu pobjeglo 300 jedinki.

Podsjetimo, u siječnju se dogodio nemili slučaj bijega ribe iz uzgajališta, a ribari i stručnjaci se pitaju kakve su potencijalne štete za okoliš i domaću ribu. Iz uzgajališta su tad poručili kako je riječ o sterilnim ženkama te kako losos nije predator, već plijen.

Atlantski losos, kao i sve druge vrste lososa su vrste hladnijih mora pa će se tek vidjeti kako će ribe reagirati na toplije temperature mora ljeti. Svakako, zasad sve više ribara diljem obale lovi losose.

Česti ulovi

O tome što se točno događa i kakve bi posljedice mogla imati ova pojava na Jadransko more, razgovarali smo s dr. sc. Leonom Grubišićem iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo.

Kako ističe Grubišić, voditelj laboratorija za akvakulturu splitskog Instituta, prisutnost atlantskog lososa dosad je zabilježena od otoka Unija i istočne obale Istre do Privlake na jugu, a dojava o ulovu ove ribe bilo je tako i na području Zadarske županije.

Ovu ribu, koja nije autohtona u našem moru sve više ribara nalazi u svojim mrežama, ulovi na sviću ili na štap nakon što je pobjegla iz burom oštećenih kaveza uzgajališta u podvelebitskom kanalu. Prema dostupnim podacima, ulovljeni lososi teže između 1 i 3 kilograma, no poznato je da mogu doseći znatno veću masu.

- Tijekom proteklog razdoblja, ribolovci duž obale Jadrana počeli su bilježiti ulov nenativne vrste - atlantskog lososa (Salmo salar), što upućuje na bijeg iz uzgojnih kaveza smještenih u podvelebitskom kanalu. Posljedično, naši su djelatnici zaprimili više upita građana vezanih za identifikaciju ove vrste.

Podsjećamo da su se u prethodnim godinama na istom području dogodili slučajevi bijega pastrva (Oncorhynchus mykiss), koje su uzgajane u morskoj vodi, kaže Grubišić dodajući da, iako su mnogi na prvu pretpostavili da se radi o sličnom događaju, ovog je puta ipak riječ o atlantskom lososu.

- Uzgoj salmonidnih vrsta u morskom okolišu nije novost. U našoj zemlji se još od osamdesetih godina prošlog stoljeća provodio eksperimentalni i komercijalni uzgoj atlantskog i pacifičkog lososa na ušću rijeke Krke, no taj uzgoj nije dugo trajao. Svaka uzgojna vrsta u akvakulturi, osobito ako nije autohtona, nosi potencijalne ekološke, a posljedično i ekonomske rizike ako gledamo šire od samih poduzetničkih ambicija.

Stoga je ključno uspostaviti i pridržavati se niza zakonskih mjera kako bi se smanjila mogućnost da gospodarski zanimljive vrste postanu invazivne ili prijenosnici patogena, ističe Grubišić. Kako napominje, Institut je bio protiv njenog uzgoja u Jadranu.

Studije utjecaja

- Institut za oceanografiju i ribarstvo, kao znanstvena institucija, provodi procjene studije utjecaja različitih zahvata na morski okoliš, kao i praćenje stanja okoliša pod utjecajem uzgoja. Iako naši djelatnici nisu podržavali unos lososa u hrvatske vode, nakon što je isti ipak formalno odobren, ukazali smo na potrebu praćenja stanja okoliša oko uzgajališta lososa s naglaskom na prisutnost prebjega uzgojnih jedinki, njihovu zastupljenost i prostornu rasprostranjenost.

Dodatno, naglasili smo potrebu za praćenjem provedbe predloženih mjera zaštite naznačene u povlastici za uzgoj strane vrste u Lukovom Šugarju i Jablancu u Ličko-senjskoj županiji. Međutim, program praćenja nije dodijeljen našoj ustanovi i nije nam poznato je li u provedbi.

Nakon zadnjeg incidenta, Uprava ribarstva planira provoditi sustavni monitoring, naglasio je Grubišić dodajući kako, u ovom slučaju, Institut za oceanografiju i ribarstvo nema saznanja o tome kako je i kada došlo do prebjega lososa iz kaveza, kolika količina ribe je dospjela u otvorene vode te je li nosilac povlastice provodio sve mjere zaštite, pogotovo one povezane s brzim djelovanjem prilikom bijega ribe u otvorene vode.

- Također, nije nam poznato jesu li jedinke dospjele u okoliš istog spola ili sterilne, što je jako bitno kako ne bi došlo formiranja samoodrživih populacija lososa u Jadranu ili pak do hibridizacije s nativnim vrstama u rijekama Jadranskog sliva, pojasnio je Grubišić uz napomenu da su sudjelovali u kontroli prvog izlova atlantskog lososa u svibnju 2023. u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede kada su, rekao je, utvrdili da su sve jedinke bile istog spola.

Poziv ribarima i građanima

Iz Instituta pozivaju građane da dojave svako zapažanje lososa u Jadranu.

- Ako se ulovi koji primjerak molimo vas da nam dostavite podatke o lokaciji ulova, duljini i masi ribe, fotografiju ribe. Puno bi nam značila i fotografija iznutrica i sadržaja želuca.

Iz fotografija možemo odrediti spol jer se ženske gonade ističu intenzivno narančestom bojom. Sadržaj želuca nam je važan kako bi doznali jesu li se lososi u prirodnoj sredini počeli aktivno hraniti prirodnim plijenom, apelira dr. Grubišić.

Povoljniji tretman

Godinama naši ribari ističu da u Jadranu »igraju neravnopravnu utakmicu«. S pravom tvrde da EU ne može nametati jednake, pa ni slične mjere zaštite za sve svoje članice, pa potom još dodatne za Sredozemlje. Nezadovoljni su, također, kada naše ribolovne vlasti neke svoje nepopularne odluke opravdavaju nametanjem koje čini EU.

Željana Zovko dokazuje, a imali smo i ranije takvih pozitivnih primjera, da je na najvišoj EU razini moguće izboriti povoljniji tretman za naše ribare i ribarstvo. Samo, pitaju nadalje ribari, "kako nas zaštititi od samoga mora", od ugroza kojih je u njemu svakim danom više. Tune su zaštićene, dupini još više. Štetu od dupina još će država donekle refundirati, ali od tuna, tko će to platiti?

Povezane vijesti

• Mali ribari financirat će se europskim novcem
• Povrijeđeno je dostojanstvo istarskih ribara
• WWF: Neizvjesna budućnost za ljude koji ovise o proizvodima iz ribarstva