Početkom Drugog svjetskog rata talijanska ratna mornarica, Regia Marina, raspolagala je s ukupno 115 podmornica. Dio njih dolazio je u Kvarner na probne urone od 60 do 113 metara i vježbe, a dio je bio na raspolaganju školi u Puli, utemeljenoj 1940. Na njima je bio ukrcan velik broj mornara s naših prostora, ali postoje zapisi samo o onima koji su stradali.

POSADE PODMORNICA U OPATIJI

Podmornica "Ruggiero Settimo" 23. kolovoza 1932. godine vezuje se u riječkoj luci. Iz svjedočanstva jednog člana posade: "Mi časnici s više podmornica otišli smo malim parobrodom u Opatiju, gdje smo večerali u najboljem hotelu (o.p. Kvarner)… Na terasi istog hotela popili smo kavu i pratili ples turista – gotovo svi Mađari i vrlo malo Talijana… Između raznih jela konobar je stalno kasnio i nije se odazivao na naš poziv.

Naše negodovanje primijetili su sa susjednog stola gdje su sjedili neki stranci, mislim Mađari, a kad je konobar došao do njihovog stola, uljudno su ga upozorili da ga zovemo. On im je odgovorio na njemačkom: ‘To su talijanski časnici, mogu čekati’ ili nešto slično. Jedan od naših je razumio što je rekao, uhvatio je konobara i prebacio ga preko prozora na terasu. Nakon toga dotrčali su drugi konobari i šef sale, dobili smo ispriku direktora te smo nastavili jesti posluženi od drugog konobara. Definitivno Opatija nije bila talijanska…"

U Rijeci podmornica je ukrcala torpeda i isplovila na vježbu. Pred Rijekom roni punih šest sati da isproba ekvilibrator Rovetto, izum jednog inženjera koji je omogućavao podmornici da ostane mirna u dubini potpuno vodoravno. Kasnije je ugrađen na sve podmornice – teoretski je bio dobar izum, ali u praksi se u ratu nikad nije koristio. Posljednjeg dana kolovoza 1932. navečer časnici su pozvani na večeru kod riječkog gradonačelnika Riccarda Gigantea, a sljedećeg dana podmornica je otplovila u Taranto.

Na dan kapitulacije Italije "Settimo" se nalazio u Rijeci zajedno s još dvije podmornice, "Ametista" i "Otaria", brod za podršku "Quarnerolo", pomoćne krstarice "Lazzaro Mocenigo", deset trgovačkih brodova među kojima najnoviji motorni brod "Leopardi" i parobrodi "Iadera", "Dubrovnik" i "Scarpanto", više motornih ribarica, neodvršenih brodova – torpiljarke "Spica", "Fionda", "Balestra" i "Stella Polare" – te brodova na popravku, razarač "Antonio Pigafetta", torpiljarke "Giuseppe Dezza" i "T 3" u Cantieri del Quarnaro. Dana 9. rujna "Settimo" isplovljava iz Rijeke zajedno s drugim brodovima kako ne bi pali u ruke Nijemcima. Naređeno je da plove u Taranto.

"H2" NIJE PREŠAO D’ANNUNZIJU

U veljači 1920. godine, u vrijeme kada su snage D’Annunzija zauzele Rijeku, podmornica "H2", koja je bila stacionirana u luci Brindisi, postala je objekt plana zarobljavanja ("snagom, lukavošću ili uvjeravanjem") koji su osmislili D’Annunzijevi sljedbenici nakon nedvosmislenog poziva pjesnika, koji je objavljen 21. siječnja: "Drugovi, u našoj momčadi na Kvarneru, spremnoj na sve napade i obranu, imamo najljepše vrste talijanskih brodova – od ogromnog "Dantea Alighierija" do malih MAS-ova – manjka samo podmornica.

Do danas hrabri pokušaji naših drugova nisu bili sretni. Imam dubok osjećaj da će sreća biti s nama i da ćemo vas moći dočekati s toplom dobrodošlicom. Ako dovedete podmornicu, napravit ćete veliku uslugu našoj stvari. Ulazimo u razdoblje jakog otpora i možda bezobzirnih akcija. U slučaju da ‘proždiratelji sirovog mesa’, pokušaju zaustaviti naša torpeda, morat će se znatno potruditi."

Projekt otimanja podmornice "H2" osmislili su poručnik Andrea Augusto Tesi (24 godine, iz Rima), kapetan Giacomo Biasini (34 godine, iz Forlija) i šef mehaničara Giovanni Giannetto Trentin. Ovaj posljednji je već dugo bio u službi D’Annunzija; bio je podmorničar flotile u luci Brindisi, dezertirao je kako bi došao u Rijeku s idejom otimanja više podmornica razreda H i jednog MAS-a u Bariju, te njihova dovođenja u Rijeku. Plan je propao zbog preventivne akcije mornarice koja je demontirala neke komponente s podmornica razreda H kako bi spriječila njihovo isplovljavanje bez dozvole.

Trentin je nakon toga sudjelovao s drugim legionarima, u otimanju na otvorenom moru parobroda "Taranto", koji su sproveli u Rijeku u siječnju 1920. godine s teretom i velikom količinom novca. Zbog tog uspjeha D’Annunzio ga je postavio na čelo ureda koji je imao zadaću širiti međunarodnu promidžbu o riječkom slučaju. Hrabar i "nediscipliniran i pustolovnog duha", kako su ga definirali sudski dokumenti, iako je bio najmanjeg čina, Trentin je bio na čelu ekspedicije, duša projekta koji je naredbu dobio osobno od D’Annunzija.

PODMORNICA "F.16"

Rano ujutro 11. listopada 1919. godine podmornica "F.16" isplovljava iz Venecije: posada nije u punom sastavu, a cilj je Rijeka. Dio posade koji je ostao na kopnu, nije vlastima otkrio da se podmornica želi priključiti D’Annunziju. Uskoro su bili na otvorenom moru i mislili da su prošli – lišo.

Iako je zapovjednik obrane Venecije dijelio mišljenje posade, reagirao je energično: poslao je torpiljarku "42PN", te razarač "Francesco Stocco" da zaustave podmornicu. Iz izvješća: "Podmornica se kod Lida nije zaustavila da se prepozna i dobije naredbe; pozvana megafonom, odgovorili su da ne čuju." Zapovjednik "42PN" je primijetio neobično isplovljavanje i odmah potpalio kotlove. "Stocco" je dobio naredbu svim sredstvima zaustaviti podmornicu koja je plovila prema Puli.

Ubrzo je podmornica sustignuta i prepraćena natrag u Veneciju. Odgovorni za pokušaj bijega, gotovo cijela posada, uhićeni su pod teškim optužbama. No, admiral je bio svjestan opasnosti da bi se suđenje moglo pretvoriti u optužbu protiv mornarice i mnogih njezinih ljudi koji su simpatizirali događaje u Rijeci. Preporučio je da se već zakazano suđenje odgodi do "povoljnijeg vremena". Nitko od posade ni za što nije odgovarao, a dolaskom fašizma na vlast oslobođeni su svih optužbi.

IZGRAĐENE U CANTIERI NAVALI DEL QUARNERO

– "Rubino", 1934., potopio ga je 29. 6. 1940. u Jonskom moru britanski zrakoplov Sunderland

– "Topazio", 1934., potopio ga je 12. 9. 1943. kod Sardinije britanski zrakoplov Bisley

TALIJANSKA PROIZVODNJA

– "Ettore Fieramosca" – izgrađen 1940. u brodogradilištu Tosi u Tarantu i odmah dodijeljena Scuola sommergibili u Puli – od listopada 1940. do ožujka 1941. izvršila je 28 plovidbi, a na njoj se snimao i film "Uomini sul fondo" (u režiji F. De Robertis). U travnju 1941. odlučeno je da ode u raspremu i nikad više neće zaploviti. Izrezana je 1946.

– "Goffredo Mameli" – izgrađen 1927. u brodogradilištu Tosi u Tarantu pod imenom "Masaniello". U ratu, od 1940. do 1943. godine, izvela je 20 ratnih misija i 91 misiju za Scuola sommergibili iz Pule. Krajem siječnja 1942. sudjeluje u vježbama u zoni 5 (Kvarner) zajedno s podmornicom "Medusa", parobrodom "Grado" i starom torpiljarkom "Insidioso".

Na povratku s vježbe u Pulu britanska podmornica "HMS Thorn" torpedira podmornicu "Medusa". U svibnju 1942. izvršava tri ophodnje sjevernim Jadranom, a od 1942. do rujna 1943. nalazi se na modernizaciji. Pri kapitulaciji Italije isplovljava iz Pule prema Palagruži gdje ima havariju i ostaje do 15. rujna, a zatim plovi za Brindisi. Nakon 1944. plovi za SAD i sudjeluje u vježbama s mornaricom SAD-a. Izrezan je 1948. u Ortoni

– "Des Geneys" – izgrađena 1929. u brodogradilištu Monfalcone pod zapovjedništvom Comando Militare Marittimo iz Pule. S obzirom na starost, početkom rata dodijeljen je Scuola sommergibili u Puli gdje završava vježbe 28. svibnja 1942. kada je raspremljena u Puli i pretvorena u ponton za punjenje akumulatora. Na dan kapitulacije Italije samopotopljena je u Rijeci gdje se nalazila kako bi izbjegli njemačko zarobljavanje

ZAROBLJENE JUGOSLAVENSKE PODMORNICE

– "Osvetnik"; "N.1"; "Francesco Rismondo" – izgrađena 1929. u Nantesu: od 23. svibnja do 26. studenog 1941. u Puli; od 26. studenog 1941. do 11. siječnja 1942. u Rijeci; 18. rujna 1943. potopili Nijemci u Bonifaciju

– "Smeli"; "N.2"; "Antonio Bajamonti" – izgrađena 1928. u Nantesu; do 25. veljače 1942. u Puli; 9. rujna 1943. samopotopljena u La Speziji

– "Hrabri"; "N.3" – izgrađena 1927. u Velikoj Britaniji; 1941. izrezana u Puli

– "Turchese" – izgrađena 1936. u brodogradilištu Monfalcone te odmah plovi za Pulu radi uvježbavanja posade; 2. prosinca 1940. plovi u Rijeku zajedno s blizancem "Galatea" radi vježbi urona na 60 metara dubine; vraća se u Pulu i 26. prosinca 1940. plovi u Brindisi; plovi do 1948. kada je izrezana

– "Adua" – podmornica se od 22. listopada 1940. do 12. ožujka 1941. nalazila u Puli gdje je služila za vježbe pitomaca iz Scuola sommergibili (ukupno 46 isplovljavanja); krajem rujna 1941. potopljena od "HMS Gurkha" i "HMS Legion"

– "Archimede" – 23. veljače 1943. podmornica je isplovila iz baze u Bordeauxu na posljednju misiju: ukrcala su se četiri nova mlada časnika, te dvadeset neiskusnih članova posade koji su tek završili Scuola sommergibili u Puli; potopljena na Atlantiku uz obalu Brazila

– "Agostino Barbarigo"- izgrađena 1938. u Monfalconeu, nestala u lipnju 1943. godine; među stradalima: Francesco Cadia, rođen 2. studenog 1914. u Zadru, militarizirani radnik

– "Leonardo da Vinci" – izgrađena 1939. u Monfalconeu, potopili je 24. svibnja 1943. razarač "HMS Active" i fregata "HMS Ness" na Atlantiku; među stradalima: Herbert Harry Bader, rođen 19. srpnja 1921. u Rijeci

– "Jalea"- izgrađena 1933. u La Speziji, a u ožujku 1941. dolazi u Pulu (Scuola sommergibili); od ožujka 1942. nalazi se u Porto Barossu, pa u Puli, Rijeci, Porto Sauru (novo ime za Porto Baross), Puli… izrezana je 1948.

– "Fratelli Bandiera"- izgrađena 1930. u Monfalconeu, u travnju 1942. dolazi u Pulu pa u Rijeku; u kolovozu 1943. isplovljava za Brindisi; izrezana 1948.

– "Diaspro"- izgrađena 1936. u Monfalconeu, u lipnju 1940. dolazi u Pulu te u Rijeku; istog mjeseca isplovljava za Napoli; zanimljivo je da je u prosincu 1940. godine samo deset dana zapovjednik bio Rodolfo Bombig iz Pule; vraća se u Pulu u studenom 1941. godine, pa u Rijeku, Sušak… Ponovno je u Rijeci i Sušaku u srpnju 1942., pa u rujnu je u Puli; izrezana 1948.

STRADALI IZ NAŠIH KRAJEVA NA TALIJANSKIM PODMORNICAMA

– "Adua" – Giacomo Dapiran, motorist, rođen 8. prosinca 1913. u Rovinju; Spiridione Giordani, zamjenik zapovjednika, rođen 27. kolovoza 1921. u Malom Lošinju

– "Zaffiro" – Tristano Arich, guardiamarina, rođen 16. rujna 1914. u Rijeci

– "Arhimede" – Silvestro Radin, rođen 20. ožujka 1916. u Kanfanaru, torpedist

– "Pietro Calvi" – Mario Rosanda, RTG, rođen 23. ožujka 1913. u Puli

– "Console Generale Liuzzi" – Rodolfo Scrobogna, rođen 20. kolovoza 1919. u Rijeci, mornar ložač

– "Francesco Morosini" – Carlo Banci, rođen 23. listopada 1918. u Žminju, kormilar

– "Salpa" – Giovanni Premuda, rođen 17. prosinca 1907. u Malom Lošinju, časnik; Manlio Vittori, rođen 17. prosinca 1916. u Rijeci

– "Comandante Fa di Bruno"- Francesco Vellan, rođen 7. rujna 1921. u Pazinu

– "Nani" – Ciro Berton, rođen 13. listopada 1916. u Vodnjanu

– "Gorgo" – Antonio Bastiancich, iz Rijeke; Tullio Milanese rođen 28. kolovoza 1923. u Puli, radiotelegrafist

– "Neghelli" – Ferrucio Blazek, rođen 18. listopada 1918. u Rijeci

– "Marcello" – Aldo Blecich, rođen 30. siječnja 1920. u Rijeci

– "Ammiraglio Saint Bon" – Alessandro Gladuli, rođen 1. siječnja 1921. u Maliom Lošinju; Riccardo Valentino, rođen 3. veljače 1920. u Puli, radiotelegrafist

– "Ammiraglio Millo" – Francesco Rossanda rođen 9. ožujka 1918. u Puli, električar; Leopoldo Sebastio rođen 19. siječnja 1922. u Puli, torpedirac

– "Luigi Settembrini" – Giuseppe Agnelli, rođen 17. prosinca 1922. u Lovranu; Oliviero Siardi, rođen 6. veljače 1913. u Puli, kormilar

– "Smeraldo" – Alberto Codermatz, rođen 22. prosinca 1905. u Lovranu; Martino Tecovini (Tecovich), rođen 18. srpnja 1919. u Barbanu

– "Jantina" – Vinicio Salvaggio, rođen 17. prosinca 1919. u Puli, motorist

– "Topazio" – Miro Buha, rođen 9. rujna 1923. u Zadru

– "Pier Capponi" – Emilio Dainesi, rođen 17. travnja 1920. u Lovranu

– "Uarsciek" – Remigio Dapiran, rođen 7. prosinca 1919. u Rovinju

– "Galileo Galilei" – Rodolfo Dubrovich rođen u Rijeci, topnik

– "Alabastro" – Giuseppe Rosa, rođen u Žminju, motorist

– "Provana" – Leonardo Perini, rođen 24. siječnja 1920. u Rijeci

– "Velella" – Roberto Vittori, rođen 24. srpnja 1921. u Opatiji

– "Granito" – Bruno Serdoz rođen 3. ožujka 1911. u Rijeci, motorist; Orazio Pietro Saulig, rođen 6. lipnja 1920. u Rijeci, motorist

– "Enrico Tazzoli" – Giovanni Slavich rođen 25. travnja 1919. u Opatiji, motorist

– "Delfino" – Amedeo Tomadoni rođen 24. rujna 1908. u Puli, radiotelegrafist

– "Diamante" – Mario Rosanda, rođen 23. ožujka 1913. u Puli, radiotelegrafist

– "Narvalo" – Matteo Riva, rođen 1. studenog 1914. u Rovinju

– "Medusa" – Bruno Periz rođen 20. prosinca 1921. u Jugoslaviji, ložač

– "Lorenzo Marcello" – Giovanni Morsi rođen 27. veljače 1890. u Plominu, kormilar; Antonio Jadriev rođen 10. veljače 1895. u Zadru, kormilar.

Povezane vijesti

• GOEBBELS: RAT GERMANA PROTIV PANSLAVIZMA odlučit će o sudbini svijeta
• U SLOVENIJI SNIMLJEN PARTIZANSKI FILM! Bili smo na premijeri. Glume i dva Puljanina. Redatelj Babosek kaže da "danas svatko može srati o povijesti"