U organizaciji rovinjske gradske knjižnice »Matija Vlačić Ilirik« i Srednje škole Zvane Črnje s 3. a razredom gimnazije, u knjižnici su održane radionice čitateljskog kazališta integrativnog pristupa, aktivnog uključivanja učenika-sudionika u čitanje, pisanje, slušanje i izražajno govorenje.

Po svojoj dramsko-pedagoškoj osmišljenosti i izvedbi, one nadilaze tzv. »koncertno čitanje«. Radi se o prvim, eksperimentalnim radionicama čitateljskog kazališta u Hrvatskoj.

Komplementarni proces

Kao predložak za »kazališno čitanje« korišten je prerađeni i prilagođeni dio Ionescove naturalističke komedije »Jaques ili pokornost«, koji je kritika života buržoaske obitelji, jednodimenzionalnog društva masovnih »vrijednosti«, konzumerizma – besmislenog trošenja prirodnih i ljudskih resursa, otuđenja od sebe, bliže i šire okoline. Radionice su vodili prof. Sanja Lađarević, dramska pedagoginja i prof. Milan Medak, sveučilišni dramski pedagog iz DramsStudia Ulix Rovinj.

Čitateljsko kazalište podrazumijeva komplementarni proces dinamičnog prožimanja: teksta, čitatelja, govornika, sugovornika, slušatelja, odnosno publike. Ono spaja teoretsko – napisano s čitanjem na glas, koje osvještavanjem i uvježbavanjem izvedbe, postaje estetski kazališni čin.

Cilj dramsko-pedagoških radionica čitateljskog kazališta (tzv. readers theatre, theatre des lecteurs, Lesertheater) je općenito potaknuti čitanje, dubinsko čitanje, doživljavanje i potpunije razumijevanje literarnog djela te uživanje u njegovom čitanju: slušanje, timski rad, suradničko učenje; te razvijati kreativnost, čitalačku i govornu vještinu, paralingvističku i ekstralingvističku komunikaciju, empatiju, samopouzdanje.

Ovakav, holistički, multisenzorni i interdisciplinarni načina rada, ne samo u nastavi književnost, već i ostalih predmeta, omogućuje interaktivan pristup poučavanja i učenja, usmjerenost prema učeniku, odnosno povećavanje intrinzične i ekstrinzične motivacije za rad.

Međupredmetno povezivanje

- Učenike se postupno uvodilo u radionice međupredmetnim povezivanjem, koristeći se: glazbenim, likovnim, književnim i kazališnim djelima nastalim sredinom 20. stoljeća, kao i djelima teatra apsurda - antidrame. Dramsko-pedagoškim tehnikama i metodama kreativne drame radilo se na koheziji grupe, oslobađanju, verbalnoj ekspresiji: govornim vrednotama, osvještavanju glasa i govora, umjetničkoj interpretaciji dramskog teksta, te pristupalo se i neverbalnoj komponenti: psihološkoj gesti, pokretu i mizansceni, vele iz rovinjske knjižnice.

Učenici su s oduševljenjem prihvatili, za njih potpuno nov pristup književnom djelu, komentirajući radionice: »Izvrsno, drugačije i zanimljivo - radili smo na facijalnosti, glasu, pokretu i improvizaciji, riješili se treme, naučili biti opušteniji i manje sramežljivi…«. Ovakvo učenje nikada nije dosadno. Radionicama su, također, aktivno prisustvovale prof. hrvatskog i talijanskog jezika Mirjana Ilić Budicin i prof. i dipl. knjižničarka Gordana Radetić – Berić koje su učenike pripremale i s njima nastavljale rad na novostečenom znanju i vještinama.