Performansom Milana Medaka i Sanje Lađarević, uz pratnju Izabel koja je na violini izvodila Bacha, u Galeriji Hermana otvorena je izložba Branka Gulina »Ready-made« koja će se moći razgledati do 12. listopada, od 17 do 20 sati.

Berge Ladrovići

Ready-made je pronađeni predmet transformiran misaoni artefakt, objasnio je Gulin, no nije svaki pronađeni predmet u svojoj biti ready-made. »Svaki predmet u sebi ima potencijal da postane artefakt i to isključivo u kontekstu kreativnog i misaonog procesa umjetnika. Najčešće industrijski proizvod masovne proizvodnje može biti izdvojen i mogu mu se dodati atributi umjetničkog predmeta ukoliko se takvim osmisli i predstavi. Da bi se to dogodilo, predmet se treba izdvojiti iz konteksta upotrebne vrijednosti i prenijeti u kontekst simbolike i misaone poruke«, napisao je Gulin na deplijanu koji prati izložbu.

Izložba se sastoji od ready-made skulptura koje je Gulin koristio u raznim multidisciplinarnim odnosno multimedijalnim projekta. Svaki izložak ima svoj naslov i dubinu u sebi, pa ima tri izloška vezanih za Uljanik. Jedan izložak je nedovršeni brod, jedan je »Berge Ladrovići«, jedan je portret predsjednika sindikata brodogradilišta Uljanik (bilo kojeg) s velikim ušima.

- Svaki predmet ima svoju bazu i svoju priču. Ready-made je kod mene zastupljen samo djelomično. On nije moj temeljni način izražavanja nego ga koristim tu i tamo, kaže Gulin kod kojeg se ready-made pojavljuje više kao pomoćno sredstvo za naglašavanje konteksta i razrade ideje ali kao moćno sredstvo provokacije na razmišljanje. Tako da je njegova izložba u Hermani djelomično pulska priča, ali u širem smislu Gulin tu u svoj kreativni ciljnik uzima diktatore, autokrate i slične likove.

(Snimio Duško Marušić Čiči / Glas Istre)

Ready-made proizašao je iz DaDa pokreta koji je nastao u vrijeme krize ljudske civilizacije, a to je bio Prvi svjetski rat.

Cilj DaDa pokreta bilo je okretanje od likovne tehnike pojedinog djela prema njegovoj ideji i poruci, a poruka ove izložbe je da je angažirana umjetnost jako važna za iscjeljivanje društvenih bolesti. Jer, kao što netko reče, umjetnici danas jesu šamani.

Dok se čekalo da se izložba otvori, pitali su se neki koji su došli hoće li male svijeće koje su na jedvite jade upaljene izdržati do kraja uvodnog performansa koji je predstavljao pokop jedne violine što u dadaističkom smislu, i u skladu s njihovim pogledom na svijet, znači jedan antiumjetnički čin. DaDa je shvaćao ovu civilizaciju kao civilizaciju koja uništava sama sebe. No, isti performans mogao se u tom trenutku shvatiti i kao posveta Brodogradilištu Uljanik prema kojem je od galerije na Danteovom trgu bio usmjeren duguljasti crni najlon s malim mrtvačkim kovčegom na kraju. Svijeće nisu izdržale, plamen je brzo posustao pred vjetrom koji nije donio kišu, iako je bilo prilično hladno. U cijelu priču uključena je i publika koja je spremno recitirala prethodno podijeljene dadaističke stihove Huga Balla.

Marino Baldini je za Gulinovu izložbu rekao da jest dadaistička, kao i uvodni nastup, ali koristi ready-made kao izražajno sredstvo, onako kako kubisti koriste kubističku sliku ili impresionisti ili divizionisti divizionističku kompoziciju.

- Priča je puno složenija i slojevita jer govori jezikom skulpture, jezikom kulture, filozofije, književnosti, poezije, ali govori i pulski. Grad Pula je stasala, nastala kao najveći istarski grad, ne samo zato što ima luku i sveučilište i druge vrijedne stvari nego prije svega zbog brodogradilišta, on je razlog zbog kojeg se uokolo razvio grad i gotovo se u gradu. »Ready-made« omogućava takva razmišljanja i povezivanja, poetska, kiparska, umjetnička.

Dogodilo se da imamo umjetnike koji u jednom performansu koriste i pokušavaju tumačiti ready-made, a Branko to radi čitav život u Puli, Istri i nakon toga u Americi i posebno na plodan način otkad se iz SAD-a vratio. Ready-made je bogatstvo, to je plemeniti oblik izražavanja jedne umjetničke scene, pulske, istarske i šire, jer za to je potrebno biti pjesnik.

(Snimio Duško Marušić Čiči / Glas Istre)

Svaki pravi pjesnik je i prorok pa tako i Branko Gulin. On na jedan poseban način govori o nama, o svijetu, ali protiv rata, izrabljivanja, onog što je nepravedno u društvu, s konstrukcijom skulpture i samim nazivom čak i komično. Jednostavnost koju posjeduje Gulin je upravo kroz dadu i ready-made postupke može se povezati s gradom, urbanizmom, sa značajnim stvarima vezanim za povijest sviju nas, za neke ljupke stvari, ali i za velike krize kakva je bila i ova Uljanika, objasnio je Baldini konstatiravši da Gulina prati vrsna umjetnička publika za koju nije strah da ga neće shvatiti. »Drago mi je da imamo takvu publiku, da može biti s nama, da po pogledu vidimo, da se razumijemo, a bez takvih umjetnika kao što je Branko, nema ni takve publike.

Bez takvog brodogradilišta ne bi bilo takve Pule, a svega toga ne bi bilo da nema Vedrana Šilipetra koji nas je ugostio i koji je svoja velika vrata otvorio prema Uljaniku kada je Uljanik vrata zatvorio. Netko će reći ‘Kakva je korist od toga?’ Velika je korist za grad, za sve nas jer inače nas ne bi bilo tu - ni Gulina, ni vas, ni performansa i performera. To je pravo bogatstvo grada«, konstatirao je Baldini otvorivši izložbu koja je, kako je opisao, zapravo multimedijalni događaj.

Bla, bla

Gulin je, nastavljajući na dadaistički stil kojim je bilo obilježeno otvaranje, doslovce poručio »Bla, bla, bla, dobrodošli, bla, bla, bla, hvala vam i idemo dalje«.

Povezane vijesti

• "Djeca" Kristine Krpan u Hermani
• "Nostalgija" Maria Romode u Galeriji Hermana
• SANJA PEREŠA MACUKA: Sasvim poseban hommage nonicama sa Stoje