Otvorena usta u gotovo svakom djelu govore o gladi, iako ne o tjelesnoj, već o tjeskobi koja proždire i uništava vlastitu ljudskost. Iako se skulpture čine pesimistične, zapravo su vrlo optimistične jer predstavljaju postupak zacjeljivanja duše za mene, a možda i za vas. U redu je ponekad ne biti ok, kaže Mario Devčić
Prije dvije godine, sa svojom skulpturom je kao jedini umjetnik iz Hrvatske uz bok 450 umjetnika iz cijeloga svijeta sudjelovao na izložbi "International Surrealism Now in Paris - International Art Fair" u pariškom Louvreu. Izlagao je u Americi, Australiji, Rusiji, Italiji, Velikoj Britaniji, Portugalu, Austriji… osvojio je prvu nagradu za najbolju skulpturu u Moskvi na međunarodnom natjecanju Visionary Art, predstavio se svojim radovima iz ciklusa Morphogenesis Within na izložbama u Portugalu, Sankt Petersburgu te New Yorku… a prepoznatljivim autorskim potpisom koje je utkao u svoje skulpture nastavlja u velikom stilu osvajati svijet umjetnosti.
Riječ je o pulskom kiparu Mariju Devčiću, koji se specijalizirao za žanr nadrealizma, a njegov rad je itekako prepoznat kako od strane muzealaca i galerista, tako i medija diljem svijeta.
Tkane od iskonskih materijala, poput drveta i gline, u kombinaciji s modernim materijalima poput metala i plastike, Devčićeve skulpture izražavaju sirove i bazične impulse, strahove i želje.
Usprkos pandemiji koja je poremetila održavanje brojnih manifestacija, ovaj pulski kipar itekako je aktivan i kreativan, koji u razgovoru za Glas Istre otkriva više o recentnim zbivanjima.
- Dvije godine su prošle od našeg prošlog intervjua - od tada se izdešavalo poprilično toga...
- Teško je nadmašiti događanja što su mi se desila 2019. godine i ranije, a posebice samu činjenicu da sam izlagao u pariškom Louvreu… No, prije nego što se desila cijela ova situacija s koronavirusom, izlagao sam u Pekingu na Art Weeks China, gdje sam osvojio drugo mjesto za skulpturu.
Izložba se održala u organizaciji Eurasian art unije, s kojom sam surađivao i u Sankt Petersburgu i Moskvi, gdje sam također izlagao i sudjelovao u natjecateljskom dijelu.
Nakon izložbe u Pekingu, u veljači ove godine, iz Eurasian art unije su me kontaktirali da budem u žiriju stručnog vijeća međunarodne izložbe International Symbolic Art Competition u Moskvi, konkretno na natjecateljskoj izložbi "Zen Art Festival", gdje sam ocjenjivao radove. Naravno da mi je bila čast dati svoj obol u vijeću.
- Tvoj rad se može naći i u zakladi Amedeo Modigliani kao hommage 100. obljetnici Modiglianijeve smrti… Kako je došlo do te suradnje?
- Zaklada Amedeo Modigliani imala je natječaj za radove suvremenih umjetnika kao hommage 100. obljetnici smrti ovog slavnog umjetnika. U konkurenciji od 4.000 prijavljenih radova u raznim tehnikama, od slikarstva do kiparstva, izabrano je njih 15, a među izabranima je i moja skulptura.
Rad se može vidjeti na web-stranici https://tributoamedeomodigliani.art te se nalazi u stalnom postavu u slavu Modigliania.
Eminentni Pinacotheque, Muzej suvremene umjetnosti Luxembourga, izdao mi je certifikat izvrsnosti zbog sudjelovanja na Luxembourg art prize 2020. godine - riječ je o nagradi koja se dodjeljuje godišnje, a za koju inače svake godine konkurira na tisuće umjetnika. Stručni nezavisni žiri prošle je godine izabrao deset finalista, a certifikat je dodijeljen 20-ak umjetnika.
"Šlag na kraju" zasigurno je poziv na eminentni Bijenale u Firenci koji će se održati u listopadu ove godine, a središnja tema je "Eternal Feminine/Eternal Change", koja svoju inspiraciju traži od iskonskog kulta Majke Zemlje, do niza povijesnih ličnosti koje su ostavile izuzetan trag u povijesti. Na ovoj manifestaciji, koja je također natjecateljskog karaktera, svojim djelima se predstavljaju umjetnici iz više od stotinu zemalja te definitivno predstavlja ponajbolje iz svijeta suvremene umjetnosti današnjice. Svakako nije naodmet spomenuti da firentinski Bijenale redovno privuče izuzetno velik broj posjetitelja.
- Tvoj rad je predstavljen u više od 200 medija diljem svijeta - od eminentnog BBC-a pa čak do velebnih ekrana na njujorškom Times Squareu. Jesi li očekivao takvu medijsku pozornost i kako komentiraš da se tvoj stvarateljski opus se puno više vrednuje u inozemstvu nego u tvojoj domovini?
- Relativno sam dugo u svijetu umjetnosti i od samog početka ciljam na publiku izvan naše zemlje. Što se tiče medijske pozornosti, kroz godine rada sam se povezao s mnogo kvalitetnih ljudi vani koji su prepoznali moj rad, tako da je ovakav razvoj situacije bilo samo pitanje vremena...
Posebno mi je drago što su me kontaktirali iz MAMA Nacionalnog muzeja za modernu i suvremenu umjetnost iz Alžira s upitom za intervju u njihovom časopisu Al-tiba9. Također su me intervjuirali za jedan od vodećih svjetskih magazina za umjetnost, izraelski Art Market Magazine, a to je časopis koji je neizostavan na svim najvažnijim svjetskim umjetničkim manifestacijama, posebice onima poput bijenala i slično gdje se predstavlja presjek najvažnijih ostvarenja, a koji publici predstavlja svojevrsni "who is who" u umjetnosti danas.
- Kroz svoje radove istražuješ snažne emocije poput straha, nagona i požude. I dok je tvoj prijašnji ciklus uključivao pretežno skulpture otvorenih usta koje kao da ispuštaju krik, u recentnijim radovima dijapazon emocija ovjekovječenih u tvojim djelima puno je širi. Kako bi pojasnio gledatelju emocije utkane u tvoje skulpture? Što kroz svoj rad želiš prenijeti promatraču?
- Poštenje! Otvorena usta u gotovo svakom djelu govore o gladi, iako ne o tjelesnoj, već o tjeskobi koja proždire i uništava vlastitu ljudskost. Iako se čine pesimistične, zapravo su vrlo optimistične jer predstavljaju postupak zacjeljivanja duše za mene, a možda i za vas. U redu je ponekad ne biti ok.
- Negdje sam pročitala da "umjetnost nam nije neophodna da bismo preživjeli, ali je potrebna da bismo preispitali vlastite vrijednosti i vlastiti pogled na svijet". Kakva je tvoja perspektiva uloge umjetnosti, posebice iz tvog kuta kao stvaratelja? Stvara li, po tvojem mišljenju, autor prvenstveno umjetnost radi sebe ili pak pokušava odaslati poruku puno široj publici? Koja je uloga umjetnosti danas?
- Neću biti toliko arogantan i reći da moja ili bilo čija druga umjetnost može promijeniti svijet, ali može dati šamar. I podsjeća nas da sklonimo pogled s ekrana i počnemo živjeti.
Ja sam samo umjetnik koji se bori sa svojim demonima. Vidio sam i osjetio svaku emociju koju predstavljam kroz svoj rad. Ponekad nije potrebno isprobati sve na svojoj koži, neke stvari možete naučiti od drugih. Zato su mi izložbe važne, jer putem njih želim poslati poruku široj publici.
- Godina za nama, u znaku pandemije, uvelike je utjecala na ritam života i mnogima poremetila planove. Kako se to na tebe odrazilo? Je li te situacija potaknula na kreativnost ili pak suprotno?
- Prilagodio sam se koliko je god to moguće, online izložbe su sada na cijeni, a i mišljenja sam da ovo neće još dugo trajati. Na skulpturama radim kao i do sada, tako da se u tom smislu kod mene ništa nije previše promijenilo.
- Morfogeneza, koja predstavlja stvaranje karakterističnog oblika pojedinih organa tijekom embrionalnog razvoja ujedno je i naziv tvog bogatog ciklusa "Morphogenesis Within". Nastavljaš li s tim ciklusom ili imaš nešto drugo u planu? Poprima li taj, uvjetno rečeno, skulpturalni embrio neki sljedeći stupanj u razvoju?
- Definitivno sam počeo s novim ciklusom, nadam se zrelijim. Embrio je poprimio neke nove oblike i veselim se gdje bi me mogao odvesti u budućnosti.
Moji radovi se mogu naći na Facebooku ili Instagramu, a iako već duže vrijeme razmišljam o websiteu, to je jedan od planova za budućnost - za sada bez određenog vremenskog okvira.
- Živiš u Puli, a tvoji radovi su diljem svijeta. Jesi li razmišljao o preseljenju?
- Iskusio sam život u nekim drugim zemljama i nemam namjeru to pokušati ponovno. Putovanja u svakom slučaju da, ali živjeti negdje drugdje - ne. Pa mi živimo u prekrasnom kutku ovog planeta.
- Svojim radovima si dosegao do publike diljem Europe, SAD-a, Rusije… imaš li kakve planove i želje za budućnost - skoriju i dalju?
- Prva želja je da odem na Bijenale u Firencu. Imam i planova za nekoliko većih izložbi, no o tome ćemo pričati kada za to dođe vrijeme. I iako sam do nedavno surađivao s nekim galerijama u SAD-u te Londonu, želja mi je da se ustalim u nekoj galeriji koja će s brinuti o prodaji i ostalim stvarima, tako da se mogu koncentrirati samo na rad i stvaranje.