Iako je kao pravac nadrealizam krenuo znatno ranije, mračna strana ovog pravca i njen izričaj baziraju se na strahotama Drugog svjetskog rata, što je meni blisko s obzirom da su događaji devedesetih u Hrvatskoj itekako utjecali na mene. Također, "željezna zavjesa" je potpomogla da se umjetnost u istočnom bloku razvije sasvim drugačijim tokom od zapadne umjetnosti, a upravo s tog područja je moj najdraži slikar, Zdeslav Beksinski, kaže Mario Devčić o pokretu nadrealizma i općenito mračnoj umjetnosti

Nadrealizam u Hrvatskoj nije baš mainstream grana umjetnosti no jedan pulski kipar, iako nije suviše eksponiran u Puli i Hrvatskoj, itekako žanje uspjehe diljem svijeta. Nedavno je svoje radove izlagao u Portugalu – riječ je o Mariu Devčiću, s kojim smo već razgovarali za naš list prije nekoliko godina. Tada nam je rekao da je za njega nadrealizam: "Podsvijest, san, drugi svijet do kojega dolazim putem umjetnosti. Sve ono što potiskujem tijekom godina, jednog dana, kad-tad će izletjeti van - u mom slučaju"». Njegove skulpture su izuzetno mračne i energične, a više o recentnim izložbama, suradnjama i još koječemu saznajemo iz razgovora s ovim intrigantnim kiparom.

- U Portugalu su od siječnja do polovice ožujka moji radovi bili dio najveće svjetske nadrealističke izložbe "Surrealism Now". To je 13. izdanje ove izložbe, gdje se predstavljaju umjetnici iz cijelog svijeta – zasad se tu mogu pogledati radove stotinjak umjetnika iz 50-ak zemalja. Selekciju za sudjelovanje napravio je dobro znani portugalski umjetnik, jedan od deset najpoznatijih portugalskih slikara, Santiago Ribeiro, te su umjetnici radove prijavljivali putem interneta. Kandidirao sam se s dvije skulpture i obje su odmah uvrštene u postav ove izložbe. Značaj izložbe "Surrealism now" je tim veći što je izložba putujuća, te se tako radovi predstavljaju diljem svijeta. Sudjelovanje na ovoj izložbi mi je izuzetno važno, a koliki je značaj iste, dovoljno govori da je reklama za izložbu bila postavljena na ogromnom ekranu od 20-ak metara na njujorškom Times Squareu.

- Ovo nije prva suradnja sa Santiagom Ribeirom?

- S njim surađujem već treću godinu – prvi put smo surađivali na izložbi u portugalskom gradu Coimbra, također na izložbi "International Surrealism Now" 2016. godine. Već sljedeće godine Ribeira me pozvao da sudjelujem i na idućem izdanju izložbe, a vjerujem da će naša suradnja jako dugo potrajati. Velika čast mi je sudjelovati na ovoj izložbi, tim više što sam jedini hrvatski kipar na toj izložbi, a iz Hrvatske sudjeluje još jedna digitalna umjetnica iz Zagreba, te zapravo nas dvoje predstavljamo Hrvatsku na najvećoj nadrealističkoj manifestaciji na svjetskom nivou. Također, svjetski mediji kao što su NBC, CNN, BBC, New York Times, Washington Post… izvještavali su o izložbi, tako da je svakom umjetniku koji se bavi nadrealizmom sudjelovanje na ovoj izložbi izuzetno važno i zbog predstavljanja široj publici putem medija. Tako su ljubitelji nadrealizma putem ove izložbe čuli i za Pulu i Hrvatsku, što mislim da je izuzetno značajno u svjetskim okvirima.

- Izložba predstavlja najnovije tekovine nadrealizma, kao i najznačajnije autore u tom pravcu na svjetskom nivou…

- Tako je. Baš zbog toga profesor Henri Behar, inače predsjednik Asocijacije za istraživanje nadrealizma na eminentnom pariškom sveučilištu Sorbona istražuje ovu izložbu, te o najnovijim tekovinama nadrealizma predaje na katedri povijesti umjetnosti na Sorbonni.

- Sudjelovao si na dosta izložbi diljem svijeta. Bi li koju izdvojio?

- Jedna od dražih izložbi mi je ona pored Rima, "Metamorphosis: Kafka tribute" 2017. godine. Naime, za tu izložbu radove je birao Leslie Barany, Gigerov menadžer, te je između ostalih prijavljenih radova izabrao i moju skulpturu. Makar većina ljudi zna H. R. Gigera po njegovom najeksponiranijem djelu, filmskom Alienu, njegov opus predstavlja vrlo bogatu riznicu slikarskih i kiparskih radova. Uostalom, čovjek ima svoj muzej, što dovoljno govori o njegovoj neiscrpnoj kreativnosti, stvaralaštvu kao i broju poklonika koji cijene njegov rad. Također, mnogi me pitaju koliko je H. R. Giger utjecao na moj rad - i definitivno moram reći da je on jedan od mojih omiljenih umjetnika, koji je jako utjecao na moj rad, i izuzetno me se dojmi uvijek iznova mračna energija koja izbija iz svake pore njegovih umjetnina.

- Prošlu godinu obilježila je i jedna značajna nagrada…

- U Moskvi, točnije u Moscow House of Artist, sudjelovao sam 2018. godine na izložbi Visionary Art Award, koja je ujedno bila i natjecateljskog karaktera. Izložbu organizira Euroasian Art Union, Moskovska akademija te bečka akademija Visionary Arta, i tamo se predstavilo stotinjak umjetnika iz cijelog svijeta. Ovoga puta su uz nadrealizam bili predstavljeni i drugi pravci, te sam u kategoriji skulpture osvojio prvo mjesto. Značaj ove nagrade je tim veći što su u žiriju koji je ocjenjivao radove bili najznačajniji predstavnici visionary arta današnjice - između ostalih, tu su bili Andrew Gonzalez, Martina Hoffmann, Philip Rubino Jacobson - profesor na Akademiji u Parizu, Oleg Korolev koji je ujedno i pokretač izložbe te selektor radova, kao i profesor na akademiji Visionary Arta u Beču…

- Jesi li očekivao prvo mjesto u tako jakoj konkurenciji?

- Nisam očekivao nagradu, ali dobiti priznanje od ljudi koji su na svjetskom nivou najeminentniji predstavnici pravca i stručnjaci, izuzetna je čast. Također, čast mi je i što je moja skultptura "Angel" bila na izložbi uz bok radovima umjetnika koje izuzetno cijenim, poput Alexa Greya, koji je najeksponiraniji po suradnji s bendom Tool, kojima izrađuje naslovnice albuma. Prvo gostovanje na izložbi prošlo je izuzetno dobro, nastavljam suradnju s njima, i sudjelovat ću i ove godine na toj izložbi koja je sada preimenovana u Visionary Art Trip, te će izložba, osim u Moskvi, biti predstavljena u brojnim svjetskim gradovima. O prošlogodišnjoj izložbi objavljena je i knjiga, u kojoj su predstavljeni nagrađeni umjetnici kao i njihova djela, a predgovore su pisali članovi žirija. Vrijednost ove publikacije tim je veća što su najeminentniji predstavnici struke predstavili svoj izbor najboljih radova s izložbe, pa su se tako i moja biografija i skulptura našli u društvu četiri izabrana kipara iz raznih zemalja Europe i Azije.

- Planovi?

- Krajem ožujka opet sudjelujem na izložbi Visionary Art Trip, prvo u Moskvi, pa onda i u drugim svjetskim gradovima, a također izlazi i drugi dio knjige vezane za izložbu, u kojoj će također biti predstavljen moj rad. Nakon toga svoje radove predstavit ću u Londonu u galeriji Macabre Art, a s njima sam ostvario i posebnu suradnju - naime, ta londonska galerija je službeni zastupnik za prodaju mojih radova. Ponosan sam što je Macabre Art odlučila da me uzme pod svoje okrilje – naime, ova galerija brine o brojnim umjetnicima, među kojima su i dva umjetnika koje posebno cijenim - poljski umjetnik Tomasz Alen Kopera i francuski umjetnik Olivier de Sagazan. Ta galerija je zaista posebna – pokrenula ju je 2009. godine skupina entuzijasta koji su krenuli okupljati umjetnike iz cijelog svijeta te na neki način pokrenuli i novi umjetnički pravac, nazvan Dark Movement. To su prepoznali ne samo umjetnici nego i ljubitelji umjetnina, te je galerija Macabre Art stjecište gdje se kolekcionari obraćaju u potrazi za umjetninama mračnijeg izričaja, a umjetnici imaju pak mjesto gdje mogu predstaviti svoj rad koji se rijetko kad može predstaviti u "mainstream" galerijama. S obzirom na moj autorski potpis, godinama sam tražio takvo mjesto gdje bi moj rad bio prepoznat, i eto, sve se savršeno poklopilo. Također, istaknuo bih suradnju s pulskim fotografom Tomislavom Pliškom, koji je fotografski odlično uhvatio atmosferu mojih kipova, što svakako daje posebnu dimenziju u prezentaciji mojih radova.

Krajem svibnja, točnije od 24. do 26. svibnja, sudjelujem sa svojim radovima i na eminentnoj "International Surrealism Now in Paris - International Art Fair", koja će biti postavljena u Carrousel du Louvre, iliti točno ispod dobro znane staklene piramide pariškog muzeja Louvre. Na toj izložbi sveukupno sudjeluje 600 umjetnika iz cijeloga svijeta, a redovno je kroz dva izložbena dana razgleda oko 15.000 posjetitelja. Ono što mi je posebno drago jest što me za sudjelovanje na pariškoj izložbi osobno pozvao Santiago Ribeiro.

- Puno umjetnika iz istočnog bloka pronalazi se u mračnijim temama i nadrealizmu…

- Iako je kao pravac nadrealizam krenuo znatno ranije, mračna strana ovog pravca i njen izričaj baziraju se na strahotama Drugog svjetskog rata, što je meni blisko s obzirom da su događaji devedesetih u Hrvatskoj itekako utjecali na mene. Također, "željezna zavjesa" je potpomogla da se umjetnost u istočnom bloku razvije sasvim drugačijim tokom od zapadne umjetnosti, a upravo s tog područja je moj najdraži slikar, Zdeslav Beksinski. Iako je od tih tragičnih ratnih zbivanja prošlo puno godina, očito su se mnogi umjetnici našli u tom izričaju, tako da, tzv. mračni dio nadrealizma definitivno ima puno predstavnika u istočnom bloku. Ipak, kupci ove vrste umjetnosti su većinom zapadnjaci.

I u Americi je u skorije vrijeme sve jača Dark Art scena, međutim tamo je sve puno komercijalnije eksponirano – tako da primjerice, umjetnici koji su u tom žanru često su vezani i za metal glazbu, te rade između ostalog naslovnice albuma za bendove, pa često rade i kao tattoo majstori… U Europi i dalje se žanr bazira na tradicionalnom predstavljanju kroz galerije, ali i sve više putem specijaliziranih internetskih stranica, tako da svaki umjetnik, bez obzira gdje živio, stvarno može svojim radom doprijeti do ljubitelja umjetnosti diljem svijeta.

- Osim skulpturom i sudjelovanjem na izložbama, čime se još baviš?

- U Puli sam održao nekoliko radionica kiparstva u sklopu udruge Kairos, a po završetku aktualne radionice posvetit ću se radu na novom ciklusu mojih skulptura. Zadovoljan sam kako su polaznici radionica našli svoj izričaj u radu s raznim materijalima, poput gline, žice, drva, tekstila… a svi oni, koji su kroz tri godine sudjelovali na radionicama, predstavit će svoje radove na drugom Goathell Festivalu, koji se održava od 4. do 7. srpnja, na pulskoj Vallelungi. Među polaznicima kiparske radionice bili su apsolutni početnici, ali i školovani umjetnici, te definitivno mogu reći da su baš svi pokazali nevjerojatan talent, a neki od njih nisu bili ni svjesni da imaju u sebi upravo tu kreativnu crtu koju samo trebalo izvući, prepoznati i pretočiti u skulpturu.

Također, trenutno surađujem s Institutom "Ivo Pilar" iz Zagreba i arheologinjom Kristinom Džin, tako da sa sjajnom ekipom arheologa radim na iskopima Vižule u Medulinu, gdje crtam arheološku građu, koja se zatim arhivira za daljnju obradu. To nije moj prvi susret s povijesnim građevinama – četiri godine sam radio u Arheološkom muzeju u Puli, a godine 2012. živio sam tri mjeseca u Beču, i tamo sam radio na restauraciji kamenih skulptura na bečkoj katedrali te na restauraciji dva ogromna kipa od Mattiellia iz 17. stoljeća na jednom bečkom trgu. Također, u Pučišćima na Braču usavršavao sam se u kamenu.

Uz to, 2017. i 2018. godine bio sam predavač na Inspire Me konferenciji na pulskom Fakultetu ekonomije i turizma Mijo Mirković, gdje je moj kip bio nagrada za djela koja su najviše doprinijela u svom području rada, a posebno sam ponosan što su jedan moj kip dobili na poklon članovi legendarnog metal banda Iron Maiden kad su gostovali u Hrvatskoj.

Uz umjetnost neizostavni dio mog života je glazba – predsjednik sam udruge Kairos, te nakon uspješne prošlogodišnje premijere, nastavljamo s organizacijom najvećeg hrvatskog metal festivala – festivala Goathell na Vallelungi.

- Najveća želja?

- Želio bi svoj rad predstaviti na što više izložbi – već sada je dosta izložbi u planu, a svaka od njih otvara nove mogućnosti za daljnje suradnje. Također, kao i uvijek, želim se razvijati i uvijek tražiti nove izazove u svom radu, a isto tako vrlo mi je važan i festival Goathell koji organiziram s odličnom ekipom iz Udruge Kairos, te je se sve to skupa prožima i ide u pravom smjeru.

O Mariu Devčiću

U Puli je završio Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna, gdje je zanat učio na kiparskom odjelu, a od završetka škole prošao je popriličan broj godina do prve izložbe.

Maturirao je 1999. godine, a 2010. godine imao je prvu samostalnu izložbu. Po završetku škole, posvetio se glazbi, svirao u bendovima Nailed i Skepsis +, tako da se desetak godina uopće nije bavio kiparstvom. No, 2009. godine, Eros Čakić ga je pozvao da mu pomogne u radu na nekoliko skulptura, te se tada opet vratio u kiparske vode. U svojim radovima koristi mješovite materijale, tzv. "mixed media".

Izlagao je u Americi, Australiji, Rusiji, Italiji, Velikoj Britaniji, Portugalu, Austriji…a nekoliko njegovih skulptura postavljeno je u institucijama i javnim prostorima u Puli i na Braču. Iako je živio u raznim gradovima, kaže: "Pula je moj konačni izbor grada u kojem želim živjeti. Mnogima je čudno što ne odem živjeti negdje u inozemstvo, međutim, probao sam, i shvatio da to nije za mene. Volim ovu zemlju, i ova zemlja je natopljena krvlju moje obitelji, i ja ne idem nigdje".

Povezane vijesti

• Alija i Medina Rešić izlažu u studiju Poola na Verudeli
• Izložba kiparskih radova Petra Dolića, nadahnutih gastarbejterima iz Rame
• PULSKI KIPAR NADREALIST Skulpture "Morphogenesis Within" Marija Devčića