Mario Devčić izlaže u Dnevnom boravku Rojca
"Nisam dvojio da opet izlažem ovdje. Htio sam da domaća publika bude prva koja će vidjeti neke radove uživo. Doma je publika najžešća, pa da probijemo led"
(Snimio Ian Tataj)
U Dnevnom boravku Rojca, orila je vikinška glazba, a prostor je bio pun poznanika, prijatelja, kolega i obožavatelja naoko mračnog ali genijalnog opusa pulskog kipara svjetskog glasa, Marija Devčića. Nakon osam godina, Mario je odlučio sabrati i izložiti svoja djela u "svom gradu, u svom Rojcu i jednoj od svojih matičnih galerija", kako se izrazila Gordana Trajković, povjesničarka umjetnosti i koordinatorica programa Dnevnog boravka Rojca.
Između dva ciklusa izlaganja u Puli, Mario je izlagao po Europi i svijetu (venecijanski i firentinski Bienale, muzej Amedeo Modigliani, Ljubljana…) i usput bivao priznat s nekoliko iznimnih internacionalnih nagrada i priznanja za svoj rad. Ove godine, zaradio je nagradu Leonardo da Vinci, i International Prize Michelangelo. Prvu je nagradu dobio za cijeloživotni doprinos umjetničkom stvaralaštvu, a drugu za svoja kiparska postignuća.
U Dnevnom boravku Rojca ciklus "Skulpture" okupio je dvadeset novih radova Marija Devčića, još neviđenih u Puli - nekih premijerno izloženih prvo upravo ovdje. Izložba je realizirana suradnjom Saveza udruga Rojca uz sufinanciranje Ministarstva kulture i medija RH i Zaklade Kultura nova. Govoreći na otvorenju, Gordana Trajković je strastveno predstavila ne samo opus i svoju interpretaciju sentimenata autora, već i samih skulptura.
- U Dnevnom boravku upriličili smo svojevrsnu, ali pravu i punokrvnu svjetsku premijeru recentnih skulptura Marija Devčića. Za sve one koji još nisu imali sreću upoznati se s Mariovom poetikom, a imati će priliku vidjeti njegove radove u sljedećih četiri tjedna koliko će biti izloženi u Dnevnom, samo ukratko i u par riječi. Ako baš želimo imenovati karakterističnu poetiku unutar koje Devčić stvara – recimo samo da svi njegovi radovi spadaju u mračni nadrealizam, također automatski nadrealizam jer nastaju iz daha i bez skice. Možda, ali samo možda, skulpture vam se mogu učiniti morbidnima, prečudnima, a vjerojatno će biti i onih koje će plašiti… Ne treba vas biti strah, ne dajte se uplašiti. Riječ je o jednoj od najnježnijih i najdirljivijih izložbi skulptura koju ćete ikad vidjeti iz sljedećih razloga: čudna su i morbidna vremena u kojima živimo, uostalom oduvijek je teško s ljudima i među ljudima, otkad je svijeta i vijeka vremena su teška. Umjetnost koja nastaje u takvim vremenima i koja izražava taj bolesni/morbidni duh ljudskog načina postojanja oduvijek je postojala. Jedna od posljednjih takvih valova umjetnosti koja je kritički oslikavala poremećenu stvarnost svakodnevnice postojala je u nacističkoj Njemačkoj, etiketirali su je kao "entartete Kunst" ili "bolesnom umjetnošću" – a da ništa nije bilo bolesno u njoj samoj, već su bolesni bili umovi koji su tada krojili sudbinu svojeg i svih drugih naroda. Naravno da je bila zabranjivana, naravno da su autori bili proganjani, ali ne zato jer je bila "ružna" već zato jer je prikazivala golu istinu – snažno i nedvosmisleno. Naravno da su njeni progonitelji itekako dobro znali kakvu snažnu poruku takva djela odašilju i da je imala veliku moć razotkriti sve nastranosti psihopatskog poremećaja društva koje su ti bolesni umovi stvarali. Zato su je i zabranjivali. Tako je i s Devčićevim djelima: kad shvatite da vas njihova na prvi pogled morbidna vanjština ne plaši i zagledate se u njihovu bit – vidjet ćete i osjetit ćete da je riječ o figurama i kompozicijama koje ne plaše nego su i same uplašene od svijeta u koji su stvorene. Devčić je, poput ogromne većine ljudi koji shvaćaju poremećaje suvremenog društva – empatičan, suosjećajan čovjek prije svega i krajnje zabrinut i za sadašnjost i za budućnost ljudskog vremena. Osjetljiv na ova teška vremena, pronašao je kanal putem kojeg će izbaciti svu surovost i gorčinu kojom nas puni nepravda svijeta u kojem živimo – a taj kanal to su njegove skulpture, njegove kreature koje bezrezervno voli. Devčić radi bez skice, u jednom dahu, automatizmom, i u njih ugrađuje emocije – ali ne emocije bijesa i gorčine, već ljubavi i suosjećanja prema tim sirotim figurama kojima udahnjuje život i koje rađa u ovaj bolestan svijet. Ne dajte da vas njegove figure plaše, ne dajte nikad da vas plaši vama nepoznato ili ono s čim se nikad niste sreli: kad se zagledate u nutrinu ovih skulptura, kad osjetite njihovo bilo, osjetit ćete milost, milosrđe i suosjećanje kojima odišu, Marijeve vlastite emocije.
Pozivam vas da radije izaberete shvatiti ih i razumjeti razlog zbog kojeg su oblikovane tako kako jesu i vidjet ćete da će vam pomoći u jednome: a to je shvatiti svu nakaradnost i bolesnoću svijeta i društva u kojem živimo i koje nam oni koji nam kroje život, serviraju pod normalno. To je ljepota ovih skulptura. To je njihova dobrota. To je njihova moć. To da vam pomažu otvoriti oči i zagledati se duboko u same sebe i spoznati crnilo onog dijela svijeta, koji nam diktira i kreira svakodnevni život, iznjela je Gordana Trajković.
Sam Devčić prisustvovao je otvorenju, no, kao poznati rekluz i osoba od malo riječi, samo se zahvalio od srca svima koji su došli i pozvao ih na okrijepu.
Mario je tek naknadno komentirao kako se pri pripremi novog pulskog ciklusa nije niti raspitao o drugim mjestima jer je imao vec dobro iskustvo sa zadnjom izložbom, koja se također održala na istome mjestu, prije osam godina.
- Imao sam potpunu slobodu da je napravim po svojim uvjetima i nisam dvojio da im se opet javim. Izložba je koncipirana na novijim radovima, napravljenih u zadnjih dvije, tri godine. Htio sam da domaća publika bude prva koja će vidjeti neke radove uživo. Doma je publika najžešća, pa da probijemo led, kazao je kipar, nadodavši kako mu je bilo važno vidjeti drage mu ljude, i da je htio da se ondje zabave.
A Devčić se osvrnuo i na iskustva s nedavno minulog ArtExpo-a u Ljubljani, gdje je u ekskluzivnom društvu također izložio neke od svojih uradaka.
- ArtExpo je bio više nego fantastičan. Toliko me oduševio da sam ga zakazao i za slijedeću godinu. Od organizacije koja je na nivou bilo kojeg velikog bijenala u svijetu, do smještaja koji je najbolji na koji sam naišao u svojoj karijeri. Brdo Estate se sastoji od kongresne dvorane gdje se odvijala izložba, hotela, golf igrališta, konjičkog kluba, dvorca... Park prirode u kojem obitavaju svi visoki političari koji dolaze u posjet Sloveniji - nešto kao Brijuni kod nas. Kolega Alex Knapić iz Poreča je prisustvovao i odnio prvu nagradu na ArtExpo-u, pa mu i ovim putem cestitam, zaključuje pulski kipar.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
