Političar i liječnik dr. Mirando Mrsić godinama je javni autoritet u područjima zdravstva, socijalne i mirovinske politike. Bio je SDP-ov ministar u Vladi Zorana Milanovića, iz stranke ga je izbacio Davor Bernardić, a vratio Peđa Grbin. S njim smo, između ostalog, razgovarali i o tome zašto Sveučilište Jurja Dobrile u Puli ne dobiva dopusnicu za studij medicine, s čime se dr. Mrsić i osobno bavio.

- Iako ste liječnik, hematolog, u Vladi Zorana Milanovića bili ste ministar rada i mirovinskog sustava, što je jedna od najnepoželjnijih fotelja u Banskim dvorima. Stoga, kako ocjenjujete poteze aktualne Vlade Andreja Plenkovića u vezi pomoći umirovljenicima, ocjenjujete li u SDP-u da se može više?

- Vladin paket mjera u koje spada i pomoć umirovljenicima HDZ je već duže vrijeme najavljivao, tako da to nije nikakva novost. Ono što je karakteristično za te mjere, ali i za ostale poteze Vlade u ovoj krizi je da se za sve čekao mig iz Bruxellesa, a ni mjere nisu nešto inventivne. Došla je i afera s Inom i ne mogu se oteti dojmu da je visina financijske pomoći vezana uz pokušaj guranja te afere pod tepih. Ostaje pitanje može li hrvatski proračun izdržati ovako veliko zaduživanje. Čeka nas rebalans proračuna koji će HDZ željeti što kasnije donijeti kako se ne bi vidjele sve dubioze HDZ-ove fiskalne politike. To smo već vidjeli puno puta tijekom proteklih trideset godina. Želja je da HDZ izađe iz političke defanzive i štete koju trpi zbog krađe epskih razmjera u INI plaćaju i platiti će hrvatski građani. Naravno da je bilo potrebno donijeti određene mjere, ali puno ranije.

- SDP bi to bolje napravio?

- SDP je već mjesecima predlagao donošenje konkretnih mjera koje su bile pravovremene i slojevitije od ovih koje smo na kraju vidjeli u rješenjima HDZ-ove vlasti. HDZ se držao jednostavne spoznaje o uvjetima u kojima živi ogromni dio hrvatskih umirovljenika, pa je ove mjere donosio po principu bolje ikad nego nikad, ali i bolje išta nego ništa. Građani nisu guske u magli i siguran sam da neće zaboraviti način kako HDZ vlada državom i da će to pokazati na slijedećim parlamentarnim izborima.

- Kako komentirate promjene u vezi obiteljskih mirovina i primanju dijela mirovine bračnog druga, zašto to nije poduzela još Milanovićeva vlada koja je inicijatora tog prijedloga, Silvana Hrelju, imala u koaliciji?

- U to vrijeme Hrvatska se suočila s recesijom i velikom nezaposlenošću koju je ostavila HDZ-ova vlada Ive Sanadera. U takvim okolnostima nam je bio cilj održati tadašnju razinu mirovina i plaća. Donijeli smo novi Zakon o mirovinskom osiguranju kojim smo omogućili da radnici koji navrše 60 godina i 40 godina radnog staža mogu otići u punu starosnu mirovinu bez umanjivanja mirovine. Tada je bila želja i da se kroz taj zakon riješi pitanje obiteljskih mirovina i primanja dijela mirovine bračnog druga. Na žalost, zbog naslijeđenih dubioza HDZ-ove vlasti, nije bilo prostora u proračunu za dodatno zaduživanje kojim bi se pokrili troškovi novih prava umirovljenika. U ministarstvu su pripremljene analize te izrađen prijedlog izmjena zakona. HDZ-u je trebalo sedam godina da se te promjene uvedu u Zakon o mirovinskom osiguranju.

- S obzirom na broj zaposlenih, odnosno onih koji plaćaju doprinose i umirovljenika te zdravstvenih osiguranika, kako ocjenjujete održivost mirovinskog sustava?

- Već godinama posebno pred donošenje proračuna za sljedeću godinu postavlja se pitanje financijske održivosti oba sustava, zdravstvenog i mirovinskog. Sustavi će biti održivi dok ih država bude mogla izdašno financijski servisirati. Ostaje pitanje a što ako i kada to više ne bude mogla. Da bi se pripremili na taj scenarij potrebno je zagristi kiselu jabuku reformi. A od te jabuke HDZ svjesno i sustavno bježi kad je god na vlasti. Reforma mirovinskog sustava zaustavila se na drugom stupu, dok ozbiljne reforme zdravstvenog sustava nikada nije ni bilo.

- Pa ni u SDP-ovo doba?

- U vrijeme SDP-ove vlade i ministra Varge započeta je dubinska reforma zdravstvenog osiguranja, ali je dolaskom HDZ na vlast sve to poništeno. HDZ je duboko antireformska i populistička stranka koja podilazi interesnim skupinama koje sišu državni proračun i u dugoročnom smislu uništava perspektivu zemlje, tjera naše mlade iz zemlje. To su najpogubnije posljedice tragične politike HDZ-a koji znade dobiti izbore na kupovini biračke naklonosti, naslonjeni na raznorazne interesne grupacije i krupni kapital. A kad zemlju gurnu ispod crte gdje se mogu zaduživati, kad unište sve što se da uništiti, onda izgube izbore. SDP mora biti spreman, da zajedno sa drugim strankama, preuzme odgovornost za ponovno preuzimanje vlasti, ali ovaj put puno spremniji na promjene koje trebaju ovoj zemlji.

- Pojavljuju se informacije da drugi stup mirovinskog osiguranja gubi novac. Jesu li ugrožene mirovine stotina tisuća ljudi?

- Nisu i vjerujem da nikada neće biti. Rat u Ukrajini i sadašnji poremećaji na svjetskim burzama imaju utjecaj i na vrijednost mirovinskih fondova. No, štednja kroz mirovinske fondove je dugoročna štednja i u tako dugom periodu ti gubici će se s vremenom poništiti. Tako je bilo kroz proteklih dvadesetak godina, a bit će i u buduće. Ono što bih želio više vidjeti je bolja transparentnost ulaganja kroz mirovinske fondove tako da građani znaju tko im ulaže novce za buduće mirovine i gdje. HDZ je izmjenama Zakona o mirovinskim fondovima uveo politiku u njihova ulaganja, ali srećom sa ograničenim dosegom. Financijska tržišta i ulaganja srećom nemaju stranačke boje niti se vode stranačkom iskaznicom i stegom.

- Davanja za zdravstvo također su velika, ali sustav je ogroman i nepromjenjiv. Zašto ne uspijevaju reforme u zdravstvu?

- Zbog otpora struktura unutar sustava zdravstva. Sustav se ne može mijenjati izmjenama zakona i nametanjem političke volje jer se netko u vladajućoj stranci sjetio kako bi zdravstveni sustav trebao izgledati. Kada reforma dođe iz sustava, a ne političkom voljom tada će reforma uspjeti. Prvi stup je racionalizacija bolničkog sustava. To ne znači zatvaranje bolnica. Drugi stup je reforma primarne zdravstvene zaštite koju treba vratiti Štamparovu modelu. Treći stup je reforma rukovođenja sustavom. Ravnatelji ne bi trebali automatski biti liječnici. Zdravstvo bi trebalo depolitizirati. Lako je reći treba to i provesti. Četvrti stup je jasno razdvajanje javnog od privatnog zdravstva. Osnovno je pitanje da li postoje snage unutar sustava koje žele promjene. Siguran sam da postoje. S pažnjom pratim bunt, svojevrsni pokret mladih kolega liječnika u kojemu prepoznajem potencijal za promjenu o kojoj govorim.

- Da li je problem u spajanju bolnica, njihovom broju? Što generira tolike troškove ako znamo da novu bolnicu Zagreb nije dobio od 1987. godine?

- Nije problem ni u spajanju ni u broju. Bolnički sustav treba uravnotežiti, posebno u svjetlu pada broja stanovnika i novih zdravstvenih potreba. Liste čekanja i dugovi veledrogerijama su jasan znak neuravnoteženosti sustava. Bolnice trebaju zadovoljavati potrebe stanovnika koji gravitiraju tom području. Nisu iste potrebe u Istri i Slavoniji. Dok god se 90 posto bolničkog proračuna troši na plaće gomilati će se gubici i sustav će stagnirati. Prvi korak je odrediti cijenu hladnog pogona bolnica, tj. koliko nas košta hladni pogon i plaće. Tu će biti velikih iznenađenja. Svi ministri zdravstva do sada su bježali od te teme jer će se vidjeti koliko nas košta bolnički krevet u pojedinoj bolnici i koliko je prošireno stranačko uhljebljivanje. Od toga počinju sve reforme bolničkog sustava.

- Opća bolnica Pula jedan je od najsuvremenijih i najnovijih medicinskih objekata, gradio se desetak godina. Nije li predugo za regiju koja generira velik novac u državni proračun, ako ništa drugo?

- Puno predugo. HDZ očito ne voli Istru i na svaki način tijekom povijesti se pokušavalo usporiti gradnju Opće bolnice Pula. Dolaskom dr. Irene Hrstić na čelo bolnice stvari su se ubrzale. Drago mi je da je u vrijeme SDP-ove vlade postignut značajan iskorak i da je od tada gradnja tekla manje više bez problema. Istra treba imati jednu modernu bolnicu i konačno je ona tu. Sada je na ljudima u bolnici ali i na Županiji da ta bolnica postane i edukacijski centar, centar medicinske izvrsnosti u korak sa suvremenom medicinom, primjenjujući najmodernije medicinske postupke. Istra to treba, a vjerujem da kolegica Hrstić ima viziju i tim s kojim će taj cilj i ostvariti. 

- Po Vašim saznanjima, zašto pulsko sveučilište ne dobiva dopusnicu za studij medicine?

- Opet zbog otpora unutar sustava. Očito je bio prejak otpor ostala četiri fakulteta koji su bili protiv osnivanja Medicinskog fakulteta u Puli. I sam sam sudjelovao u dijelu priprema za osnivanje fakulteta i u početku je sve izgledalo dobro, da ne kažem idilično. Entuzijazam ljudi u bolnici, gradu i županiji je bio fenomenalan. Počela se oblikovati i kadrovska struktura budućeg fakulteta i u jednom trenutku je sve stalo. Ponovnim dolaskom SDP-a na vlast u Hrvatskoj ova će se inicijativa obnoviti i Istra, odnosno Pula će dobiti studij medicine. Za njega postoji potreba ne samo u Istri, nego i šire.

- Kako komentirate slučaj diploma medicinskih sestara iz Kragujevca? Riječ je o vrlo politiziranoj aferi zbog supruge predsjednika SDP-a.

- Situacija je slična kao i s osnivanjem Medicinskog fakulteta u Puli. Očito je tada kada se osnivao studij za medicinske sestre bio vrlo jak otpor drugih sličnih studija. Ljudi koji su tada vodili županiju odlučili su preskočiti tu blokadu tako da su se okrenuli sličnim studijima izvan Hrvatske. Na žalost, očito je da nisu vodili računa o pravnim aspektima registracije tog studija i završilo je kako je završilo. Kako se između ostalog radi o supruzi predsjednika SDP-a, to iskoristilo u političkoj borbi. Kao što se i inače tako radi hrvatskoj politici. Volio bih da to nije tako jer ovdje politici ne bi trebalo biti mjesta. Nadam se da će se iznaći put kako riješiti taj problem, jer najmanje su krive medicinske sestre koje su uredno izvršavala svoje obveze na studiju.

- S druge strane, govori se da ćemo imati manjak liječnika, od obiteljske medicine do specijalista. Odlaze u mirovinu ili inozemstvo. Može li Hrvatska uvesti i liječnika kao što uvozi konobare i kuhare?

- Uvozit ćemo liječnike i drugo medicinsko osoblje kao što je sada slučaj s drugim deficitarnim kadrovima. Velik broj mojih kolega u primarnoj zdravstvenoj zaštiti otići će u mirovinu u sljedećih pet godina i to će dovesti do istinskog kolapsa sustava. Za njih nema zamjena jer ne proizvodimo dovoljan broj liječnika. Vrhunska hrvatska glupost u režiji HDZ-a je da ćemo uvoziti liječnike, a ne dopuštamo osnivanje Medicinskog fakulteta u Puli. Bit će dobro ako budemo mogli uvesti liječnike iz Europe, jer je tu znanje i stručnost liječnika manje više identična. Što ako budemo trebali liječnike, a ne bude ih u Europi?! Posegnut ćemo za liječnicima iz drugih, udaljenijih zemalja, a tu se postavlja pitanje ne samo jezične barijere, nego i znanja i vještina. To je dodatni argument u prilog studiju medicine u Puli.

- Dug veledrogerijama iznosi nekoliko milijardi kuna. Prije nekoliko dana, objavljeno je kako se u Hrvatskoj baca svaki treći lijek jer mu prođe rok trajanja. Kako je to moguće?

- Dug veledrogerijama je nastao u bolničkom sustavu, a ne u sustavu primarne zaštite. Bolnice u proračunu nemaju dovoljno sredstava za kupovinu lijekova. Bolnica mora liječiti bolesnike i ravnatelji su posegnuli za produženjem rokova plaćanja. Što veći rok plaćanja to veći dug. Neke bolnice ne plaćaju po više od godinu dana. Sustav producira mjesečni dug od 100 milijuna kuna. Ukupan dug u zdravstvu je preko deset milijardi kuna. Financiranje tog duga pada na teret veledrogerija koje onda zaračunavaju veće cijene lijekova i krug je zatvoren. Do sada je bilo preko dvadesetak sanacija duga, ali bez uspjeha. Nije riješen osnovni problem, a to su neadekvatni bolnički proračuni odnosnio neracionalnosti u bolničkom sustavu. Što se tiče bacanja lijekova zbog isteka trajanja to je problem koji nije samo u Hrvatskoj nego i u drugim razvijenim zemljama. Očito je potrebna bolja i sustavnija edukacija građana.

- Višak su i lijekovi za COVID, odnosno cjepiva. Nešto se donira drugim državama, nešto se baca – kriva procjena, jaki antivakserski lobi?

- COVID je nova bolest koja je ugrožavala cijelo čovječanstvo. Slično kao i Španjolska gripa 1918. Cijepljenje je jedini način prevencije težih ishoda COVID-a. Očito da je u početku bilo nesnalaženja i velikog straha. A onda su nam se zaredala prekoredna cijepljenja nekih „uglednih“ osoba i političara. Danas više nitko ne postavlja takva pitanja. Stižu nam cjepiva za novi soj virusa. Obzirom da se virus jako brzo mijenja pojedini tipovi cjepiva nisu više tako efikasni kao novi, ali pružaju određenu razinu zaštite te se mogu donirati. Prva cjepiva su neupotrebljiva te njih treba uništiti.

- Koliko su važni antivakseri, pravi i lažni koji kupuju potvrde da su cijepljeni?

- Antivakserski lobi nije toliko jak kao što se misli. Čak i neke antivakserske dive su na kraju potajno primile cjepivo. Antivakserski pokret treba gledati u sklopu politike i borbe za dio pozornosti javnosti. Moja poruka je cjepite se i protiv gripe i protiv covid-a, jer je to jedini način sprečavanja teških i smrtonosnih oblika bolesti.

- Hoće li, po Vašem mišljenju, Hrvatska ostati pri dnu procijepljenosti na razini EU?

- Nažalost hoće. Jedan od razloga je nepovjerenje građana u stožer i ljude koji promoviraju cijepljenje. Tu je u prvom redu krivica ministra koji nije shvatio da kampanju za cijepljenje treba započeti puno prije nego je cjepivo došlo u upotrebu. Stožer je donosio političke, a ne zdravstvene odluke. Naravno da je moguće procijepiti veliku većinu populacije. Primjer za to je cijepljenje protiv velikih boginja u bivšoj Jugoslaviji gdje je u roku od par tjedana procijepljeno 20 milijuna ljudi. Dakle može se, ali trebate imati jasnu viziju i organizaciju.

- Slučaj smrti novinara Vlade Matijanića otkrio je da nekih lijekova za covid možda ima, a možda i nema. Prema posljednjem priopćenju Ministarstva, otkrivene su neke pogreške u postupanju s Matijanićem. Ali, nema odgovornosti. Da li bi Vi kao ministar podnijeli ostavku da se to dogodilo u mandatu kojeg obnašate?

- Da je bilo političke časti i obraza, trunke odgovornosti ministar je trebao odmah dati ostavku. U takvim okolnostima, a da sam ministar, bez imalo razmišljanja bih podnio ostavku. Način na koji je zdravstveni sustav postupao u slučaju Matijanić nije dobar i ne bi se više nikada smio događati. Do danas nismo dobili odgovore na tri ključna pitanja: prvo, zašto nije primljen u bolnicu, drugo, zašto ga netko nije pošteno pregledao i treće, zašto nisu napravljene pretrage koje su trebale biti napravljene. Istina će kad-tad izaći na vidjelo i svima je jasno da sustav nije pružio adekvatnu skrb teško bolesnom pacijentu. Postavlja se pitanje koliko je još bilo Matijanića u Splitu, ali i u ostatku zemlje.

- Vratimo se politici. Zašto ste napustili stranku koju ste osnovali 2018. godine, Demokrate, te se vratili u SDP?

- Nakon što sam isključen iz SDP-a i ja sam imao iskustvo stvaranja jedne nove političke opcije. Osnovali smo stranku Demokrati i zato znam koliko je teško opstati na političkoj sceni. Drago mi je da su Demokrati za razliku od nekih drugih pokušaja na lijevom centru opstali i da nastavljaju svoj politički put posebno u Istri, Međimurskoj i Bjelovarsko bilogorskoj županiji. Stranku Demokrati sam vodio kroz tri ciklusa izbora i na početku sam rekao da nakon izbora želim da stranku nastavi voditi novo rukovodstvo. Stranka je sjedište preselila u Pulu, a predsjednik je Ivan Lukež. Svoj politički put nastavio sam povratkom u SDP. Kad sam odlazio iz SDP-a obećao sam da ću se vratiti kad iz stranke izađe Davor Bernardić i njegova ekipa. Eto, obećanje sam i održao.

- SDP trenutno stoji na mjestu, nema pomaka na rejting ljestvicama. Štoviše, stalno izbijaju afere, od izbacivanja Viktora Gotovca do odlaska iz strane potpredsjednice SDP-a u Splitu. Ipak, zazivate izvanredne izbore za parlament. Mislite li da imate šanse za pobjedu, možda u koaliciji s Možemo!?

- Ne samo s Možemo!, nego i sa drugim strankama lijevog centra. Možemo! je zelena stranka na lijevom centru, a mi smo socijaldemokratska stranka, koja se prije svega zalaže za socijalnu državu, radnička prava, prava manjina i svih ranjivih skupina. A što se tiče antifašizma, točno je da i jedni i drugi branimo antifašizam. Viktor Gotovac donio je jednu novu energiju u zagrebačku organizaciju SDP-a. Završilo je tako kako je završilo.

- Završilo je skandalom.

- Odnos između SDP-a i Možemo! je pomalo kompleksan, jer je SDP mlađi partner u Zagrebu, a stariji partner u ostatku Hrvatske. I to treba obostrano uvažavati. Zato će za eventualnu koaliciju na nacionalnoj razini trebati progutati mnoge taštine i napraviti politički korektan međustranački dogovor. I naravno, prevladati ideološke i političke razlike ne samo između naših dviju stranaka nego i ostalih stranaka lijevog centra i progresivnih stranaka, grupa i pojedinaca. SDP je velika stranka. U svom političkom životu stranka ima svoje uspone i padove kao i kod drugih socijaldemokratskih stranaka. Siguran sam da će rejting stranke rasti. 

Povezane vijesti

• Mirando Mrsić izbačen iz SDP-a
• SDP TVRDI: MINISTAR MILAN KUJUNDŽIĆ PRETVARA SE U GROBARA HRVATSKOG ZDRAVSTVA - Onkološkim pacijentima omogućiti terapiju tamo gdje žive, sve ostalo nije humano!
• DEMOKRATI ISTRE KAO SATELITI IDS-a Odvojili su se od SDP-a i otvoreno podržali vladajuću istarsku stranku. Saznajemo koji bi još SDP-ovi "kapitalci" mogli otići u Demokrate