Anka Mrak-Taritaš (Snimio Goran Mehkek / Cropix)
Najaktivnija saborska zastupnica u prošloj godini Anka Mrak-Taritaš, predsjednica male stranke GLAS i nekadašnja ministrica graditeljstva i prostornog uređenja otvoreno u razgovoru za naš list komentira najaktualnije političke događaje na nacionalnoj sceni. Mrak-Taritaš jedna je od najiskusnijih hrvatskih političarki te je u prošlim je izbornom ciklusima bila najpopularnija u zagrebačkim izbornim jedinicama. Izvorno je bila članica Hrvatske narodne stranke, čija je ministrica bila u Vladi Zorana Milanovića, ali je otišla iz HNS-a i ušla u krug osnivača GLAS-a kad je njezina matična stranka postala partner HDZ-u. Po struci je arhitektica, a javnost ju je bolje upoznala prilikom sanacije posljedica poplave u Gunji i obnove tog mjesta.
- Skoro smo mjesec dana u eurozoni. Kako ćemo pamtiti 1. siječnja, kao Dan velikog poskupljenja ili povijesni završetak eurointegracija?
- Nadam se da ćemo taj dan ipak pamtiti kao dan kad smo dovršili taj proces, pogotovo s obzirom na to da smo isti dan ušli i u schengenski prostor. Međutim, ne možemo zanemariti činjenicu poskupljenja. Meni je najzanimljivije kako se naš premijer počeo čuditi 2. siječnja. Znali smo da prelazimo na euro, znali smo kakva su iskustva drugih država, vidjelo se da cijene rastu cijelu jesen, znali smo da je tu inflacija. I onda se on dan kasnije, zajedno s ministrom Davorom Filipovićem, u čudu probudio i počeo prijetiti u prazno. Cijela oporba mjesecima je upozoravala i premijera i Vladu da će se ovo dogoditi i da je potrebno dobro se pripremiti za prelazak na euro i predvidjeti zakonske mehanizme djelovanja. Međutim, ova situacija pokazuje i jednu drugu stvar s kojom bi se trebala baviti Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja. Ako su u nekim drugim državama korektor cijena sami potrošači, vidimo da kod nas to nije tako i da postoje nepoštene trgovačke prakse jer baš svi i dalje drže visoke cijene. To znači da se trgovački lanci međusobno dogovaraju.
- Može li država svojim inspekcijama i prijetnjama praznom puškom pojeftiniti kruh i mlijeko?
- Naravno da ne može, niti, uostalom, treba naređivati privatnim poduzetnicima kako da formiraju cijene. Trebalo se na vrijeme pobrinuti za to da konverzija na euro ne dovede do značajnih poskupljenja. Sad je kasno i sve što Vlada radi je samo predstava za javnost.
- Ugrožavaju li državne intervencije slobodu tržišta, za koju se, recimo, zalažu liberalne stranke?
- Državne intervencije su uvijek opasne i bazično nepoželjne. Međutim, to ne znači da država u ekstremnim situacijama i velikim krizama treba biti neaktivna i da nema načina da regulira i ispravi ili barem ublaži velike anomalije. A ima, osim toga, mehanizama kojima država može utjecati i na cijene i na standard građana i bez da intervenira u tržište. Jedan takav je, recimo, porezna politika. Prosječna plaća u Hrvatskoj je 2021. iznosila 947 eura, najmanje među svim državama u eurozoni. Možda da se Vlada zapita i što tu može napraviti.
- Premijer sve kritike opozicije odbija mantrom "bili ste protiv obuke Ukrajinaca". Je li to normalno, pa šezdeset posto građana je također bilo protiv obuke Ukrajinaca u prosincu kada je to bilo na dnevnom redu?
- Da je premijeru zaista bilo stalo do toga da se ta odluka izglasa u Saboru, to bi se i dogodilo. I to je svima jasno. Međutim, velika većina oporbe, uključujući i mene, nije bila protiv odluke o vojnoj pomoći Ukrajini. Sadržaj odluke meni nikad nije bio upitan. Ono što mi je bilo neprihvatljivo je to što je premijer tu odluku pretvorio u njegovo razračunavanje s predsjednikom pa smo na kraju, umjesto rasprave o meritumu, dobili prebrojavanje njegovih žetončića i predsjednikovih poslušnika. Da je službeno zatražio od predsjednika očitovanje o toj odluci i poštivao ustavnu proceduru, neovisno o tome što bi predsjednik na kraju rekao, ja bih glasala za. I to sam cijelo vrijeme i govorila. Ali on nije htio ni čuti za to, tako da samo sebe može kriviti za to što odluka nije usvojena. I sada bezobraštinama pokušava to sakriti. Kao i uvijek, ne poštuje institucije, ne poštuje zakone pa ni onaj temeljni, Ustav, i onda bahato podmeće lažne optužbe onima koji mu se u tome suprotstavljaju. A kako se odnosi prema zastupnicima, tako se odnosi i prema građanima - svisoka i s prijezirom, i to je glavni razlog da su građani u takvom postotku bili protiv te odluke.
- Što se HDZ-a tiče, počelo je, kao i obično, pucati u Slavoniji. Smjenom Nataše Tramišak, otvorio je rat s Ivanom Anušićem. Pamtimo neposluh Slavonaca još od 1992. kada se pobunio Vladimir Šeks, pa smo imali Branimira Glavaša i HDSSB, a i razne podzemne borbe Tomislava Čuljka i drugih. Posljednji je HDZ napustio Penava, hoće li i Anušić?
- Kako se sada čini, neće. Vjerojatno je izračunao da je mudrije malo se povući i čekati neka bolja vremena za promjene unutar HDZ-a.
- Jedan od razloga razdora mogla bi biti podjela izbornih jedinica. To je odgođeno za rujan, dakle nema prijevremenih izbora. Ali, Plenković će morati nešto dati slavonskom HDZ-u. Nije dosta što je Mario Banožić još uvijek ministar?
- Ne znam što im on misli dati, ali izborne jedinice su preozbiljna stvar da bi njihovom izmjenom smirivao pobune unutar HDZ-a i zadovoljavao apetite svojih stranačkih neposlušnika. Ali, nažalost, kad je HDZ u pitanju nikad se ne treba previše nadati da će se voditi javnim interesom.
- Je li Vama jasan slučaj ex-ministrice Nataše Tramišak i kako gledate reakciju Kolinde Grabar-Kitarović na položaj žena u hrvatskoj politici? Slažete li se s Kolindom?
- Jednostavno, Plenković više nije htio da ona bude ministrica, vjerojatno nikad ni nije bio baš oduševljen tom idejom. Ne mislim da to ima puno veze s time što je žena. Ali da je lako biti žena u hrvatskoj politici, nije. Ali nije to samo u Hrvatskoj.
- Kako komentirate postavljanje Branka Bačića za ministra graditeljstva, odnosno obnove? Ima li on kapacitet da napravi vidljive pomake unutar godinu dana?
- Sve što o tome imam za reći može svesti na onu staru „Kasno Marko na Kosovo stiže“. Izgubljeno je nevjerojatno puno vremena i što god da on sad napravi, neke stvari su nepovratno izgubljene. Da bi išta mogao raditi mora promijeniti barem dva zakona, za što treba neko vrijeme. Prvi pravi test Bačića bit će 30. lipnja kada ćemo vidjeti koliko je potrošio onih 1,1milijardi eura iz Fonda solidarnosti EU-a.
- Bivši ministar Ivan Paladina zatražio je objedinjavanje institucija koje brinu o potresu pogođenim područjima. Sada je Bačić to tražio i - dobio. Zašto su gubili vrijeme?
- Ja već tri godine govorim da to treba napraviti. Ne znam zašto su gubili vrijeme, meni je to potpuno nevjerojatno. Ali je jasno da nije stvar u tome da se nije moglo i puno prije. Jedini mogući odgovor na to pitanje je da ih jednostavno nije bilo briga. Plenkovića nije bilo briga. Sad se bliže izbori pa će ipak nešto probati i napraviti. Kako on kaže, treba otvoriti i taj dosje. I potpuno zastrašujuće je, k tome, da on o ljudskim sudbinama govori kao o dosjeu.
- Bili ste ministrica kada je obnovljena Gunja. To je manji prostor, ali obnova je dosta brzo završena?
- Razmjeri nisu isti, naravno, ali obnova je bila gotova u roku petnaest mjeseci. Izgradili smo 288 novih kuća, obnovili još 800 stambenih zgrada i 40 zgrada javne namjene. Ali, treba i znati i htjeti. Ovoj Vladi je godinu dana trebalo, recimo, da se shvati da se rušenjem treba baviti građevinska inspekcija po metodologiji kao što inače radi. Cijela obnova pretvorena je u birokratsku zavrzlamu, u nešto što nikad nije smjela biti.
- Predsjednik Milanović će, izgleda, po drugi mandat, nije ga Peđa Grbin uzalud podržao. Podržava li ga i Vaša stranka, odnosno stranke liberalnog centra?
- Nismo još u stranci o tome razgovarali.
- Održavate li još uvijek opozicijske sastanke u Hrvatskom saboru? Kako gledate na koalicije koje se spominju, SDP i Zeleno lijevi blok, možda i Centar? Gdje će GLAS, HSS, Radnička fronta, Socijaldemokrati?
- Održavamo sastanke redovno, imamo zaista dobru suradnju u Saboru. Nedavno smo zajednički u proceduru uputili interpelaciju o radu Vlade zbog obnove, a ovaj tjedan smo imali zajednički sastanak i zajedničku konferenciju za medije na temu prijedloga zakona o pomorskom dobru. Što se tiče mogućih koalicija, mislim da je još prerano za čvrste dogovore u tom smislu. No, svakako bi bilo dobro da lijeva i liberalna oporba surađuje i osmisli neki model zajedničkog izlaska na izbore. Ako, naravno, želi na njima i pobijediti.
- Koje je vaše mišljenje o inicijativi kninskog župana Marka Jelića da uspostavi parlamentarnu listu od nezavisnih župana i gradonačelnika? To nalikuje na novi Most?
- Mislim da nam ne treba novi Most, ni onaj prvi nije dugo trajao u obliku u kojem je tada organiziran. To je svakako zgodna PR strategija za doći do Sabora, ali ne i dobra formula za političko predstavništvo građana u parlamentu. Gradonačelnici i župani svakako trebaju surađivati i razmjenjivati ideje i projekte za razvoj lokanih zajednica, ali ne vidim kako bi ih ta funkcija spajala u neku političku opciju koja bi se trebala natjecati na izborima.
- A Damir Vanđelić? Nije uspio postati Kolindin premijer, nije uspio s Fondom za obnovu, može li sa svojom saborskom listom?
- Vanđelić? Što o njemu reći osim da je to čovjek zbog kojeg je Fond za obnovu osnovan, a danas bez imalo srama izjavljuje da ga nije trebalo ni osnivati. On je taj koji je postavio potpuno nefunkcionalan Fond i sve procedure i propise zbog kojih je obnova i danas nepostojeća. Ako planira političku karijeru, toplo mu savjetujem da se ne pokušava više promovirati preko obnove. Smiješno je, da ne kažem nešto puno gore.
- Možemo li očekivati grupiranje manjih liberalnih stranaka uoči izbora – GLAS-a, Centra, IDS-a, Fokusa? Ili bi više voljeli pod okrilje SDP-a ili Možemo!?
- Ja sam uvijek otvorena za okupljanje i suradnju liberala, moja stranka je već jednom inicirala takvu suradnju koja je na europskim izborima izborila liberalnog zastupnika u Europskom parlamentu. Je li takva suradnja ponovno moguća, vidjet ćemo. Svakako je poželjno da lijeve i liberalne stranke dogovore suradnju za sljedeće parlamentarne izbore jer sama nijedna stranka neće biti ni blizu pobjede. Ne jedna, zapravo, nego čak ni dvije najjače.
- Zašto se protivite novom Zakonu o pomorskom dobru?
- Pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Hrvatske i ima njezinu osobitu zaštitu. Trećina prostora Hrvatske je u statusu pomorskog dobra, a tek za oko 25 posto obalne linije je utvrđena granica pomorskog dobra. Godinama je prostor uz more, ali i samo more devastirano, i nasipavanjem i načinom korištenja. Dosad sam već vidjela nekoliko verzija zakona kojima se pokušalo riješiti problem pomorskog dobra i morskih luka, ali ovaj je definitivno najlošiji. Ne samo da ne rješava problem i nered, nego otvara i nove probleme. Samo primjera radi, bez suglasnosti koncesionara neće se moći mijenjati prostorni planovi, što je protuustavno. Općine i gradovi neće moći raditi nove katastarske izmjere dok se ne utvrde granice pomorskog dobra, a problematika plaža pokazuje jasnu namjeru predlagatelja da korištenje mora i morske obale bude samo za pogodne ili određene, a ne za sve. Posebna problematika su sportske luke. Sportovi kao veslanje i jedrenje odvijaju se na vodi, odnosno moru, ali način na koji su definirane sportske luke neće omogućiti razvoj sporta, a na primjedbe HOO resorno ministarstvo nije niti odgovorilo.
- Najavljena je teška 2023. Izgleda da neće biti izborna, ali će biti siromašnija za većinu građana. Što nam politika, svi vi koji sjedite u parlamentu, možete ponuditi kao utjehu?
- Ja znam što ja mogu, za ostale ne mogu govoriti. Mogu ono što sam i dosad radila i što mi je i posao kao zastupnice u Saboru - predlagati ono što mislim da su dobra rješenja i upozoravati na ono što mislim da nije dobro i da treba drukčije. I trenutno je puno mojih prijedloga na dnevnom redu Sabora, ali teško dolaze na raspravu jer o tome odlučuje predsjednik Sabora ili može tražiti trideset zastupnika. No, trudim se najbolje što mogu, kad-tad dođu svi do rasprave. Uvijek sam među najaktivnjima, prema zadnjoj statistici sam bila najaktivnija zastupnica u Saboru. Eto, tako ću raditi i 2023.
- Stvara li Plenković, u HDZ-u i u dijelu javnosti, vlastiti kult kojem nema prigovora, postaje li "mali Tuđman"?
- Definitivno se čini da se trudi graditi taj imidž. To je dijelom stvar karaktera, naravno, ali još više uvjetovano samom pozicijom. Teško da netko može biti šef HDZ-a i predsjednik Vlade tako dugo bez da razvija i održava taj kult.