Na kraju svake godine, uobičajeno, traje potraga za božićnim jelkama, uz vječitu dilemu da li uzeti pravo ili umjetno drvce. I dok jedni zagovaraju umjetni kao dugotrajniji i bez nepotrebnog rezanja posađenih jelki, ima i onih kojima miris bora i smole donosi taj potreban blagdanski ugođaj.

Sve su češće inicijative da se kupuju ili iznajmljuju posađene jelke koje se nakon perioda blagdana mogu vratiti ili posaditi u vrtu. No, baš zbog takvih inicijativa, svake godine veliki dio rezanih jelki ostane neprodan i neslavno završe bačene u prvo grmlje.

(Snimila Sandra Zrinić Terlević)

Isti slučaj i lani

Bio je to slučaj i lani kada je veliki broj jelki bio bačen pored Galižanske ceste, a eto ponavlja se to i ove godine kada ih je više od stotinu bačenu duboko u šumu Ližnjemoro koja se nalazi na tromeđi između Pule, Fažane i Vodnjana. Očito su na Galižanskoj cesti bili preblizu očima prolaznika pa je ovaj put, netko nepoznat, odlučio ugurati ih dublje u šumu. I tu problema možda i ne bi bilo, jer ipak je riječ o prirodnom otpadu, ali…

Prije svega, jelke su ipak mogle biti bolje iskorištene, poklonjene možda kakvom domu za starije, vrtiću, učeničkom domu ili jednostavno osobama koje si ih ne mogu priuštiti. Također, mogle su biti poklonjene kakvoj farmi ili OPG-u koji svake godine ukazuju da njihove životinje, mahom koze, to rado jedu pa su, umjesto da postanu otpad, ipak mogle biti bolje iskorištene.

(Snimila Sandra Zrinić Terlević)

No, ovdje je dodatni problem što su neke jelke još zamotane u najlone koji se neće tako brzo razgraditi, a ne manje važno je navesti i da Herculanea godinama obavještava građane da svoje rezane jelke mogu odložiti pored spremnika za smeće te će ih oni potom zbrinuti na primjeren način. Dakle, sve to ukazuje da se jelke moglo zbrinuti na nekoliko boljih načina od samog bacanja u šumu.

Ovakav postupak razljutio je i nadležne. Tako je, kako neslužbeno saznajemo, za ovu šumu nadležna Šumarija Pula kojoj je ova šuma neiscrpno vrelo posla, prvenstveno zbog čišćenja gomila otpada koje iz mjeseca u mjesec izvlače sa svih prilaznih putova, i to kamerama unatoč, koje često i zabilježe onečišćivače. Saznajemo da će i po pitanju ovih odloženih jelki ići u nadzor, ukloniti najlone i sav materijal koji se ne razgrađuje, a usput počistiti i otpad kojeg sigurno već ima po putovima.

(Snimila Sandra Zrinić Terlević)

Smeća sve više

Neugodno iznenađeni bili su i Ekoaktivisti Vodnjanštine koji svojim akcijama polako, ali uporno, podižu svijest o pravilnom zbrinjavanju otpada i nužnom očuvanju zelenih oaza u ovom dijelu Istre. No, čini se, da do nekih očito ne dopire.

- Mi stalno apeliramo na sugrađane da svoj otpad odlažu u reciklažna dvorišta, da brinu o čistoći naših zelenih područja, ali na žalost, smeća je sve više i više, rekla nam je Cinzia Boljun Papić, jedna od ekoaktivista.

Ustvrdila je da je u konkretnom slučaju riječ o zelenom otpadu koji će se, doduše, razgraditi, ali koji je jednako tako mogao biti kvalitetnije iskorišten, primjerice, kao hrana životinjama.

(Snimila Sandra Zrinić Terlević)

- Bude li potrebno, mi ćemo se organizirati i ići u Ližnjemoro počistiti sve što se ne može razgraditi, ali bilo bi dobro da ljudi koji imaju koze sami odu i uzmu te jelke i na taj nam način i pomognu, zaključila je Boljun Papić.

O najvrjednijim zelenim područjima na području Poluotoka brine i Javna ustanova Natura Histrica. Ravnateljica Silvia Buttignoni, nakon našeg upita, istaknula je prednosti bora koji je u ovom slučaju postao nepotreban otpad.

- Prirodni bor ima slijedeće prednosti: ima autentičan miris i izgled što stvara toplu i prazničnu atmosferu. Da li je prirodan bor ekološki održiv? Kažu da je, ako se uzgaja u te svrhe. Svejedno, meni je osobno žao vidjeti da se ogromna količina živućih borova, svake godine, sječe kako bi netko imao autentičnu prazničnu atmosferu 20 dana na godinu. Ako još pomislim da nam svi ti borovi daju kisika i upijaju stakleničke plinove, još mi je teže to gledati.

(Snimila Sandra Zrinić Terlević)

Nadalje, veliki broj borova je nepotrebno posječen, jer se ne prodaju, što je očito i iz ovog slučaja. Isto tako, ima ljudi koji uopće ne kupuju bor, već ga sami idu posjeći u šumu, što svakako nije dobro. Najodrživiji način bi bio da ljudi kupe bor u tegli i da ga vrate uzgajivaču na kraju blagdana na čemu Istra definitivno mora poraditi. Presađivanje bora iz tegle u zemlju je isto odlična opcija, smatra Buttignoni.

- U ovom konretnom slučaju, činjenica da su jelke bačene zamotane u plastiku, govori puno o tome kakvi se ljudi bave tim poslom... Trebalo bi im oduzeti licencu za uzgoj i rad i dobro ih kazniti, zaključuje Buttignoni.

(Snimila Sandra Zrinić Terlević)

Povezane vijesti

• Iz vikendica na Ližnjemoru pokradeno sve što je vrijedno