(Arhiva Glasa Istre)
Amoroso, Andrea, odvjetnik i arheolog (Rovinj, 14.IX.1829. – Poreč, 19.II.1910.) - 115 godina od smrti. U Poreču je 1884. godine potaknuo utemeljenje Istarskog društva za arheologiju i zavičajnu povijest (Società Istriana di archeologia e storia patria) i Pokrajinskog arheološkoga muzeja (Museo archeologico provinciale). Bavio se prapovijesnom, antičkom i ranokršćanskom arheologijom.
Andretti, Mario Gabriele, automobilistički vozač, prvak Formule 1, rođen u Motovunu, 28. veljače 1940. godine (85 godina života). Bio je svjetski prvak u Formuli 1 godine 1978. s bolidom Lotus-Ford, pobjednik 500 milja Indianapolisa 1969. godine i američkog Cart-Champcar prvenstva 1965., 1966., 1969. i 1984. godine.
Antun Flego, preporoditelj (Štrped kod Buzeta, 1. IV. 1830. - Štrped, 29. I. 1906.) – 195. godina rođenja. Bio član Narodne stranke. Godine 1872. izabran je za općinskog zastupnika. Kao izabrani predstavnik seljaka Buzeštine boravio je u Trstu, gdje je kod biskupa Jurja Dobrile stjecao iskustva u organiziranju seljaštva radi socijalne i nacionalne emancipacije.
Novčano pomagao Bratovšćinu hrvatskih ljudi u Istri za školovanje siromašnih đaka. Godine 1895. sudjelovao u osnivanju podružnice Družbe sv. Ćirila i Metoda u Štrpedu, te glazbenog društva "Sokol" (1905.).
Antun Korlević, prirodoslovac, entomolog (Korlevići kraj Višnjana, 13.VI.1851.-Zagreb, 28.I.1915.) - 110 godina od smrti. Gimnaziju završio u Rijeci 1870., u Beču promoviran u srednjoškolskog učitelja prirodopisa, matematike i fizike.
Učitelj je u gimnazijama u Zagrebu, Osijeku i Rijeci, a od 1889. do umirovljenja 1909. službovao u gornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu. Glavno područje njegova znanstvenoga rada bila je entomologija (znanost o kukcima), a posebno je proučavao opnokrilce, riječke okolice, o čemu je napisao pet radova. Svoju bogatu zbirku kukaca darovao je Hrvatskomu prirodoslovnomu muzeju u Zagrebu.
Belušić, Josip (Giuseppe Bellusich), učitelj i izumitelj (Županići, Sv. Martin kraj Labina, 13.III.1847. – Trst, 8.I.1905.) – 120 godina od smrti. Od 1875. godine profesor je fizike i matematike u učiteljskoj školi u Kopru. Izumio je velocimetar, električni uređaj za bilježenje brzine putničkih vozila, vremena trajanja vožnje i stajanja vozila, broja prevezenih putnika (do 50) te vremena ulaska i izlaska putnika.
Uređaj je ujedno bio brzinomjer, tahograf i taksimetar. Na Svjetskoj izložbi u Parizu 1889. godine velocimetar je proglašen najboljim u konkurenciji više od 120 sličnih uređaja. Sto modela uređaja ugrađeno je u pariške kočije (1891.).
Budicin-Manestar, Liliana, pjevačica (Rovinj, 8. VII. 1940. – Rovinj, 9. III. 2000.) – 85 godina od rođenja. Učila solo-pjevanje na muzičkoj školi "Vatroslav Lisinski" i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od 1966. članica je opernog zbora HNK u Zagrebu, te solistica Opere.
Usporedno je počela karijeru pjevačice zabavne glazbe nastupajući uspješno na raznovrsnim festivalima, počev od Melodija Istre i Kvarnera do Slavonije i festivala Kajkavske popevke. Na MIK-u 1981. godine pjesmom "Anderemo in barca", u duetu s Angelom Tarticchiom, osvojila je prvu nagradu publike.
Buršić, Aldo, boksač, boksački trener (Brijuni, 3.VI.1940. – Pula, 14.XI.2017.) – 85 godina od rođenja. Osnovnu i srednju školu završio je u Puli. Uz rad u brodogradilištu Uljanik, završio je Višu ekonomsku školu, a ispit za trenera boksa položio je 1964. na Visokoj školi za tjelesnu kulturu u Ljubljani. Bio je aktivan boksač i član reprezentacije Jugoslavije od 1954. do 1962. S Aldom Banovcem 1964. osniva omladinsku školu boksa iz koje su izrasli naraštaji vrhunskih boksača.
Najava vrhunskih rezultata su Olimpijske igre 1968. u Meksiku gdje je s legendarnim Matom Parlovom osvojio peto mjesto te Europsko prvenstvo 1969. na kojemu Parlov osvaja srebro. Na Europskom prvenstvu 1971. u Madridu Parlov osvaja zlato u poluteškoj kategoriji, a zlato osvaja i na Olimpijskim igrama 1972. u Münchenu. Iduće godine postaje prvak Europe, da bi 1974. u Havani naslovom svjetskog prvaka završio svoj amaterski put kojim ga je vodio Aldo Buršić.
Ciscutti, Pietro, graditelj, poduzetnik, dobrotvor (Maniago kraj Udina, 18.II.1822. – Pula, 17.I.1890) – 135 godina od smrti. U Pulu je došao 1847. godine i poduzetničkim radom stekao velik imetak. U početku radi kao kovač, pa otvara privatnu ljevaonicu i dobiva posao izrade metalnih konstrukcija za hale ratne luke u Puli. Bavio se obnavljanjem i izgradnjom novih kuća koje je prodavao ili iznajmljivao. Dio novca koji je zaradio uložio je u Pulu.
Vlastitim novcem, kreditima i ulaganjima gradio je kanale za odvodnju, podignuo novu četvrt Portarata, Danteov trg i Kandlerovu ulicu. Kupivši skoro ruševnu kuću kraj crkve Gospe od Milosrđa, napravio je u njoj prvo pulsko kazalište Teatro Nuovo (Novo kazalište). Porastom broja stanovnika Teatro Nuovo postaje premalo kazalište za Pulu, pa odlučuje graditi potpuno novu zgradu. Novo kazalište, nazvano Politeama Ciscutti, izgrađeno 1871. godine što je dvadesetak godina prije kazališta u Rijeci, Splitu i Zagrebu.
Deprato, Ante, liječnik (Marčana, 11.I.1894. – Marčana, 21.IX.1965.) – 60 godina od smrti. Službovao je u Beogradu, Novome Pazaru i Dubrovniku. U Istru je došao 1945. i iste godine u Vodnjanu utemeljio prvu poslijeratnu liječničku ambulantu na području kotara Vodnjan.
Črnja, Zvane, književnik, kulturolog i publicist (Črnji kraj Žminja, 8.X.1920. – Zagreb, 26.II.1991.) – 105 godina od rođenja. Talijansku osnovnu školu počeo u Žminju, građansku školu i trgovačku akademiju završio u Sušaku 1940. kao istarski emigrant. Za rata politički je, kao ilegalni radnik, bio angažiran u Istri kao novinar i kulturno-prosvjetni referent. Nakon rata studirao je pravo u Zagrebu, uređivao listove i časopise u Rijeci i Zagrebu (Glas Istre, Vjesnik, Ilustrirani vjesnik, Dometi i dr.).
Bio je dramaturg u Zagreb filmu te glavni urednik edicije Istra kroz stoljeća. Osnovao je Čakavski sabor i potaknuo mnoge istarske kulturne manifestacije (Aleja glagoljaša, Pazinski memorijal i dr.).
Eduard Čalić, povjesničar i publicist, (Marčana, 14. X. 1910.–Salzburg, 29. VIII. 2003.) - Kada je Istra pripala Italiji, s obitelji se morao 1921. preseliti iz Pule na područje Kraljevine SHS. Pravni fakultet završio 1937. u Zagrebu, a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zapadnome Berlinu 1963. Zatočenik u koncentracijskom logoru (1942.–1945.), suradnik Crvenoga križa, pariškog dnevnika Combat.
Glavni je tajnik Europskoga komiteta za znanstveno proučavanje uzroka i posljedica Drugog svjetskog rata u Luksemburgu. Jedan od vodećih povjesničara nacizma i Trećega Reicha. Glavna su mu djela: Himmler i njegovo carstvo, Hitler bez maske, Evropska trilogija, Europa gledana s Balkana, Od Hitlera do Bin Ladena.
Farina, Romano, novinar (Višnjan, 19. III. 1929. – Rijeka, 27. VIII. 2000.). Nakon završetka Drugog svjetskog rata surađivao je u listu Il Nostro Giornale, potom je postao članom uredništva dnevnika La Voce del Popolo. Godine 1976. nagrađen je Zlatnim perom Hrvatskoga novinarskoga društva. Godine 1980. dobio je prvu, a 1981. drugu nagradu na natječaju Istria Nobilissima za reportažu. Njegove pjesme na mletačkom dijalektu zabavne su i pomalo podrugljive.
Fakultet ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković" Pula (FET), osnovan rješenjem Kotara Pula i Savjeta za prosvjetu pri Vladi RH 30.VI.1960. godine (65. obljetnica) kao dvogodišnja Viša ekonomska škola u Puli, za izobrazbu ekonomista. Inicijativu je pokrenuo 1956. godine Mijo Mirković.
Čakavski sabor, kulturna udruga sa sjedištem u Žminju osnovan je 5. II. 1970. godine – 55 godina. Anelidi, zabavno-glazbeni sastav osnovan 1965. u Galižani (60. obljetnica), Izvori: Istarska enciklopedija, Istrapedija, Hrvatski biogradski leksikon.
Biskupsko sjemenište u Pazinu otvoreno je 11. XII. 1945. godine – 80. obljetnica. Zgrada sjemeništa gradila se od 1913. do 1914. za smještaj učenika tada jedine hrvatske gimnazije u Pazinu. Nakon Drugog svjetskog rata zgrada je vraćena u crkveno vlasništvo i u njoj je otvoreno sjemenište, koje je zatvoreno 1980. godine. U zgradi sjemeništa 25. rujna 1993. godine svečano je otvoren Pazinski kolegij – klasična gimnazija.
Dragutin Nežić, biskup (Donja Reka kraj Jastrebarskoga, 29. I. 1908. – Pula, 30. I. 1995.) – 30 godina smrti. Za svećenika je zaređen 1930. godine. Bio je nadbiskupski ceremonijar i bilježnik (1935.–39.), predavač asketike i mistike na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Potom je duhovnik u Hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu, a od 1941. do 1947. u Bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu.
Apostolskim administratorom za hrvatski i slovenski dio Tršćansko-koparske imenovan je 1947., te Porečke i Pulske biskupije 1949., pa 1950. porečki i pulski biskup. Ordinarijem Porečke i Pulske biskupije postaje 1960. godine. Pridonio je da sva područja hrvatskoga dijela Istre postanu jedna biskupija (1977.). Osnovao je Visoku teološku školu u Pazinu (1955.-1965.), a 1966. redovničku zajednicu Župske sestre.
Crkva Sv. Petra i Pavla u Sv. Petru u Šumi, dovršena je i posvećena 1755. godine – 270 godina. Jednobrodna je, bogato ukrašena baroknim oltarima, skulpturama i slikama. Na zidovima u dvjema bočnim kapelama očuvane su oslikane kožne tapete iz 18. st. Pročelje crkve nastalo je vjerojatno prije 1755. godine. Godine 1993. vratili su se pavlini iz poljske Częstochowe, koji od tada vode župu i samostan.
Blaženi Julijan, jedini istarski franjevac kojemu je Sveta Stolica službeno priznala kult blaženika, dekretom od 23. veljače 1910. godine – 115. obljetnica. Slavi se 1. svibnja. Julijan potječe iz ugledne obitelji Cesarello. Živio je uglavnom u samostanu na brdu Sv. Mihovil, koji su početkom 14. st. napustili kamaldolci, te se uselili franjevci. Dekret Svete Stolice ističe, među ostalim zaslugama, njegovu revnost kojom je obilazeći istarska mjesta širio i unosio mir i slogu među posvađanima. Statuti grada Bala iz 15. stoljeća potvrđuju ga zaštitnikom grada.