Na Današnji dan, godina je 2007.
Vremeplov Glasa Istre: Vesna Burić iz Cera donirala svom suprugu bubreg
(Arhiva Glasa Istre)
Na današnji dan 2007. godine, Glas Istre donio je priču o ljubavi, hrabrosti i nesebičnosti. Istrijanka Vesna Burić iz Cera kraj Žminja, darovala je bubreg svom bolesnom suprugu Zoranu Buriću, kojem su bubrezi otkazali već u 26. godini. Zahvaljujući njezinoj velikodušnoj odluci, koja je njenom suprugu skratila čekanje na organ za transplataciju, kao i uspješnoj operaciji, Zoran je dobio priliku za novi početak. Nakon pet sati operacije u zagrebačkoj bolnici Merkur, Zoran se probudio s novim bubregom.
- U 26. godini, još 2001., počeo sam se osjećati lošije. Učinilo mi se da imam visoki tlak, ali su laboratorijske pretrage pokazale da imam povišen kreatinin. Na odjelu za nefrologiju pulske bolnice utvrđeno je da nešto nije u redu s bubrezima, a dodatne pretrage na zagrebačkom Rebru pokazale su da mi oni otkazuju. Usprkos strogoj dijeti nakon dvije godine bubrezi su zatajili pa sam morao na dijalizu, pričao je tada Zoran. Sve je bilo gotovo nakon petosatnog operativnog zahvata. Bubreg je najprije izvaden Vesni, a potom presađen Zoranu. Već u sobi intenzivne njege je osjetio poboljšanje, a kad su mu dali topli čaj preporodio se.
Životni bingo
Morao je nakon toga piti puno lijekova protiv odbacivanja organa, čija se količina postepeno smanjivala. Bubrežnim bolesnicima, uz dijetu, najteže pada što moraju ograničiti unos tekućine, pa ga je kćerkica Dorotea dočekala nakon povratka iz bolnice s čašom od pola litre.
- Zahvaljujući supruzi Vesni dobio sam svoj životni bingo. Ne mogu opisati svoju sreću. Kad čovjek povrati zdravlje osjeća se kao da ima sve. Nadam se da ću nakon oporavka moći raditi, jer me upravo aktivnost svih ovih godina gurala naprijed, rekao je onda Zoran. Vesni je, pak, bilo normalno da suprugu s kojim dijeli zajednički život daruje bubreg, a svojim su činom željeli ohrabriti i druge koji dugo čekaju na presađivanje bubrega.
Bubreg mu je prvo htjela donirati majka, no nisu im se slagale krvne grupe, pa se na to odlučila supruga. Pretrage u Zagrebu pokazale su da je presađivanje moguće.
- Po prirodi sam optimist pa se nisam dao. Nastojao sam biti što neovisniji, na dijalizu nisam odlazio ambulantnim vozilom, već vlastitim automobilom. Dijaliza iscrpljuje pa na jednom tretmanu bolesnik može izgubiti i do pet kilograma. Tek nekoliko puta nisam imao snage za vožnju pa je po mene u Pulu došla supruga, prisjećao se tada Zoran. Nije se predavao ni na poslu, u tvrtki IZO u Balićima, iako iscrpljen od dijalize nije baš mogao raditi. Tada je specijalist nefrolog dr. Ranko Ladavac rekao da je po njegovim saznanjima Zoran Burić jedini bolesnik kojem je bubreg darovala supruga. Istaknuo je i kako je, zahvaljujući djelovanju Hrvatske donorske mreže, porasla svijest o potrebi darivanja organa.
Rovinjski baby boom
Te godine, Rovinj je zabilježio pravi baby boom. Iako su statistike u Hrvatskoj pokazivale da je broj rođenih u Hrvatskoj do osamdesetih godina uglavnom rastao, a potom od tada drastično padao, što je slučaj i danas, u Rovinju je tada bila nešto drugačija situacija. Prema podacima iz prethodne 2006., prvi put u deset godina broj rođenih premašio je broj umrlih. Župnik Milan Zgrablić oduševljeno je tada istaknuo kako je u rovinjskoj župi kršteno 117 djece, dok je preminulo 84 ljudi, dok je prijašnjih godina bilo obrnuto. Rođenih je bilo osamdesetak, a preminulih stotinjak. lako sva rođena djeca nisu krštena, da je broj veći, govorio je i ukupan iznos isplaćene novčane pomoći od tisuću kuna po novorođenčetu. I vrtići su onda zabilježili značajan porast potražnje za mjestima, što je dovelo do otvaranja novih jasličkih odjela. Ovaj pozitivan trend objašnjavao se i dolaskom mladog stanovništva u grad.
Da ne bi prošlo sve u veselom tonu, Galižanci su se žalili na zvonjavu crkvenih zvona župne crkve sv. Roka koja ih bude već u šest sati ujutro, a što s obzirom da mnogi rade u kasnijim smjenama za njih predstavlja nemali problem. Stanovnici Monte Serpa i Valmada bunili su se, pak, na postojeće autobusne linije.
Na naslovnoj stranici Glasa Istre objavljena je tog dana vijest o kulturocidu u Puli. Netragom su, kako se pisalo, nestali tiskarski strojevi koji su trebali biti svjedoci tiskarstva u Istri, a pričalo se onda i o otvaranju muzeja tiskarstva. Nije se znalo tko je njihov vlasnik, niti je bilo jasno gdje su i kako završili strojevi, a ideja o muzeju je brzo otišla u zaborav.
Jedna od vijesti bila je i uređenje tada neugledne površine Trga kralja Tomislava, iza tadašnjeg Puljankinog marketa na Verudi u Puli, današnjeg Konzuma. Iz tvrtke Puljanka (koja je u međuvremenu propala, op. a.) tada su predlagali da, ako im se dozvoli dogradnja marketa, financirat će uređenje zapuštenog parka iza samoposluge kao rekreativno-sportsku zonu s parkiralištem. Trg je, na koncu, uređen i svečano otvoren na dan zaštitnika sv. Tome 2017. godine, a investiciju su snosili Grad Pula, Vodovod Pula i Pragrande.
Preuređenje kina
Pisalo se i o preuređenju pulskog kina na Giardinima - tadašnjeg kina Zagreb. Projekt uređenja kina predviđao je da se filmski centar proširi na cijelu zgradu, da se u prizemlju napravi hol s izložbenim prostorom, dok bi se kameno stubište kružnog oblika u potpunosti zadržalo u izvornom obliku.
Predviđalo se i da se prostor u kojem se nalazila trgovina Sisley prenamjeni u snack bar i galerijski prostor na dvije etaže gdje bi bio muzej festivala igranog filma i fotografije glumaca koji su obilježili festivale kroz pet desetljeća. No, sve je to tada, kako se pisalo u članku, išlo puževim korakom. Pisala je novinarka tada se s projektom odugovlačilo mnogo godina, pa se nije moglo ni predvidjeti kad bi krenuli radovi. Jedini znak da se ide u tom smjeru bilo je izmještanje caffe bara iz prizemlja kina.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
