Zastao sam ispred frizerskog salona i kroz prozor voajerski pogledao unutra. Nije bilo nikog, moja je frizerka rezignirano sjedila na fotelji. Prekriženih je nogu mahala desnom klompom i zurila u mobitel, što mi je dalo hrabrosti da uđem. Najprije je, kao i uvijek, pogledala moju kosu. Profesionalna deformacija. Znala se gotovo zgroziti nakon kakve moje duže apstinencije. No, ovoga je puta falilo tog majčinstva u njenom pogledu, gledala me kao inspektor glavnog osumnjičenog.

Šutke je dezinficirala sjedalo i rukom mi pokazala da sjednem. Preko glave mi je nabacila modrozeleni frizerski plašt i čvrsto ga stegnula oko vrata, toliko da sam ubrzo osjetio kako mi bubri glava. Uzalud sam se nadao da ćemo sad započeti one trivijalne razgovore. Na pitanje kako želi da ga se ošiša, Ujević je jednom odgovorio "u tišini", no to ovdje nije bila opcija.

- Šta ćemo, ko i uvijek? Ili želiš probat nešto novo, drugačije?, rekla je strogo i dvosmisleno.

- Ko i uvijek, tiho sam izustio stegnutih glasnica.

Najprije mi je mašinicom za brijanje izgrebala kožu na vratu. Onda je uzela špricaljku s vodom i potpuno mi natopila glavu, uši i vrat, a zatim je češljem stala nasilno grabljati moje zamršene vlasi. Dok je češalj odlučno povlačila prema sebi, moja se glava pokorno naginjala unazad. Bio sam već potpuno uplašen kada je uzela škare. Od straha sam glavu šćućurio među ramena, postao sam čovjek koji odjednom nema vrat. Na to se još više okuražila.

- Dobro, ćeš mi reć zašto si se šišao kod nekog drugog?!, zagrmjela je.

Pokušao sam na brzinu ponuditi smislen odgovor.

- Ma nisam, imam prijatelja koji se uči šišati, kod njega sam bio, lagao sam i pokušao potpuno uvući glavu u zeleni plašt kao ustreptala kornjača u svoj oklop.

Tog sam dana bradu obrijao kod kuće.

Povezane vijesti

• GRADSKA ŠTORIJA Usponi i padovi brižnega čovika
• GRADSKA ŠTORIJA Proklizavanje
• Zašto su Barake - barake?