gradska štorija vanese begić
Kreativna zgrada radosti i smijeha
(Snimio Milivoj Mijošek)
Dječji kreativni centar. Mnogi ga nazivaju Dječji centar ili pak Dječji kulturni centar. Još više njih ga naziva ex iliti bivši Pionirski dom. Za što se nekim drugima diže kosa, a neki treći kažu da je jedini taj naziv uvaženi i da jedino za taj naziv znaju svi. Oni još stariji nazivaju ga Domom Slavka Grubiše.
Kakogod se zvao, to je zgrada s dvoranom narančastih stolica, i, unatoč tome što su se nazivi mijenjali kroz godine, ta je konstanta ostala nepromijenjena i to je nešto što je obilježilo brojna dječja odrastanja. Ići na predstave u zgradi koja ima dvoranu narančastih stolica, narančaste stolice kao mjesto odrastanja, kao lajtmotiv. Za dječje predstave, domaće produkcije, a i za kinoprojekcije. Matineje subotom.
Koliko je puta tu upriličena "Izgubljena olovka". Koliko je djetinjstva tu pronašlo novi smisao, sjaj, koliko je plesač(ic)a izašlo odavde zahvaljujući danas nažalost preminuloj predivnoj plesnoj pedagoginji Slavici Šenk, koliko je koncerata, generacija malih pjevača izišlo odavde zahvaljujući Lindi Milani i studiju Zaro... Nisu to zanemarive brojke. Ima tu sjajnih mladih ljudi koji se bave raznim vidovima kulture i umjetnosti, raznim aspektima. A bilo je tu i drugih aktivnosti kroz godine.
Oduvijek pravi rasadnik i riznica talenata, vještina, znanja. Koliko je tu godina bila i Dječja knjižnica, nekima prvi susret s pisanom riječi, koliki su upravo tu posudili prvu knjigu, "pročitali", odnosno naučili čitati. Sjetimo se i knjižničarke Marije, potom Loredane, Vlaste i svih drugih koje su kraće ili duže tu djelovale i usmjeravale najmlađe na ljubav prema pisanoj riječi, na odabir knjiga održavajući pri tome, uz čitav niz suradnika, zanimljive i uvijek poticajne radionice.
To je zgrada dječjih predstava, smijeha, radosti, veselja i kreativnosti, bez obzira kako se zvala tijekom kojeg razdoblja. Rasadnik talenata, ali i ne samo, već mjesto gdje mladi dolaze u prvi kontakt s umjetnošću, gdje danas djeluju Teatar Naranča, Studio Zaro i Društvo Naša djeca, gdje se održavaju razne predstave. Bez obzira čime će se ta djeca jednoga dana baviti, upravo su tu "upili" prva umjetnička znanja i oslobodili se treme od javnog nastupa, probali čari dasaka što život znače...
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
