Pulsko klizalište je kao novo Cinestar kino. Nikad ne znaš na čemu si. Nisi siguran hoće li te koštati ili ćeš klizati besplatno. Kad ideš u kino, recimo, trebaš imati oči širom otvorene i dobro upamtiti koliko ustvari ulaznica košta: pretpremijera, skrivena pretpremijera, matineja, studentska karta, studentska nadoplata, VIP sjedalo, ljubavno sjedalo, dodatak za film duži od 120 minuta, nadoplata za sjedalo u sredini kina… Čovjek ne zna koliko košta gledanje filma. Nije to za svakog.

Ni pulsko klizalište nije uvijek besplatno za svakog. Samo za djecu u školama i vrtićima. Ako dolaze organizirano. Umjesto da se stvar pojednostavi kao, recimo, u Poreču, gdje je klizanje cijelo vrijeme besplatno za sve građane. U Puli, međutim, pripremite papirić i olovku, svi mogu besplatno klizati ukupno tri dana, 5. i 6. prosinca i 13. siječnja, a mogu i školarci i vrtićarci, i to od 5. prosinca do 13 siječnja, od 9 do 13, radnim danom. Iz čega bi čovjek mogao krivo shvatiti da će veseli mališani moći džabe klizati više od pet tjedana. Moći će, ukoliko ih dovede škola ili vrtić. Ako ih dovedu roditelji, baka ili djed, upad se plaća.

Ali, koja to škola radi u vrijeme školskih praznika, nakon 21. prosinca, organizirano prikuplja djecu i dovodi je na klizalište? Koliko uopće škola dovodi djecu u vrijeme nastave, u vrijeme skupljanja ocjena i pisanja ispita?

Opet, unatoč opasnosti od proklizavanja, nekako je ljepše reći da je klizanje besplatno, iako sklizak teren nije za svakoga.

Povezane vijesti

• GRADSKA ŠTORIJA Nešto fali
• Nema nikog
• Amorfna masa