Gdje su nestale telefonske govornice? U čitavom gradu ima ih tek nekoliko, koje podsjećaju na neka (ne tako) davna vremena i na drukčije načine komunikacije. Gdje su nestale videoteke? Mlade generacije će se pitati što je to i zašto je to uopće postojalo kada je potreban svega jedan klik, pritisneš ovo, ono i odmah vidiš sve filmove ovoga svijeta.

S razvojem tehnologije, nestaju i, uzročno-posljedično, dakako ne samo u Puli, i razna lica i naličja grada, razni njegovi aspekti i mijenja se gradska (infra)struktura.

Prisjetimo se primjerice Pule ranih devedesetih. Videoteke su tada bile "in" i hit, pravi đir, bilo ih je u svim gradskim kvartovima, i po nekoliko. Od Šijane, Vidikovca, kazališta, Verude kod pošte, Stoje, Nove Verude, čekali su se filmovi, naručivali, rezervirali, a neki stroži djelatnici (ili, jednostavno, pravedni), dobrano bi špotali one korisnike koji ne bi premotali kazete.

A bilo je svakakvih više ili manje simpatičnih zgoda u tim videotekama. Tako daleko od svih tih modernih sredstava gledanja i skidanja filmova, mobitela u nas još nije bilo, kada su videoteke bile u toj fazi uzlazne putanje. I onda, nakon videoteke, išlo se telefonirati, govornica na svakom koraku.

Već su dio urbane legende (istinite ili ne, sada više nije niti bitno) priče o osobama koje su, koristeći neke "trikove", iz govornica zivkale svoje ljetne ljubavi diljem Europe za malo šoldi. Ako je i bilo tako, "dugovi" su ostali u nekoj drugoj državi, nekoj nepostojećoj valuti prije neke valute, u nekoj zastari prije zastare, a reći će netko pa tako i tako sve je propalo, a u ljubavi nema pravila. Ili pak ima?

Odmah pri spomenu svega toga, mnogi su se prisjetili i drugih trikova iz onog, rekao bi netko "pretpotopnog" digitalnog i tehnološkog doba, presnimavanja filmova i drugog. Možda to nije prava pulska priča, a možda i je.

Povezane vijesti

• Defile po Giardinima, školski sendvič i pokretne stepenice
• Avionske priče. O sarmi i kajmaku. Možda
• Kako je ružičasta ljepotica trebala biti gradski šoping centar