(Privatna arhiva)
Osluškujući razgovore prvih proljetnih turista, načula sam kako se prisjećaju nekadašnjeg izgleda pojedinih pulskih turističkih kampova i naselja te kako vele da im je nekada to bilo ljepše, onako, domaće, rustikalnije. A znamo da, iako tvrdimo da nismo, svi smo u biti prilično nostalgični za nekim prošlim - društvenim, poslovnim, privatnim, obiteljskim, kakvim god vremenima. Istina, to je i zbog činjenice da je budućnost uvijek nepoznata, nesigurna, da oni koji su u nekim godinama nikada neće biti mlađi, zdraviji ni ljepši, iako za ove dvije posljednje stvari, nikada ne reci nikad, a i godine su samo broj, dok urbani aspekt grada je, među ostalim, i pitanje duše, srca.
Dakako, treba cijeniti i modernitet, novo ruho, obnavljanje grada, pa time i turističkih kapaciteta, biti ukorak s vremenom, ali i biti svoj, originalan, jedinstven i u jednostavnosti, prirodi i ljepoti koju ta priroda pruža.
Sjetimo se malog kampa kod Ribarske kolibe - pravi mali dragulj u svojoj jednostavnosti, pored zaljeva koji je tada bio oaza ribara, gumenjaka, malo dalje su pasle krave i koze, a kojih stotinu metara dalje bila je svojevrsna "dolina žuljeva vol.2". Sve prirodno, kako bi rekao Rousseau "natrag prirodi" - jednostavno, bez buke, kiča. A sada su u svijetu sve više "in" upravo ti mali, "prirodni" kampovi, što jednostavniji, da se ljudi maknu od vreve, gužve, problema, mejlova, svega.
Kamp Stoja je sada prelijep, sređen, još se dodatno dotjeruje, sređuje, ali i prije, svim nedostacima unatoč, imao je neku posebnu dušu. S penzićima koji su igrali karte na samome ulazu, domaća atmosfera. Posebnu dušu imalo je i turističko naselje/kamp Valovine. Nekada. Davno. Neki, koji su tamo davno radili vele "kud ćeš ljepšeg mjesta, divna šuma, more, milina". Poslije je to bilo i utočište ljudi tužnih sudbina i kroz godine bilo je to svega, ali, prisjećajući se njegovih zlatnih sedamdesetih, ranih osamdesetih, što se pozicije tiče, bilo je baš rajski. Zanemarimo nedostatke, katapultirajmo se u neka mirnija vremena. Povratak u prošlost, sadašnjost ili budućnost?