Bio je sav poletan dok je to jutro šetao do tržnice, kako to već biva s ljudima koji su poklon za dragu im osobu. Prošle je godine najprije zaboravio da je osmi mart, pa za rođendan još kupio Oriani nešto u zadnji čas. Odmah je - trideset godina zajedno - primijetila da je umalo zaboravio: knjige je ionako posuđivala u knjižnici, a mikser je već imala, i to bolji. Nije ništa rekla.

Na tržnici su politički strvinari toliko kljucali ljude za glasove da su cvijeće, evo-za-ženu-vašu, dijelili i muškarcima. Mogao je Livio u hodu samo ispružiti ruku i sastaviti čitav jedan buket: prihvatiti mimoze i maćuhice nezavisnih, jaglace zelenih, karanfile crvenih.

Odlučno se usprotivio zovu sirene dok ga je članica mladeži dozivala s pravom ružom: od plavih ni mrtav. On je ružu za svoju ženu kupio malo dalje, kod Radmile. Lijepo ju je umotala u celofan. Tako, mislio je Livio dok je starica škarama skidala trnje i kovrčala crvenu trakicu kojom je vezala cvijet. To će joj se sviđati.

Do doma je, kako to biva s ljudima koji su tek kupili poklon, pomislio da samo ruža nije dovoljna. Ta odavno bi krepao da nije bilo njegove Oriane. Od gladi, svraba ili samoće. Ona neće doći kući do popodne, i do tad bi svoj poklon mogao nadograditi. Najbitnija je, kako ono kažu, gesta.

Htio je samo malo pospremiti, ali bilo bi glupo da usput ne pospremi i robu. I opere onu prljavu. I usiše. I pobriše police. Jedna je radnja vukla drugu, Livio je tog dana naučio u koji pretinac mašine ide deterdžent, a u koji omekšivač. Otkrio je gdje stoje tablete za perilicu. Shvatio da treba naoštriti nož.

Jer ostalo je vremena, pa je sve odlučio okruniti ručkom. Rižoto je bio spreman baš kad je stigla, prebijena od kupovine, posjete majci, zivkanja klimatizera i razgovora s javnim bilježnikom. U tom je metežu i zaboravila da je Dan žena. Ugodno ju je iznenadio miris hrane, ruža i lijepo postavljen stol oborili je s nogu. Dok je otvarao onu dobru bocu Malvazije, u njenim je očima mogao vidjeti neki davni sjaj.

Nije dugo trajalo. Kako to biva s ljudima koji još nisu otkrili čitavo iznenađenje, tašto je dodao rečenicu za koju je mislio da će je vinuti u nebesa.

- A i počistio sam ti sve.

Ali tim ju je riječima samo vratio natrag na zemlju. Smrknula se, poželjela mu nešto reći, prešutjela. Otpila je čašu vina, odbila još. Dok je Livio točio samo sebi, mislio je kako zaista nikad neće razumjeti žene.

Povezane vijesti

• Fritule Dubai
• Ja sam Pantera!
• Svojoj voljenoj