gradska štorija roberta raucha

Gradonačelnik

(Foto Grad Pula)

(Foto Grad Pula)


Bruni je to jutro sve bilo jasno. Misao koja mu je pred spavanje živo tinjala pred očima rasplamsala se u snu, buknula poput ljetnog požara i zahvatila čitav grad od Verudele do Štinjana, od Valdebeka do starogradske jezgre. Ustao je iz kreveta i, vežući oko sebe trošni kapatoj, bio spreman preuzeti Pulu.

Dok je u metalni lijevak kafetijere pomno sipao kavu, ideje su sjedale na svoje mjesto: omogućit će djeci besplatne vrtiće, bavit će se zelenom tranzicijom i uvesti solarne panele, izgraditi dom za starije, dati mladima stanove, osloboditi grad okova tapije i ponovo ga oživjeti noću. Ulagat će u sport, jer sport je biznis, a gradonačelnik ništa drugo nego direktor firme.

Mirišljavo grgljanje moke prekinulo ga je u odredbi točnih lokacija garažnih kuća na simetričnim punktovima u centru. Glavom su mu bujale efikasne i autentične ideje koje su ostalim kandidatima bile pred nosom, ali su bili previše kratkovidni. Moram sazvati pressicu, mislio je dok je pred sobom vidio plakate i slogane, pokrenuo čitavu PR mašineriju i nepovratno se bacio u kampanju, kampanju po mjeri čovjeka.

Jer brinut će on za svih njih, nijedan građanin neće biti zapostavljen, nitko imati prednost zbog stranačke iskaznice. Nema tu mjesta politici, jer na lokalnoj razini, jasno je to kao dan, vlada samo zdravi razum, a ne ideološke podjele.

Poželio je odmah djelovati, izaći među ljude, pitati ih što im smeta i što treba mijenjati. U spavaćoj je sobi ormar tiho zacvilio, otvorivši mu svoje zapostavljeno krilo s odijelima. Odabrao je onaj sa svadbe nećakinje, pa pomoću žute plastične žlice navukao najbolje cipele. Zadovoljno se gledao u ogledalu, pa nazvao majku i rezolutno joj, kao da će netko snimiti taj kratki razgovor i jednom ga ubaciti u kakav dokumentarac, poručio: "Bit ću gradonačelnik".

Spuštajući se škalinima zgrade, na drugom je katu nabasao na Luciana. Uljudno ga je pozdravio u ime novog početka, poželio mu obećati da će već prvog dana na poslu srediti one stupiće pored ceste. Ali starac je samo šutke prošao pored njega. Neka, mislio si je Bruno: taj će prvi letit. Vani je mudro prekrižio ruke iza leđa i namjestio uljudan osmijeh. Dan je bio svjež i sunčan, kakvi su već dani novih početaka.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter