SLASTIČARKA IZ HOBIJA

FOTO/Lara Tišljar, restauratorica umjetnina iz Pule, vješto obnavlja i stare recepte za kolače. LARINE TORTE JEDU SE OČIMA, A MIRIŠU NA JOŠ

| Autor: Lara BAGAR


Nisam slastičar i to su nesavršene torte. Kako su sada u điru torte sa ticino masom koje izgledaju plastično i gotovo nejestivo moja je torta kao neki revolt. Željela sam da moje torte izgledaju tako da ih želiš odmah kušati. Kao klinci kada se okupe oko torte - uvijek čupkaju malo voća, malo dekoraciju, malo kremice, priča Lara Tišljar

"Torta je kraljica večeri. Ne volim raditi kolače. Volim dekorirati. To mi je najdraže", tiho će Lara Tišljar dok nam servira tortu. Stari majstori na zidovima, novi okusi na pladnju. Fine starinske šalice s kobaltnim vrhom i zlatnim obrubom, romantični vintage tanjurići nježnih gravura pozivaju na gozbu. Poziv je to na slatki hedonizam Lare Tišljar, vrsne restauratorice i isto tako slastičarke. Iako Lara nije profesionalna slastičarka, njezine su slastice na razini najboljih. Tako je ledena torta jedan sasvim običan četvrtak pretvorila u petak. Bila je to takva harmonija okusa. Izbalansirane lagane i ukusne teksture pobuđuju dječju reakciju, tjeraju te na još jednu krišku. Kolač koji miluje, najnježniji je ledeni klasik za sunčane vikende i druženja za obiteljskim stolom ili u prirodi.

Takve su Larine torte - nježne i estetski savršene. Na prvu je želiš samo gledati i uživati u njezinoj "nenametljivoj slatkoći". A onda kada je probaš ona pita još, još, još i još - jednu krišku. Torta "repetašica". To je torta koja to može podnijeti. Na prvu privlači tim izgledom domaće torte, no modificiranom laganom teksturom daleko je od domaćih teških torti od samo jedne kriške. I ono što najviše iznenađuje je to da se rijetko kada događa da okus prati izgled, odnosno da je torta podjednaka kako okusom tako i izgledom - lijepa, slatka i elegantna. Njoj to jednostavno polazi za rukom - nježnom i laganog poteza.  

Razgovaramo i guštamo u njezinom ateljeu tvrtke za restauraciju Studio Restaura. Okolo slike starih majstora, na zidovima anđeli iz sakralnih objekata, kistovi i platna na sve strane. Sada sve nekako ima smisla. Ovo je umjetnost, zar ne? Torte su umjetnost onaj estetski slatki dio kulinarstva.

Upravo zbog dekoracije i te estetske potrebe za izražavanjem kroz neke druge forme, a budući da je i majka troje djece Lara je oduvijek bila s tortom u rukama - što za djecu, dječje rođendane i razne proslave sa prijateljima koje je svojim slasticama odavno razmazila te svaku prigodu koriste ne bi li se dočepali njezinih torti.

- Najviše volim kad imam totalnu umjetničku slobodu improvizacije, onaj mali bijeg od svog poziva, restauracije slika, gdje je sve točno u milimetar, svaka faza precizno određena, priča ova restauratorica po vokaciji koja je studij restauracije završila u Firenci. Nakon studija vratila se u Hrvatsku i u hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagrebu upoznala supruga. Odlučili su se na život u Puli, otvorili privatnu restauratorsku tvrtku Studio Restaura i jedini su privatni restauratorski studio u Istri. Savršeno se spojila ljubav prema poslu, obitelji, slasticama i Istri. Restauracija je njezin poziv. Obožava svoj posao. I njima je ovo poslovno trebala biti najbolja poslovna godina ikada, a onda su im potres u Zagrebu i korona srezali poslove i upravo su torte bile njezin izlazak iz krize." Umjetnost uvijek izvlači. Lijek je to za sve. Kriza uvijek rezultira kreativnim idejama" priča o prvoj torti. Bila je to torta spasa, upravo ta koju smo kušali.

Na prvom druženju nakon lockdowna Lara se pojavila s ledenom tortom. Bilo je to njezino slatko krštenje. Oduševljeni prijatelji počeli su je nagovarati da krene raditi torte. S troje djece i poslom restauratora nije joj padalo na pamet. Molili su je da to bude bar petkom. Malo pomalo, popuštala je.

- Ja nisam slastičar i to su nesavršene torte, sramežljivo će i skromno. Kako su sada u điru torte sa ticino masom koje izgledaju plastično i gotovo nejestivo, moja je torta kao neki revolt, kapric. Željela sam da izgledaju tako da ih želiš odmah kušati. Kao klinci kada se okupe oko torte - uvijek čupkaju malo voća, malo dekoraciju, malo kremice… Svi mi i dalje imamo to dijete u sebi, pa sam željela da ti dođe gušt da je baš onako odmah slistiš prije nego što je narežeš, priča Lara i potvrđuje naš degustatorski zaključak s početka druženja. Lara kao da restaurira recepte naših mama, njezin su torte lagane i svježe. Koristi što manje brašna, izrađuje što više biskvita od namirnica poput maka, mrkve, lješnjaka, badema. Maslac je neizostavan, kao i svježe voće poput borovnica, jagoda i njoj omiljenih malina koje nabavlja na OPG-ovima.

- Trudim se da to izgleda dobro i da je zdravo. Zašto slastica mora biti nezdrava da te šećerima tako zakuca da padneš u šećernu komu, šalimo se i poput djeteta tražimo još samo jednu kriškicu - tanku, malu… Ja se zapravo igram. Uživam u tome poput djeteta", veli.

To strpljenje koje je potrebno za minuciozne gotovo filigranske dekoracije vjerojatno je posljedica njezinog restauratorskog posla koji zahtijeva smirenu ruku i veliku koncentraciju za najmanje detalje.

- Kako cijeli dan držim kist u ruci, treba mi nešto gdje se mogu slobodnije izraziti, stoga je meni ovo kao neki kreativni izlet, veli. Najviše uživa u izradi dekoracija. Igra se u kuhinji koja je kao atelje. "Kombiniram s bojama, bijelom čokoladom koju bi htjela bojati, ali ne želim da izgleda preplastično. Volim kad je razbacano, neuredno, onako uredno-neuredno. Igram se prirodnim šlagom, tučenim vrhnjem, čokoladom i u posljednje vrijeme s buttercreamom s kojim treba biti oprezan. To je američka fora - bjelanjak, šećer i maslac", objašnjava.

Eksperimentira s klasičnim recepturama. Nađem ih preko interneta. Nešto smanjim, nešto dodam, igram se začinima", objašnjava. Igra se i dekoracijama koje su od ručno izrađenih do cvijeća koje ukomponira u slatku priču. Apsolutni hit je "Larina torta". Tako ju je nazvala jedna klijentica i napisala." To je čisti serotonin, hedonistička alkemija u odvažnom i sofisticiranom spoju maka, čokoladnog moussea, ganache, malina i borovnica." Torta za koju, kažu oni koji su je probali, telefon zvoni drugi dan i pita se je li ostala još koja feta viška.

A tek lagana roza nježna torta s bijelom čokoladom i kardamom. Prava ženska torta. Idealna za djevojačku večer. Torta Immaculata. Novost je umjetnička "akvarel" torta koja obara s nogu - izgledom i okusom."Buttercream sam bojala s bojom u prahu i sa špahtlama koje koristim u restauraciji slikala po torti", objašnjava i smije se. Dodaje da će i figurativno slikarstvo možda ugledati svjetlo pećnice i dana na njezinoj torti.

Kada sve to stigne uz troje djece i zahtjevan posao? "Imam super supruga", odgovara. Torte najčešće radi navečer kada obitelj utihne, a kreativnost se razbudi. Kolače ne radi iz vrlo jednostavnog razloga jer ih ne može tako lijepo prezentirati kao torte pa nerijetko upravo recept za kolače prenamjeni i modificira u onaj za tortu. O njezinim se tortama naveliko priča. Njoj je to hobi. Mnogi žele da to jednog dana dobije svoje pravo mjesto - pravu slastičarnu koje u ovom gradu, nažalost, nema. Njezina bi bila, poput nje i njezinih kolača, sa puno stila. Dvoji još uvijek. Ipak, možda jednog dana. "Bilo bi to mjesto gdje uvijek možeš doći na komad, torte, kavu i zdravi sok. Slatki kutak u gradu s dobrom glazbom i časopisima", priča Lara. A do tada, samozatajna i kreativna u potrazi je za imenom kojim bi se predstavljala na društvenim mrežama. Jer danas ako nisi na Facebooku ili Instagramu onda ne postojiš. Ovim putem poziva čitatelje da predlože ime za njezinu stranicu. Pobjednik osvaja - tortu, naravno.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter