Kaktus bez bodlji trajat će vam još puno Božića ako se pridržavate ovih koraka

(iStock)

Ma koliko se radovali božićnom drvcu, smreki koja zamiriše cijelu prostoriju ili možda skromnijoj verziji, onoj umjetnoj, s kojom je manje troškova i manje posla pri kasnijem pospremanju, najljepši božićni ukras je ipak "živo" cvijeće.

Pravi takav simbol rađanja novog života i iščekivanja nove godine je božićna zvijezda, božićni kaktus ili čak amarilis, samo da je crveno, i po mogućnosti, višegodišnje. Treba misliti i na troškove, a na njih se najbolje misli ako kupimo biljke koje traju više sezona ili se čak mogu lako razmnožiti. Neki vole i verzije u drugim bojama, zašto da ne? Ipak, crvena je ona koja označava ovaj period u godini.

Amarilis je lukovica koja može trajati godinama pod uvjetom da se pravilno koristi, a to znači obavezan odmor nakon što ocvate. Božićna zvijezda isto traži odmor, ali ju je teško natjerati da i iduće sezone ovako uspješno ozari prostor. Jednostavno zato što kod nas nisu najbolji uvjeti za rast i razvoj ove biljke. Božićni kaktus je druga priča. Otporan je, lako se razmnožava, ne traži gotovo nikakvu njegu i treba mu vrlo malo vode, a cvjeta u predivnim, jarkim bojama.

I ova biljka je porijeklom iz Južne Amerike, no lako se prilagođava uvjetima uzgoja kod nas i zatvorenom prostoru, a kada su zime blaže, može ostati i vani. Najčešće cvjeta krajem jeseni i početkom zime, zbog čega je i dobio naziv božićni kaktus. Bio je naročito popularan u vrijeme naših baka, kada božićna zvijezda nije bila dostupna.

Raširene, sjajno-zelene grane božićnog kaktusa mogu narasti i do pola metra, a na svakoj je obilje cvjetova koje izgleda poput cvjetnog slapa. Ova biljka je idealna za uzgoj u visećim posudama. Ako se pri premještanju, zalijevanju ili općenito rukovanju ovom biljkom neka grančica i otkine, zabodite je u tlo i ubrzo će izrasti nova biljka i to već nakon 20 dana. Ono na što treba paziti kod ove vrste kaktusa je da mu treba barem 13 sati neprekidne tame kako bi mogao započeti s cvatnjom.

Osim dužine trajanja dana, na cvatnju utječe i temperatura, a idealna temperatura za uzgoj božićnog kaktusa iznosi od 13 do 21°C. Ako temperatura prostorije u kojoj se uzgaja kaktus iznosi više od 21°C, onda se duljina trajanja neprekidnog mraka mora produljiti za nekoliko sati.

Božićni kaktus tijekom proljeća i ljeta možete iznijeti na otvoreno, ali treba ga držati na sjenovitom mjestu, zaštićenom od jakog sunca. U zatvoreno se unosi na jesen.

Najbolje ga je držati na prozorima koji su okrenuti prema istoku kako bi tijekom jutra dobio nešto jaču svjetlost, koja će tijekom dana opadati. S obzirom na to da nije riječ o pravom kaktusu, potrebno mu je više vlage, zato ga treba redovito zalijevati i prihraniti svaka dva tjedna, najbolje gnojivom koje sadrži više fosfora, pa će bogatije cvjetati.

I božićnom kaktusu nakon cvatnje treba mir, i to barem dva mjeseca, na tamnijem mjestu s nižom temperaturom (12-15°C). Za to vrijeme ga treba zaliti tek toliko da se zemlja ne osuši. Kad zatopli, može ga se iznijeti van, a krajem rujna ga opet treba unijeti u zatvoreno, u hladniju prostoriju i ciklus se ponavlja. Tek kada se ponovno pojave pupoljci treba pojačati zalijevanje i početi s redovitom prihranom. Biljka se tada premješta na toplije mjesto, ali ne na izravno sunce, a temperatura se ne bi smjela spuštati ispod 12°C. Više ga ne treba premještati, jer bi mogao odbaciti cvjetove.