Ilustracija (iStock)
Ova biljka poznata je od davnina po svojim izvanrednim nutritivnim svojstvima. U prošlosti je bila vrlo cijenjena jer je bogata vitaminom C pa je korištena u borbi protiv skorbuta i kao dodatak prehrani djece.
Još jedna primjena potočarke bila je za jačanje desni i zaustavljanje krvarenja, a nekoliko listova trljalo se na oboljela mjesta kako bi se zaustavio problem.
Perzijanci su je cijenili jer su vjerovali da pomaže u rastu djece, dok su joj Rimljani pripisivali afrodizijačko djelovanje.
Potočarka je bogata vitaminima, osobito visokim koncentracijama vitamina C , B2, PP i E, te mineralnim solima, uključujući posebice željezo, fosfor, mangan, cink, bakar, jod i kalcij, zbog čega pomaže u detoksikaciji od pušenja i smoga.
Ova nutritivna svojstva čine ju prirodnim antibiotikom koji se može koristiti čak i u slučaju plućnih bolesti s obzirom na njezinu moć iskašljavanja.
Pripisuju joj se i probavna i detoksikacijska svojstva te predstavlja pravi prirodni diuretik sposoban u borbi protiv zadržavanja vode i hipertenzije.
U medicini se koristi kao tonik, ali također ima diuretičko i pročišćavajuće djelovanje.
Djeluje i protiv anemije zahvaljujući značajnoj količini željeza, vitamina C i folne kiseline, kao i antioksidans, a budući da je među namirnicama bogatim kalcijem, štiti kosti.
Ova biljka također može biti korisna u kozmetičkom polju zahvaljujući svom pročišćavajućem djelovanju za dubinsko i temeljito čišćenje epidermisa, posebno u slučaju nečiste kože.