Prečesto smo žrtve sebičnog, arogantnog šefa koji iskorištava svoje zaposlenike i drži ih podređenima prijetnjama i psihologijom terora.

Očito je da šef mora imati čvrstu ruku, jer o njemu ovise velike odgovornosti, ali to ne opravdava toksičan odnos prema zaposlenicima.

Granica između liderove pozitivne uporabe moći i zlouporabe moći iznimno je tanka, a posao je zaposlenika da prepozna da živi u situaciji toksičnog iskorištavanja.

Evo tri glavna "znaka upozorenja" koji vam mogu pomoći da prepoznate sebičnog šefa:

1. Stvara neprijatelje

Nitko ne voli despotskog i sebičnog šefa – i ne treba čuditi ako se sve suradnje, pa i one najbliže, ne pretvaraju u prijateljstva izvan radnog konteksta.

U zdravom i uravnoteženom radnom okruženju, na šefa se gleda kao na vodiča, referentnu točku, stručnu osobu koju treba pitati za savjet – svakako ne kao neprijatelja kojeg treba izbjegavati i protjerati.

Naprotiv, ako vas razgovor sa šefom čini tjeskobnim i uplašenim te ako ga izbjegavate sresti izvan posla, možda je to zato što je on otrovna osoba.

2. Zahtijeva bezuvjetnu lojalnost

Toksičan vođa od zaposlenika zahtijeva slijepu poslušnost, ne dopušta mišljenja različita od vlastitog i onemogućuje svima da preispituju njegove odluke.

Svakome tko se s njim ne slaže prijeti, kažnjava ga ili bude izopćen.

3. Vlada strahom

Kako dobiti punu podršku i bezuvjetnu lojalnost svojih zaposlenika? Jednostavno: on vlada strategijama terora i ulijeva strah svakome tko ima posla s njim.

Prijetnje, psihološki terorizam, osvetničke strategije jedini su način na koji otrovni vođa može "osvojiti" poslušnost i poštovanje svojih zaposlenika – on ne smatra potrebnim uspostaviti zdrav odnos sa svojim suradnicima.