Zastava Grada Poreča na Everest Base Campu
Himalaja, najviši planinski lanac na svijetu, odnosno Everest Base Camp na 5.364 metra nadmorske visine i Kalapathara na 5.600 nadmorske visine, bili su meta planinarske ekspedicije koju su nedavno proveli istarski planinari Kemal Pršeš iz Poreča, te Vesna Dapinguente, Vladimir Majerić i Zvjezdana Radetić Stela iz Rovinja.
Ekipa je iz Zagreba krenula avionom za glavni grad Nepala Katmandu sa željom da dotaknu tlo Himalaje i vide krov svijeta. Naime, Everest Base Camp je polazišna stanica za one koji se odluče na penjanje na Mont Everest.
Vesna Dapinguente i Kemal Pršeš na Kalapatharu
Ali doći do ove točke nije bilo nimalo lako, jedanaest dana neprestanog hodanja po 8 do 10 sati dnevno, prolazak raznolikim krajevima, naseljima, susreti s tamošnjom kulturom i mještanima, sve to ovim istarskim planinarima ostaje u sjećanju. Na Everest Base Campu i potom krajnjem cilju njihova trekinga Kalapatharu, po tradiciji, razvili su zastave svoga kraja - Istre, Rovinja i Poreča, zajedno sa puno okolnih tibetanskih zastavica sreće, priča Pršeš.
- A oko nas nestvaran prizor divovskih planinskih vrhova, a onaj najviši Mont Everest sa 8.848 metara pozdravlja nas s koje god strane ga gledamo. Nestvaran prizor kojeg moraš jednostavno doživjeti da bi osjetili tu moć, priča Pršeš. A u jedanaest dana propješačili su preko 120 kilometara. Pršeš dodaje kako mu je ovo samo još jedna od mnogobrojnih penjačkih avantura koje je realizirao u proteklih gotovo dvadesetak godina.
Naime, od 2006. je počeo planinariti, prvo po Hrvatskoj, kasnije po Europi – Sloveniji, Austriji, Italiji, Švicarskoj, Francuskoj, Grčkoj, Bugarskoj. Kako je stjecao sve više iskustva, tako su i ekspedicije postajale sve zahtjevnije, te se do sada, zajedno sa svojom rovinjskim ekipom može pohvaliti osvojenim vrhovima: Kilimanjaro u Tanzaniji (5895 m), Mont Blanc u Francuskoj (4810 m), Gran Paradiso (4061 m) u Italiji, Elbrus u Rusiji (5642 m), Ararat u Turskoj (5137 m), Cotopaxi (5897 m) i Chimborazo (6268 m), uz još druge vrhove u Ekvadoru, te Jabal Umm ad Dami (1854 m) u Jordanu. Krajem prošle godine osvojili su i južnoameričke vrhove Chachani (6075 m), Vinicunca (5036 m) i krater vulkana Ubinas (5600 m) u Peruu.
Kemal Pršeš
- Dvije smo godine zbog svjetske pandemije čekali na putovanje na Himalaju, izazov koji ostavlja bez daha, ne samo zbog visine, već i zbog prekrasne prirode koja izgleda nestvarno. U međuvremenu unatoč pandemiji, uspjeli smo se u popeti na najviše vrhove Perua, Ekvadora, Titov vrh u Makedoniji i najvišu vrh Srbije Midžor, dodaje Pršeš.
Kako sve to uspijeva?
- Treking je avantura koja podrazumijeva dobro zdravlje, dobru kondiciju, planinarsko iskustvo, snalaženje i prilagođavanje svakom uvjetu na terenu. Sve smo to imali i vjerovali u ostvarenje naših ciljeva, kaže Pršeš pričajući i njihovom zadnjem poduhvatu. Dodaje kako za sve to svakodnevno trenira, uz biciklizam, kickboxing i penjanje po vrhovima u Istri. A kako zaključuje, kad treniraš postaješ sve izdržljiviji i sve te više privlače nove avanture. A on i njegova ekipa za penjanje planova imaju još puno - Damavand u Iranu, Aconcagua u Argentini i još puno drugih.
Mont Everest