Piše Milan Rakovac
Grad drag srcu svih Talijana
Babilonske sudbine izmiješanih krvi koje u prvome koljenu postaju talijanske. Stotinu tisuća umirovljenika, 90 tisuća zaposlenih, stari grad rado ide u prošlost, k danima umne i raskalašne Marije Terezije koja nakani od Trsta stvoriti imperijalni emporijum, a poslije pada Napoleona i Bečkoga kongresa (čitaj: kada neopozivo umre serenissima Venecija, gospodar mora i obala) on to i postade, te nagrnuše u nj trgovci Židovi i Grci otvarajući trgovine, Furlani i Krnjeli otvarajući obrt, lađari propale mletačke flote otvarajući luku uz svježu krv istočnojadranskih pomoraca iz Perasta i Dobrote, Trpnja, Zadra i Malog Lošinja, birokrati, tehničari i oficiri iz Graza, Beča, Budima i Praga, propali plemići iz Galicije i Besarabije, školanja i slobode željni Srbi, rijeka Slovenaca i Hrvata iz Primorske i Istre hvatajući se najnižih manovalskih poslova.