(Snimio Srecko Niketic / Pixsell)
"Rastureni", ili, kako glasi engleski naziv filma "Wretched" kratki je film pulske ekipe koji je prikazan u kinu Valli u subotu navečer.
Riječ je o petominutnom ostvarenju u režiji Massima Mancinija, gdje glume Davor Milovan, Šandor Slacki (stariji), Valter Roša i Frane Meden, a moderator ovoga predstavljanja bio je Šandor Slacki, ali mlađi, odnosno sin.
Nakon pozdravnih riječi voditeljice Kina Valli Nataše Šimunov, koja je naglasila da je Mancini njihov volonter, te da je riječ o "predivnom biću, intimno zatvorenom, nježnom biću", zahvalila se što ovdje igra ovaj kratki film koji je vrlo bitan, što je naglasio i Šandor Slacki mlađi.
- Ovaj film prikazuje nešto vrlo intimno, nešto vrlo bitno, uvijek je komplicirano govoriti o emocijama, a kratkometražni filmovi moraju biti vrlo jezgroviti, što može biti i dvosjekli mač, no Mancini je to sve sjajno izveo. Film je nijemi, pričaju slike, atmosfera, mimika, tematika je dosta teška, ali je sve to izvrsno izvedeno. Glavni junak, a utjelovljuje ga Frane Meden, nalazi se s trojicom svojih kolega, prijatelja, a u biti je sam. To nije režiserov autobiografski film, to je puno šira tema. Prikazuju se tri čaše koje su pune i jedna skroz prazna, što može značiti život bez ljubavi, prazninu, kazao je, između ostalog Slacki.
Županijski pročelnik za kulturu i zavičajnost Vladimir Torbica kazao je da je ta tema učestala, od Mannovog djela "Smrt u Veneciji" do samoće kod Marqueza, ali ovdje je to sjajno predočeno u kratkoj formi, za što je bilo potrebno umijeće cijelog tima, a simbolika je jasna.
Nakon projekcije filma, a koji se sudeći po reakcijama iznimno svidio publici, glumci, izuzev odsutnog Roše, predstavili su se publici, gdje su govorili i o pogrešnom shvaćanju, kao i o postavljanju nekih stereotipa, potom o načinima odgoja dječaka/muškaraca koji je nerijetko iskrivljen (ne budi pič..., što je, kako su i rekli, velika uvreda neovisno o spolu). Slacki stariji i Meden u razgovoru sa Slackijem mlađim govorili su o tome kako se nerijetko iskrivljuju neke percepcije, od sudjelovanja u kućanskim poslovima na dalje što se tiče rodnih uloga.
Glazbu potpisuju Helena Mostarkić Gobbo i DJ Remp, a editing Bojan Prusac. Za kameru je bio uz Prusca, zadužen i Nevio Doz, a sudjelovali su i Srećko Niketić i Zoran Burazerović.
U obraćanju video-porukom, pulski gradonačelnik Filip Zoričić pohvalio je cijelu ekipu, istaknuvši, između ostalog i glazbu Helena Mostarkić Gobbo, kao i važnost da se otvorila takva bitna tema koja i prikazuje koliko možemo ustvari biti izolirani, a poznati zagrebački psihijatar Herman Vukušić, koji je kazao da više od 30 godina radi s visoko traumatiziranim osobama, pohvalio je način i tehniku ovoga filma te obradu tako važne teme o kojoj se malo govori, uz riječi pohvale za hrabrost i iskorak. "Čovjek je čovjeku lijek i pružanje ruke je nešto najvažnije", zaključio je.
Autor, vrlo samozatajan, nije komentirao svoje ostvarenje, već je ranije napisao "Poruka filma je važnost o otvorenom razgovoru o mentalnom zdravlju i traženju stručne pomoći ako je potrebno. Naime, stigma koja okružuje mentalno zdravlje često sprječava muškarce da priznaju svoje borbe, što rezultira neliječenim stanjima koja mogu eskalirati u krize".