Koristite kruh za ješku? Donosimo nekoliko savjeta

(Foto Novi list)

Kruh je za većinu ribolovaca najdostupnija ješka. Primjenu je našao kako na slatkim vodama tako i na moru.

Premda se njime može uloviti veliki broj vrsta, zbog svoje strukture nije primjeren za baš sve oblike ribolova. S obzirom na tehnike, najčešće se koristi u ribolovu plovkom, tehnikom propadanja, te povrazom na dubinama do petnaestak metara.

Pored prirodnog kruha postoje i sintetičke inačice koje strukturom, a neke čak i mirisom, vjerno oponašaju kruh. Velika im je prednost u tome što na udici mogu u upotrebljivom stanju provesti puno više vremena od prirodnog kruha. Ipak, unatoč vrlo vjernoj imitaciji, prirodni je kruh po lovnosti još uvijek daleko ispred sintetičkog. Način na koji ješkamo kruh nije uvjetovan toliko tehnikom koliko vrstom ribe koju lovimo i intenzitetom hranjenja, pa u skladu s tim možemo razlikovati četiri načina montaže kruha na udicu: tvrda kuglica, forma bigattini, pahuljica i korica.

Tvrdom kuglicom se uspješno love špari, glavoči i bugve. Kuglica, veličinom primjerena udici i veličini lovine, formira se od sredine kruha, najbolje bijelog. Nadjeva se tako da udica vrhom izviruje, pri čemu kuglica pokriva samo izlazni luk. Kruh za ovakvu montažu mora biti tvrdo umiješen, a korištenje dodataka poput salamure ili raznih ribljih pastura doprinosi atraktivnosti.

Ako se kruh uvalja u oblik malog crvića tada govorimo o kruhu u formi bigattini. Može se prezentirati na dva načina. Prvi je u paru, pri čemu se prvi ‘crvić’ smješta na luk udice, dok drugi pokriva vrh. U drugom načinu ‘crvić’ se nadjeva poput pravog crva s tim da udicu pokriva samo do zazupca. Oba načina su primjerena za ribolov gotovo svih ljuskavki, a posebno su učinkoviti pri ribolovu cipala kad ovi postanu neodlučni.

Pahuljica je najrašireniji način montaže. Iz sredine kruha se izvlači raščupani komadić koji se nadjeva tako da čupica pokriva vrh udice, dok se dio na donjem dijelu luka čvrsto stisne prstima tako da prekrije ostatak udice. Tako formirana ješka može duže vrijeme boraviti u moru ne gubeći na atraktivnosti. Jedina je nevolja što nakon kontriranja udice uglavnom ostaju ogoljene zahvaljujući čemu ribolov dobija na dinamici. Ovako se love cipli, gotovo sve ljuskavke, ali i ostale pridnene vrste poput pirgi, glavoča, knezova…

A korica kruha je primjenu našla u ribolovu površinskih vrsta, kakvi su primjerice cipli i ušate. No isto se tako, uz primjereno otežanje, mogu loviti i salpe, a u posebnim uvjetima i kantari.

Korica kruha se prošiva tako da prvi ubod ide s unutarnje strane, te se nakon izlaska na vanjsku ubada još jednom, do izvirivanja vrha s unutarnje, mekše strane. Bez obzira na korištenu tehniku, ovo je vrlo provokativna prezentacija i može polučiti uspjeh i onda kada sve drugo zakaže. Da bi lakše formirali koricu kruha, praktično ju je rezati škarama.