Ljeto i ljetni ribolov trebalo bi začiniti kakvim pravim ulovom, komadom za pamćenje – samohvalu putem društvenih mreža. Zašto da se ne posreći kakav luben ili zubatac, možda velika podlanica, ili škrpina…

Takvim ulovima, u pravilu, hvale se zagriženi ribolovci kojima je povraz u ruci jedino za vrijeme ljetovanja. I tada love da je milina, »velike komade u velikom broju«, domaći ribolovci »nemaju šanse«!

Da, navedene ribe su najatraktivnije i najcjenjenije, ali nisu jedine… Ima u našem Jadranu još riba koje mogu spadati u trofejne ulove. Jasno, pod uvjetom da je neki veći ili veliki pripadnik svoje vrste, a ne ono što svrstavamo u prosjek.

Jedna od takvih riba, bez sumnje, je pagar. Mnogima slabo ili slabije poznat pa se događa da ga miješaju s njegovim bliskim rođacima, tako da je veći primjerak često dvojnik zubaca, a manjeg zamjenjuju s arbunom.

Jest, mnogo je sličnosti među njima, ali postoje i vidljive razlike. A kad već govorimo o sličnosti i usporedbama među ribama, recimo da je pagar u nečemu sličan i s podlanicom.

Ne mora to uopće čuditi, jer sve navedene ribe pripadaju istoj obitelji – ljuskavki i normalno je da među njima postoji određena sličnost. Na našoj obali i otocima neki od narodnih naziva su mu parag, pagra, pagarić, albun, crvenac, fag, hvag…

Pagar je riba robusna izgleda, visoka, ovalna i bočno spljoštena tijela. Jednom riječju, snažna riba na što ukazuje i njen izgled. Ipak, nije tako strašan kako djeluje, nimalo nametljiv i pun strahopoštovanja kao njegov rođak zubatac.

Široko rasprostranjen

Naprotiv, moglo bi se reći da se ne ponaša posve u skladu sa svojim izgledom i veličinom. Ima jaku i veliku glava s istaknutim, izbočenim čelom, debelim ustima i tupim zubima. Uočljive su mu peraje, a nadasve repna, snažna i široka, dok je leđna dugačka i na sredini blago udubljena s bodljama u prednjem dijelu.

Gornji dio tijela je rubincrvene boje, po bokovima je ružičastosrebrnast, dok mu je trbuh bijeli. Neki primjerci imaju uzdužne pruge nestalne boje, dok su im vrhovi peraja plavo obrubljeni. Repna peraja je tamnoružičasta.

Pagar maksimalno naraste do 75 centimetara duljine i 9,5 kilograma težine. Prosječnim primjercima težina se kreće se oko pola kilograma, a duljina između 30 i 35 centimetra.

Stanovnik je čitavog našeg priobalja, ali je različita učestalost njegova pojavljivanja. U nekim područjima uz našu obalu pojavnost mu je veća pa i velika, a drugdje ga nalazimo u rijetkim primjercima.

Ponegdje gotovo da ga nema. Najčešće bira otvoreno more i obale pa ga u unutrašnjim, zatvorenim vodama rjeđe nalazimo. U nas je najučestaliji uz vanjske obale dalmatinskih otoka, a zapadna obala Istre područje je gdje se izuzetno rijetko susreće.

Za pagra ne možemo reći da je lokalna riba. Naprotiv, široko je rasprostranjen u svjetskim morima i oceanima, a svojedobno sam imao prilike spoznati koliko je čest u ulovima portugalskih ribara. Osim u Jadranskom moru, pagar je još više nastanjen u čitavom Mediteranu, osim Crnog mora, a posebno u Atlantskom oceanu.

Uz istočne obale Atlantika staništa su mu do 15 stupnjeva geografske širine na sjeveru, ponegdje i do 20, uključujući britanske otoke, te južno do Madeire i Kanara. Uz zapadne Atlantske obale najučestaliji je na području New Yorka, pa uz zapadnu obalu SAD i sjeverni dio Meksičkog zaljeva sve do Argentine, uključujući Karipsko more.

Nije odviše društven

Uglavnom boravi iznad tvrda ili koraljasta dna, uz brakove. Nalazi se na dubinama od 20 do 150 metara, najčešće do 100, a u rijetkim prilikama moguće ga je naći pliće i dublje. Pagar se, također, rado zadržava na podrtinama potonulih brodova pa su koristeći to saznanje, ponegdje u inozemstvu, pokušavali raditi umjetne brakove od starih plovila i automobila.

Nedorasli primjerci često borave u livadama posidonije. Valja reći i to da pagar nije odviše društven te se pod morem uglavnom nailazi na pojedinačne primjerke, ne i na njegove plove. Posebno su samotnjaci veliki primjerci.

Vrijedi istaknuti još jedan zanimljiv podatak – pagar može doživjeti starost od 20 godina. Jasno, ako do tada izbjegne sve zamke i opasnosti što vrebaju u moru, od ribolovnih alata, do gladnih predatora.

Za sezonu ribolova možemo ponoviti uobičajenu formulaciju: lovi se čitave godine, danju i noću, u svako vrijeme kada je moguće isploviti u ribolov, uz dodatak: najuspješnije u najtoplijim mjesecima, dakle upravo ovih dana.

Lovi se raznim alatima gospodarskog i sportsko – rekreacijskog ribolova. Više se lovi na srednjem i južnom Jadranu, a mi sa sjevernijih prostora rijetko ga viđamo. Vjerujem da je mnogima na istarskoj obali nepoznat.

U gospodarskom ribolovu nije česta lovina, ponešto se ulovi prilikom povlačenja ludra, ako u nas netko uopće s njim još radi, te u mrežama stajačicama, eventualno potegačama. Znatno bolje lovi se parangalom i tunjom teške konstrukcije, ponešto i panulom, a na određenim terenima češće se pojavljuje u ulovima podmorskih ribolovaca.

Brza reakcija

Iskusnim podvodnim ribolovcima pagar je češća lovina, posebno veći primjerci, pa sam upravo među njima vidio takve o kakvima nema podataka u literaturi, teže od 10 kilograma. Da bi se ulovilo pagara potrebno je dobro zaroniti te pod vodom brzo i vješto reagirati.

Treba ga tražiti na granici posidonije i pijeska ili na većim sikama. Najčešće se susreće i lovi na istim terenima na kojima i zubatac, a to znači na otvorenome. I način lova je isti, na čeku sa snažnijom puškom.

Veće primjerke može se naći na dubini od 15 do 20 metara, među travom gdje ima kakva ploča. Pagar se pod nju zavuče i odatle vreba plijen, pa ga u takvu čekanju podvodni ribolovac može iznenaditi.

Do susreta podvodnog ribolovca i pagara često dolazi iznenada. Ako ga želi uloviti treba brzo reagirati, dobro gađati i odmah pucati, bez puno razmišljanja, jer bi hitac mogao biti kratak, tim više što se pagara najčešće susreće na granici zarona.

Kada osjeti opasnost ubrzava plivanje i nestaje u dubini ili se stalno držati na sigurnoj udaljenosti, većoj od dometa puške. A pucati treba iz blizine. Zato lov na čeku daje najbolje rezultate.

Od udičarskih alata atraktivan je lov pagara tunjom, sa štapom ili bez njega. Tunja za lov pagara izrađuje se od jačeg najlona, debljine 0,40 – 0,50 milimetara, koristi se veća udica broj 5 – 7 i teže olovo.

Za ješku koristi se nešto svježe, na primjer srdela, gavun, golčić, menula, lignja, sipica, a još je bolje živo – bugva, golčić, iglica, odnosno veliki crv. Ujutro i predvečerje grize najbolje. Bez obzira na to što je velik, jak i brz, udicom se pagar lovi relativno lako. Ješku zagriza snažno i odmah kreće naprijed jer takva je njegova skitalačka narav. Ribolovac treba brzo uzvratiti i odmah vući.

Isključivo na lov pagara panulom malo će se tko odlučiti. Može se dogoditi da se zaleti prilikom panulanja na zubace. Zato panula za zubace i ista ješka zadovoljavaju uvjete za lov pagara. Pridnenim parangalom namijenjenim nekim drugim ribama pagar se, također, lovi dosta uspješno.

Ugrožena i slabo poznata vrsta

Na Crvenom popisu ugroženih riba Jadranskog mora pagar je svrstan u grupu osjetljivih vrsta, a na međunarodnom »crvenom popisu« nalazi se u kategoriji ugroženih. Crvena knjiga morskih riba Hrvatske, kojoj su autori znanstvenici s Instituta za oceanografiju i ribarstvo Splitu, ugroženost objašnjava »intenzivnim gospodarskim, malim i športsko-rekreacijskim ribolovom«.

U cilju djelotvornije zaštite predlažu propisivanje lovostaja u vrijeme intenzivnog mriještenja, te nastavak njegova istraživanja, budući da je u Jadranu slabo poznata vrsta.

Japanski pagar

Unatrag nekoliko godina saznao sam za još jednog pagara, novu vrstu koja se doselila u Jadransko more. Ime mu je japanski pagar, a onima koje to zanima, recimo da mu je znanstveni naziv Pagrus major.

Podatke o njemu preuzeo sam iz »enciklopedije jadranskih riba«, knjige »Ihtiofauna Jadranskoga mora«, kojoj su autori Jakov Dulčič i Marcelo Kovačić.

Japanski pagar prvi put je uovljen u našem moru 2004. godine. Sada ga nalaze sve češće. Domovina mu je sjeverozapadni dio Tihog oceana i sjeveroistočni dio Južnokineskog mora, do Japana. Maksimalno naraste do 100 centimetara, a prosjek mu je tridesetak.

Tijelo je oblo i bočno blago spljošteno, boja u leđnom dijelu crvenosmeđa, a prema trbuhu ružičastosrebrna. Tijelo je prekriveno svijetloplavim točkicama. Boravi na dubinama između 10 i 200 metara, na kamenitom, pješčanom i muljevitom dnu.

Povezane vijesti

• ZAKUHALO MORE - UGIBAJU RIBE: Odstupanje od uobičajenih temperatura u Jadranu premašuje PET STUPNJEVA  
• Čovjek je najveći problem za morski eko-sustav
• Put u Liliput: Utjecaj klimatskih promjena na živi svijet na Zemlji