Zdravko Čolić: Moja se žena ne slika po novinama pa ljudi ni ne znaju kako izgleda Foto Nebojša Babić
Šest godina nakon posljednjeg koncerta u pulskom amfiteatru, velika regionalna pjevačka zvijezda Zdravko Čolić ponovno će za osam dana, u subotu 18. kolovoza, nastupiti u pulskoj Areni, gdje je poslije rata održao koncerte 2002., 2008. i 2012. godine.
Ovaj će put svevremenski Čola, uz stare hitove, predstavit novi album "Ono malo sreće" u zajedničkom regionalnom izdanju Croatia Recordsa i PGP RTS-a i koji je po objavi u siječnju ove godine prema podacima Hrvatske diskografske udruge najprodavaniji album tjedna u Hrvatskoj. No, publika će u Areni moći uživati i u njegovim starijim pjesmama poput "Pjevam danju, pjevam noću", "Pusti, pusti modu", ali recentne singlove poput "Tebe čuvam za kraj", za koju je Čolić snimio spot u Lisabonu, i koji je na Youtubeu pregledan više od milijun puta.
- Vijest o smrti Vašeg prijatelja Olivera Dragojevića duboko Vas je potresla; na facebooku ste napisali da je gubitak nenadoknadiv, no da će Oliver zauvijek živjeti u svima nama kroz svoju muziku i pjesmu. Jeste li ikad Oliver i Vi pjevali zajedno?
- Nismo imali duete. Imali smo zajedno nastupe 70-ih i 80-ih u nekim televizijskim emisijama i na festivalima. Privatno smo se družili, u Sarajevu, na Korčuli. Tu je znao biti i pokojni Davorin Popović. Oliver je uvijek bio duhovit. Jako smo se voljeli i cijenili, a po raspadu Juge čuli smo se rjeđe, osim preko zajedničkih menadžera kad bi on, primjerice, nastupao u Makedoniji.
- Vaša zvijezda ne blijedi. Prije nekoliko dana nastupili ste u Novom Pazaru pred čak 35.000 ljudi.
- Dugo nisam bio u Novom Pazaru. Ovo je bio koncert na trgu, pod otvorenim nebom. U prvim redovima uvijek prepoznam stotinjak fanova, oni su redovni u Zagrebu, bilo gdje. Lijepo je bilo, posebno zato što nemaju svi mogućnost platiti ulaznicu, a ovdje su, uz solidnu produkciju, mogli doživjeti izvođača na otvorenom. To je publika koja dolazi zbog pjesme, a i ovdje smo mnoge pjesme otpjevali zajedno. Do zadnjeg se trenutka gledalo u nebo hoće li biti kiše ili neće.
- To priziva prvi poslijeratni koncert 2002. godine u Areni, prolom oblaka i kišu.
- Bio je petak 13., sjećam se toga. Pljusak, ljudi su ostali, stala je kiša. Cijelo to ljeto bilo je kišno i promjenljivo, uz poplave. (Razgovarao Zoran ANGELESKI)