Dan prije nego što će Hrvatska izaći na referendum o neovisnosti, Dinamo će u Zagrebu igrati protiv Crvene Zvezde. Bila je to prva utakmica, točno godinu dana nakon one neodigrane 13. svibnja 1990. godine. Na toj utakmici koju će Dinamo dobiti preokretom, od 0:2 do 3:2, među navijačima na zapadu je sjedio i Franjo Tuđman, Stipe Mesić i ostali politički vrh.

U Hrvatskoj je već bilo napeto stanje, rat je na pomolu. Sve je to pratio i Jorgos Vardinoganis, vlasnik Panathinaikosa. S Velimirom Zajecom, tada tehničkim direktorom Kluba, čuo se svako malo, nerijetko mu nudeći privatni avion koji će doći po njega i odvesti ga na sigurno, u Atenu. Zajec je na tome prijateljski zahvaljivao i pokušavao voditi Dinamo, iako je bilo jasno da je pitanje vremena kada će nogomet postati nebitan.

Nakon promjene imena Kluba, Zajec ipak odlazi i to u Englesku. Tamo je sa svojim tadašnjim šogorom uložio zarađeni novac od igranja u grčkom velikanu u posao s nekretninama. Kupili su područje bivše bolnice u Yorkshireu i tamo gradili luksuzne kuće. Nešto prije se upoznaje i sa Slavkom Šimunovićem, hrvatskim biznismenom u Grčkoj koji je živio Solunu. Šimunović se prisjeća kako je upravo Zajec pomogao predstavnicima Hrvatske u Ateni, s ciljem da se organizira jedno od prvih putovanja Franje Tuđmana u inozemstvo.

- Imao sam i sreće da budem na tim prijemima kada su dolazili ti visoki hrvatski dužnosnici. Imao sam čast platiti tu večeru u britanskom hotelu na kojem su se našli tadašnji grčki premijer i pokojni predsjednik Tuđman, a na koju su došli i Velimir Zajec i Jorgos Vardinoyannis. U svakom slučaju, Zajec je tamo u Ateni jedan ključ koji otključava sve brave. To je veliki kapital za Hrvatsku, toga mi uopće nismo niti svjesni, koliko takav jedan čovjek može otvoriti vrata - priča Šimunović.

Karijerni diplomat Vojko Senker u Grčkoj je prvo bio kao član Veleposlanstva SFRJ u Grčkoj, da bi nakon toga ostao kao dopisnik nekoliko hrvatskih listova. Ubrzo ponovno postaje zaposlenik hrvatskog veleposlanstva u Ateni do premještaja u Libiji. Pojašnjava kako je Slavko Šimunović mislio na Tuđmanovo sudjelovanje na konferenciji o situaciji u bivšoj Jugoslaviji u ljetovalištu Vouliagmeni, južno od Atene, krajem 1992. Veza u svemu bio je upravo Jorgos Vardinoyannis, predsjednik Panathinaikosa, koji je bio odličan prijatelj s tadašnjim grčkim državnim vrhom, prvenstveno premijerom Konstantinosom Mitsotakisom i ministrom vanjskim poslova Antonisom Samarasom.

- Oni su svi bili desna strana, ta Nova demokracija, kako se zove ta stranka. Svi su živjeli u Ekaliju, na sjeveru Atene, u luksuznim vilama i bili susjedi. Tadašnji ministar vanjskih poslova, dr. Zvonimir Šeparović se raspitivao kako pridobiti Grčku. Netko je tada spomenuo moje ime i on me kontaktirao. Molio me da pomognem u lobiranju, a meni to nije bio problem napraviti, za mene je to bilo normalno učiniti, pomoći svojoj zemlji - prisjeća se Zajec.

Jorgos Vardinoyannis zbog svojih poslovnih veza bio je iznimno moćan u Grčkoj, osim brodogradilišta i kluba u portfoliju ima i benzinske crpke, banku, TV postaje. S obzirom da je Velimira Zajeca volio kao svog sina, nije mu bilo problem pomoći i u organizaciji konferencije za medije na kojoj će Zajec pričati o agresiji na Hrvatsku i težnji za međunarodnim priznanjem i samostalnosti. S obzirom na njegovu popularnost, u toj prostoriji tog se dana okupio velik broj kamera, fotoaparata i mikrofona.

- Koristio sam svaku priliku tada u komunikaciji s novinarima da pričam o toj temi, gostovao sam kasnije i na televizijama, jednom i u duelu s tadašnjim trenerom PAOK-a Dušanom Ivkovićem koji je, naravno, zastupao drugu stranu. Tu sam objašnjavao težnje Hrvata da dobiju svoju državu, da sanjamo o tome stoljećima i da sad imamo priliku - prisjeća se Zajec.

Te konferencije i emisije u razgovoru za knjigu prisjetit će se i Željko Pavličević, trofejni košarkaški trener, tada trener košarkaša Panathinaikosa. Ispričao je kako mu je u pamćenju ostalo da je to bila jedna žustra emisija s puno povišenih tonova te da je imala velik odjek u javnosti.

- Zajec je imao dobre odnose s grčkim medijima - kazat će diplomat Vojko Senker. "U tim istupima je on, osim nogometa, iznosio i ocjene o stanju u bivšoj Jugoslaviji, koje su svakako utjecale na pisanje nekih grčkih medija. U medijima su ga stoga uvijek nazivali 'hrvatski nogometaš', 'hrvatski igrač', 'hrvatski trener', 'Hrvat'. Poznato je i danas da veliki grčki brodovlasnici imaju dobre odnose s grčkim vladama, bez obzira koje su političke opcije te vlade (PASOK ili Nova demokracija), pa tako i obitelj Vardinoyanis i moguće je da su imali utjecaj na ta događanja."

Prvi hrvatski veleposlanik u Grčkoj Ivica Maštruko kazat će da Hrvatska prije njegovog dolaska nije imala formalno predstavništvo.

- Nije to bilo potrebno kada je tamo bio Zajec koji je lobirao bolje od ijednog diplomata s obzirom na rejting koji je imao i ugled koji je uživao u grčkoj javnosti. U tim diplomatskim kontaktima on je zaista obavio taj posao lobiranjem u javnosti za Hrvatsku prije mog dolaska i uspostavljanja veleposlanstva - priča Maštruko.

Sve to bilo je uvod u pravu diplomatsku akciju, uvjeravanje ministra vanjskih poslova Grčke Antonisa Samarasa da priznaju Hrvatsku. Tadašnji ministar vanjskih poslova Hrvatske dr. Zvonimir Šeparović prisjeća se da je Grčka po pravoslavnoj liniji bila bliža Jugoslaviji, nego Hrvatskoj.

- Mi smo se tada više bavili velikim silama, Britanijom, Rusijom, Japanom i tzv. zemljama nesvrstanih, Indonezija, Bali i ostale države do kojih sam potegnuo. Grčka nije bila neka sila, ali nam je bila važna na neki način kao neka veća država na Balkanu koja će nas priznati. Za Grčku je bilo važno da razbijemo tu njihovu naklonost Jugoslaviji po pravoslavnoj liniji, njihovo izbjegavanje razbijanja Jugoslavije. S obzirom da smo znali za tu liniju Moskva - Sofija - Atena, nismo tamo primarno polagali velike nade i putovali. Mi smo imali informacije i, da, pozdravili smo činjenicu da je Velimir Zajec kao istaknuti sportski djelatnik u Grčkoj zagovarao Hrvatsku i priznanje Hrvatske. Tada je u Zagreb došla delegacija grčkih parlamentaraca, kojima sam u razgovoru objasnio što mi Hrvati želimo i tu je bio jedan posebno nama nastrojen koji je ubrzao tada to priznanje Hrvatske od strane Grčke. Grci su nas poslije relativno brzo priznali i sigurno da je Zekino nastojanje i poznavanje grčkog državnog vrha odigralo veliku ulogu. Zajec je relativno miran i tih čovjek, ali nije bez stava. On je borac, trudio se za domovinu i bio je protiv rata, osjetio je svu tu dramatičnost diplomacije - ispričao je u razgovoru za knjigu dr. Šeparović kazavši da je s obzirom na pasivnost Rusije prema Hrvatskoj u tim mjesecima, grčko priznanje Hrvatske ubrzalo pregovore i s ostalim državama u kojima je pravoslavna vjera bila dominantna.

Zajec tu ističe i ulogu Jorgosa Vardinogiannisa, žaleći što mu Hrvatska država nikada nije na tome zahvalila.

- Ja sam Jorgosa žicao da nazove Antonisa Samarasa i da ga moli da nas priznaju. On je sve to napravio, dizao telefon i gurao. Jednom sam poslije sreo Samarasa na jednoj svadbi i zahvalio mu na svemu, kasnije je on postao i premijer Grčke. Ti Grci kao pravoslavci ipak su uvijek više naginjali Srbima i nije ni njima bilo lako to napraviti, iako su razumjeli našu ideju o samostalnosti. Nisam o tome previše volio pričati radi njih, da ih ne izlažem. Žao mi je što Hrvatska kao država nikada nije zahvalila javno Vardinogiannisu, da smo držali do takvih ljudi i približili ih Hrvatskoj s obzirom na njihovu društvenu i financijsku moć - kazat će Zajec koji je tada dobio i ponudu da postane hrvatski veleposlanik u Grčkoj, što je on odbio.

Tada će iz Italije Franjo Tuđman povući Ivicu Maštruka. Na njega je izbor pao jer je nakon priznavanja Hrvatske iduća država koja će predsjedati tadašnjom Europskom zajednicom bila Grčka i trebalo je tamo poslati iskusnog diplomata koji će zastupati interese mlade države koja je bila u ratu. Maštruko se prisjeća da mu je upravo Zajec pomogao prvih dana dok je Veleposlanstvo još djelovalo u hotelskom predvorju.

- Nismo imali ni adresu, ništa. Vize smo izdavali tamo u hotelu u kojem sam odsjeo, nisam imao ni tajnicu ni vozača. Tada mi je u prvim danima došao Zajec za kojeg se već tada govorilo da se ranije angažirao oko uspostavljanja veze između Grčke i Hrvatske. Zajec me izveo na večeru na kojoj mi je objasnio i približio mentalitet Grka te kako gledaju na našu mladu državu, kakvi su odnosi tamo i ostalo. Bio mi je uvijek na dispoziciji za pomoć, od okupljanja hrvatske zajednice do praktičnih savjeta - prepričava Maštruko.

Povezane vijesti

• Poznati novinar završio knjigu o Velimiru Zajecu. PROMOCIJA ĆE BITI TOČNO 40 GODINA OD DINAMOVOG PROLJEĆA
• ZEKO NA PRVI DAN LJETA STIGAO U PULU. U Klubu-knjižari Giardini 2 ekskluzivno je dostupna biografija o nogometnoj legendi Velimiru Zajecu
• VELIMIR ZAJEC: Rudač je bio predobar, i prema fakinima u Dinamu, nije bio profil Ćire Blaževića da gazi sve